Glos škoja nam autentično prenosi pjesnikinj svijet i smisao koji je pronašla u tom malom, tipičnom mediteranskom, dalmatinskom, otočkom mjestašcu. U svojim pjesmama autorica pokušava sačuvati i prenijeti stare riječi, originalnost i izvornost govora, ali i zaintrigirati nas da na trenutak osjetimo dah prošlog vremena te u njemu potražimo univerzalnu poruku za današnji naraštaj.
Vrijednost ovih audio zapisa nemjerljivo je bogatstvo kako čakavskog, tako i hrvatskog jezika. Glos škoja bilježi izvorni zvuk govornika lokalnog pitovskog idioma, koji pripada skupini ikavskih čakavskih govora, i to južnočakavskom dijalektu. Osobine čakavskog narječja, pa tako i ovog pitovskog idioma, očituju se u posebnosti glasova, glagolskih oblika, riječi i naglasaka. Rječnik pitovskog čakavskog govora naslijeđen je iz bogatstva jezične starine, te obiluje jezičnim arhaizmima, ali isto tako sadrži i mnogo riječi talijanskog podrijetla. Ovaj spoj starine i stranih utjecaja daje govoru jedinstven šarm i povijesnu dubinu.
Kroz Glos škoja duboko se uranja u vrijeme koje je prošlo, među ljude i običaje kojih više nema, u čakavicu kakva se više ne čuje, u govor koji danas poznaju samo rijetki starosjedioci. Poezija Ičice Barišić oživljava tu toplinu i ljepotu, podsjećajući nas na vrijednosti koje ne bismo trebali zaboraviti. Svojim djelom autorica ne samo da bilježi i čuva jedan jezični i kulturni svijet, već i otvara vrata promišljanju o našem vlastitom odnosu prema naslijeđu. Glos škoja gradi most između prošlosti i sadašnjosti, pozivajući nas da u svakodnevici pronađemo ljepotu i inspiraciju koju nosi baština ovog jedinstvenog otočkog kraja.
Ičica Barišić (rođ. Radonić) hrvatska je pjesnikinja rođena 7. rujna 1939. u mjestu Pitve na otoku Hvaru. Osnovnu školu završila je u Pitvama i Jelsi, a gimnaziju i Višu pedagošku u Splitu gdje je provela svoj radni vijek predajući biologiju i kemiju. S literaturom i književnošću u kontaktu je od najranijeg djetinjstva preko rano preminulog oca za kojim je ostala obiteljska biblioteka i majke učiteljice koja je za svog školovanja i radnog vijeka prijateljevala s hrvatskim književnim veličinama kao što su Vjekoslav Kaleb i Tin Ujević.
Pitve, to malo, tipično mediteransko, dalmatinsko, otočko mjesto čini okosnicu njezinog pjesničkog univerzuma no tematika i poruke univerzalne su prirode, a njena poezija plijeni jednostavnošću i iskrenošću. Povratak iskonu kod nje stvara potrebu za pisanjem, u početku prvenstveno kako bi sačuvala odumiruće čakavsko narječje, no već u prvoj zbirci Libar kako timbar (2006.) prepoznaje se jedinstven izričaj i senzibilitet koji nadilazi samo očuvanje narječja i pruža univerzalnu poruku blisku svima koji pronalaze smisao u bijegu od zadanog. U drugoj zbirci se, pored haiku forme, okušala i u zahtjevnoj formi soneta tako da je zbirka Na poltroni od stine (2015.) zasigurno među prvima takve vrste na čakavskom narječju..
O njenoj poeziji pišu Akademici Tonko Maroević i Jakša Fiamengo te ugledni profesori Iva Grgić Maroević, Anatolij Kudrjavcev i Antun Cvitanić. O njoj piše i Siniša Vuković u zborniku Čakavska rič –Kolajna poetesa, a Vivian Grisogono prevodi pjesme na engleski jezik. Pjesme Ičice Barišić nije zaobišao ni veliki bard dalmatinske pjesme Ljubo Stipišić Delmata uglazbivši, pred sam svoj kraj, pjesmu „Iz zemje je rič iznikla“ koja će tako simbolično ostati kao posljednja pjesma koju je uglazbio te ujedno nositi i naslov njene treće zbirke.
ZA NARUČITI AUDIO IZDANJE GLOS ŠKOJA (cijena 7,99€), KLIKNITE OVDJE
