Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Objavljeno u Zanimljivosti

Stanovnici Jelse na otoku Hvaru ugodno su iznenađeni što je jedan mladi par iz Amerike, nakon ljetovanja u kolovozu 2020. godine, ostao u njihovom mjestu i kroz zimu.

Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Jessica i Thibaud,službeni digitalni nomadi Foto: Vivian Grisogono

Inače, to su već na škoju šire poznata Jessica Romano (32), rođena u New Yorku, gdje je živjela i radila sve dok nije preselila u San Francisco u Kaliforniji. A njezin partner Thibaud Duprat (31) rođen je na drugom kraju svijeta, u Parizu, ali se kasnije s obitelji preselio u Ameriku, kada je imao 10 godina - od tada je živio u Kaliforniji ili pak u New Yorku.

Na kavi u Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

Jelšani su u početku mislili da je to njihov trenutačni hir, da će malo ostati i otići, ali su se ipak prevarili. Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, koja je postavljena zaslugom općinskog načelnika Jure Dubokovića – Nadalinija daleke 1934. godine, da ostaje u tom malom pitoresknom hvarskom mjestu. A oni su, kako mnogi govore, prvi digitalni nomadi koji su u ovim teškim vremenima pandemije koronavirusa zapeli baš u Jelsi, na središnjem dijelu našeg najsunčanijeg škoja.

Očito je, onaj tko se napije hladne vodice iz špine na mjesnoj Pjaci, da ostaje u tomjestu...“ Foto:Vivian Grisogono

▪ Istina je, nas zaokuplja tehnologija. Thibaud radi kao voditelj razvoja proizvoda: u tvrtki koja se bavi izradom softvera, njegov je zadatak povezati poslovnu stranu s tehnologijom tako da aplikacije budu proizvedene prema poslovnim potrebama tvrtki, i korisnicima pružaju najbolje iskustvo. S druge strane ja sam se specijalizirala za poslovni razvoj -business development, osobito financijsku tehnologiju: osmišljavam partnerstva s drugim tvrtkama da bi posao mogao rasti i podići se na višu razinu – kaže Jessica, te dodaje da su neobično sretni što je ona 1. ožujka prva na Otoku sunca dobila vizu za boravak kao digitalni nomad, dok se Thibaud hvali svojom potvrdom za privremeni boravak, makar će im osobne iskaznice biti doznačene nešto kasnije.

Šetnja u Gradu Hvaru. Foto: Vivian Grisogono

A njihova životna priča doista je zanimljiva. Upoznali su se prije 5 godina, kada su radili za istu tehnološku tvrtku u Silicijskoj dolini u San Franciscu. Strast su im putovanja, i prošli su kroz gotovo 50 zemalja, što zajedno, što pojedinačno, diljem kugle zemaljske. Prošle godine odlučili su se za rad na daljinu i seliti se 'negdje Starim kontinentom', misleći najprije na Španjolsku, Francusku i Italiju. Međutim, u Lijepu Našu stigli su zato što smo bili jedna od rijetkih zemalja koja je, u uvjetima pandemije, primala goste iz Amerike.

Uživaju na Sunčanom otoku. Foto:Vivian Grisogono

Naravno, oni su mladi i obrazovani ljudi. Još i prije su čuli za mnogobrojne ljepote male Hrvatske te je odlučili posjetiti i puno bolje upoznati. Prvo su stigli u Split, našu priobalnu metropolu, ali su bili mišljenja da njima za život, dakle, rad i provođenje aktivnosti u slobodnom vremenu, puno bolje odgovara jedno malo lipo dalmatinsko misto. Tako su stigli u Jelsu. Budući da su poprilično komunikativni vrlo brzo su pronašli prijatelje i uklopili se u novo društvo. Veliki su ljubitelji životinja i prirode, pa su kontaktirali udrugu "Eco Hvar", nakon čega redovno odlaze u obližnje Pitve pomagati oko pasa, i izvode ih u šetnju.

Sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono

Za mene je Jelsa jedno nevjerojatno, posve slikovito mjesto. Prizori nikad nisu dosadni! Volim sve pogledati - more, druge otoke, planine na kopnu, kako se boje neba mijenjaju, polja, maslinike, povijesne zgrade... čak i kamenje poput onog oko jelšanskog porta. Prekrasna je i bliža okolina mjesta, idealna za šetnje i trčanje, aktivnosti koje sam oduvijek upražnjavala. Meni se sviđa da se tu živi s puno manje stresa nego u drugim mjestima gdje sam dosad stanovala, baš sam se snažno povezala s ovim ambijentom – pripovijeda simpatična Amerikanka.

Sretni u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Njezin partner se s njom u potpunosti slaže, zaključujući "Jelsa je malo, ali izuzetno lijepo I mirno mjesto u kojem stvarno volim biti". A on, baš kao i njegova draga, voli šport - ljeti su uživali u plivanju i otkrivanju skrivenih i prekrasnih hvarskih plaža. Thibaud dobro igra nogomet, i već je postao član lokalnog NK "Jelsa". Uz to, je redovito odlazio u teretanu, ali naravno te aktivnosti su s vremenom bile zabranjene tijekom lockdowna. Jessica uz vježbanje, voli i meditaciju.

U berbi maslina. Foto ljubaznošću Jessice Romano

Otok Hvar svojim posjetiteljima, u najboljem smislu te riječi, nudi puno novih iskustava, osobito što se tiče autohtone prehrane i vrhunskih vina. No, i mi volimo kužinavati, pa smo ponekad, kada nije bilo lockdowna, naše prijatelje sa zadovoljstvom pozivali da kušaju nešto drugačiju, međunarodnu kuhinju. Zanimljivo je i to da sam ja u Jelsi prvi put otšao na penjanje, društvo su mi činili Ivo Drinković i Fabijan Belić, kojem smo zajedno s drugim mladićima pomagali u podizanju njegovog zida za penjanje. Tu smo se jednostavno udomaćili, uživali smo i u prošlogodišnjoj berbi maslina, što ranije nikad nismo radili. Probat ćemo mi još puno toga, jer smo istinski zavoljeli Jelsu, Hvar, Dalmaciju i cijelu Hrvatsku – zaključio je Thibaud.

Kupili su auto da bi bolje upoznali otok. Foto: Vivian Grisogono

Baš poželjni gosti

Gosti kao što su Jessica i Thibaud, stvarno su primjer najkvalitetnijih ljudi koje je privukao otok Hvar. Ne samo da znaju uživati u dobrom društvu i u svim ljepotima našeg škoja, nego mu hoće dati i svoj doprinos. Kad ide u šetnju, Jessica uvijek sa sobom nosi rukavice i kesice u koje prikuplja smeće na koje usput nailazi! Što je najvažnije oboje vole pomagati ljudima, i kako su mladi, sposobni i uvijek raspoloženi, njihova pomoć vrijedi jako puno. Zato su ih otočani zavoljeli i prihvatili kao svoje, već su ostvarena prijateljstva koja će vječno trajati. A jednog dana kada odu iz Jelse sasvim sigurno će sa sobom ponijeti lijepe uspomene iz naše Hrvatske, a istodobno iza sebe kod mještana ostaviti prekrasne dojmove – rekla je Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", oduševljena njihovim dolaskom i privremenim boravkom na otoku.

Thibaud sa psima u Pitvama. Foto: Vivian Grisogono
© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija (14.03.2021.)
tekst reproduciran uz dopuštenje

Video sadržaj

Nomadi novog doba HRT Puls
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Prvi digitalni nomadi 'zapeli' u Jelsi na Hvaru!

Novosti: Ekologija.hr

  • Farmer Derek Sayer let a boggy field run wild and just one annual hay-cut has led to remarkable biodiversity

    Tucked away on a country lane, a small field bursts with yellow and pink flowers. Quail and whitethroats call from the thick hedges and the plants, including common centaury, yellow rattle and marsh and common spotted orchids, bounce with hoverflies and butterflies.

    More than 150 plant species have been recorded on Sayer’s Old Meadow, in north Norfolk, England, which is remarkable when there was just one – oilseed rape – growing there 21 years ago.

    Continue reading...

  • Similar initiatives have been launched from Barcelona to Bogotá, but they have misinformation, political pressure and vested interests stacked against them

    Ten years ago, Alastair Harper was an advocate for young people’s health sitting in a stuffy meeting room in London planning an air pollution campaign. “My phone started buzzing,” he said. “I took the call, and then told the room I needed to leave immediately.

    “I had to get to UCLH [one of London’s major hospitals]. My own child was headed there in a blue-lit ambulance because she was struggling to breathe London’s toxic air.”

    Continue reading...

  • Surge in proposals follows Labour’s lifting of de facto ban, with about 45 plans submitted in the year to March

    Plans for new onshore windfarms in England have reached their highest annual level in a decade, after the government overturned the Conservatives’ de facto ban in 2015.

    About 45 applications for new onshore windfarms were submitted in the year to March,according to a Guardian analysis of government data.

    Continue reading...

  • North Sea oil, once the driving force of the UK economy, may be dwindling but it remains a symbol of prestige and a rich resource for political debate

    When oil was first discovered off the north-east coast of Scotland in September 1969, industry folklore has it that the duty superintendent on the rig carefully poured it into a pickle jar commandeered from the canteen and took it back to Amoco’s Great Yarmouth office in Norfolk. There, it was emptied into an ash tray, sniffed and then set alight.

    From that modest start, North Sea oil – as the huge basin of oil and gas reserves quickly became known – emerged as a driving force of the British economy and a symbol of national power and renewal as the UK emerged from the Opec oil crisis.

    Continue reading...

  • Exclusive: campaigners warn 600-year-old New Barn at Harmondsworth could be ‘shaken to pieces’ by vibrations

    Six hundred years after it was built, England’s largest surviving medieval timber-framed barn could now be “shaken to pieces” by aircraft vibrations, campaigners warn.

    The public has until 1 September to submit objections to the Heathrow airport expansion, which could threaten the survival of the New Barn at Harmondsworth, considered a remarkable example of medieval architecture.

    Continue reading...

  • Experts say fires caused by wrongly discarded lithium batteries, such as those in vapes, are putting lives at risk

    Fires at recycling centres caused by wrongly discarded lithium batteries such as those found in vapes are occurring at the rate of more than 10 a week, according to new figures.

    Experts say the sheer volume of battery fires now occurring at waste facilities has reached a crisis that is putting lives at risk, costing £1bn a year and frustrating fire chiefs.

    Continue reading...

  • Athletes faced last-minute cancelling of 2.4-mile swim, as experts say pollution and extreme heat are causing blooms

    As far as athletic accomplishments go, few are held in higher regard than completing an Ironman triathlon.

    The amount of training required to tackle the 2.4-mile swim, 112-mile bike ride and 26-mile run that make up the course, as well as the expensive equipment required to train in the first place, means that only about 50,000 people in the world complete a full race and earn the title of Ironman every year.

    Continue reading...

  • The long-running series in which readers answer other readers’ questions probes an intriguing scientific question in relation to the climate emergency

    Readers reply: Is it inevitable that consumerism will literally fill up the planet?

    If all the vehicles on the planet had their tyres pumped up with CO2, would this lock up enough carbon to lower the amount in the air significantly? Would there be other issues, such as the carbon cost of trapping it all into the tyres? Chris Coldwell, Lancaster

    Post your answers (and new questions) below or send them to[email protected]. A selection will be published next Sunday.

    Continue reading...

  • The long-running series in which readers answer other readers’ questions considers whether there is sufficient global physical capacity for all our discarded and worn-out purchases

    • This week’s question: If all car tyres were filled with CO2, would this cut atmospheric carbon significantly?

    If consumer capitalism continues at its current rate, will we reach a point at which there is literally no space left on Earth for all the stuff that has been created? Alex Robinson, Alnwick, Northumberland

    Send new questions to[email protected].

    Continue reading...

  • An 1857 decree to drain swamps and plant a monoculture, detritus from the trees and global heating combined to produce the conditions for the Gironde inferno

    The ruinous fires that overran parts of France this summer have burned more land than ever recorded, forced more people from their homes than at any point since the second world war and caused what scientists suspect is the country’s first firestorm thundercloud. The smoke from France’s biggest inferno in nearly 80 years choked Limoges, a city 125 miles (200km) from the flames, with more toxic dust than Delhi residents inhaled on the city’s worst day of smog last year.

    The blaze that tore through forests outside Bordeaux in late July took just a few weeks to reforge France’s relationship with fire, but the conditions behind it were centuries in the making.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com