Ptice su veliko blago otoka Hvara i Dalmacije općenito, međutim, da li ih dovoljno cijenimo i čuvamo? Ima ljudi koji ih prate i vole, ali nažalost postoji dosta razloga za zabrinutost. U prvom redu klimatske promjene značajno utječu na raznolikost ptičjeg svijeta, primjerice na škoju susrećemo galebove i vodomare, a ostalo je još nešto i ptica pjevica. Čovjek je ipak najpresudniji čimbenik u svome okruženju, ukoliko bude održavao lokve i izvore pitke vode na Otoku sunca bi i ubuduće mogli viđati vodarice, pa čak i močvarne ptice, kao što su patka pupčanica, pršljivac, močvarna strnadica, žalar cirikavac, vranac, vlastelica, čaplja, itd.
Čuveni suri orao živi uglavnom u sjevernom dijelu Lijepe Naše, ali Hvar također ima nekoliko prekrasnih grabljivica, među njima su: eja strnjarica, vjetruša, škanjac, sova, ćuk, jastreb kokošar i kobac. Ptice su pravi mamac za brojne turiste koji vole prirodu, i mnogi entuzijasti dolaze na škoj samo da bi vidjeli sve te vrste kojih nema u njihovim državama. Steve Jones, Englez koji živi u Dolu i godinama promatra ptice na Hvaru, bilježio je ponašanje ptica na otoku. Naprimjer, crvendać i mrka crvenrepka su zimovalice u tom kraju, premda imaju neke sasvim drukčije navike u ostalim djelovima Hrvatske i u drugim državama.
Grdelini, pupavci, vuge...
Strancima su posebna atrakcija ptice kao što su gardelini, vatroglavi kraljići, zlatoglavi kraljići, pupavci, vuge i pčelarice.
U okolici Jelse svake godine dolaze pčelarice, koje stižu uglavnom u travnju i stvaraju svoja gnijezda uvijek u istim mjestima u pjeskovitom tlu, a ljeta provode veselo loveći insekte sve dok ne odlaze na kraju sezone. Vivian Grisogono, predsjednica udruge "Eco Hvar", često dobiva upite, gdje ih se može vidjeti, a nakon komunikacije s gostima neki od njih dolaze baš u to mjesto s ciljem da ih razgledavaju, osobito iz Engleske.
Iskustven promatrač ptica John Ball bio je oduševljen, a poslije njegove posjete Jelsi rekao je da je taj prvi susret s pčelaricama za njega bio izuzetan 'adrenalinski događaj'. Will Rose i Eugénie Dunsten su danima pripovijedali da im je promatranje pčelarica i njihovih gnijezda bilo predivno i nezaboravno.
U svibnju je Will pisao gospođi Vivian da im je jako žao što ove godine zbog epidemije koronavirusa najvjerojatnije neće moći vidjeti pčelarice i vuge u našoj zemlji, pa preporučuje da barem mi uživamo u tim prekrasnim bićima umjesto njih! Očito postoje ljudi koji se rado vraćaju u Hrvatsku da bi ponovili takva ili doživjeli neka slična iskustva.
„Odletjela“ velika jata ptica: Gdje su grdelini, lugarini, frzelini, faganeli, verduni, krstokljuni?
▪ No, svake godine je nažalost sve manje ptica koje bi mogli promatrati. To bilježi i gospodin Steve, dok se Jelšanin Ivica Drinković još iz djetinjstva sjeća velikih jata ptica iznad Jelse. Kad se na škoj vratio 2005. nakon devet godina provedenih na privremenom radu u Njemačkoj, odmah je primijetio da je ptica znatno manje. Sada naposljetku opaža da nekih vrsta u prirodi više uopće nema, tako se u okolici Jelse gdje svakodnevno provodi svoje slobodno vrijeme vrlo rijetko može vidjeti: grdelin (češljugar, carduelis carduelis), lugarin (češljugar, carduelis spinus), frzelin (žutarica, serinus serinus), faganel (obična juričica, acanthis cannabina), verdun (zelendur, chloris chloris), pa i krstokljun (loxia krvirostra)“ – veli Vivian.
Razlozi takvih gubitaka su, kako dodaje, uistinu kompleksni. Zna da na neke čimbenike vrlo teško možemo utjecati (klima i slično), ali ima i onih koje se zasigurno može prevenirati. Što se tiče ptica pjevica na Hvaru postojala je jedna dugoročna tradicija da ih mještani love i stavljaju u kaveze kako bi im lijepo pjevale. Udruga "Eco Hvar" dobila je nekoliko pritužbi stranaca, pismenih i usmenih, radi nehumanih uvjeta u kojima žive te jadne ptice. Sada je taj lov na svu sreću zakonski zabranjen, mada ga neki neodgovorni pojedinci navodno još uvijek prakticiraju.
Mnoge ptice, osobito pčelarice, izgubile su svoja staništa. Njihova dva velika staništa u blizini Jelse godinama su devastirana za potrebe građevinskih materijala (jarine), stoga tamo više ni ne dolaze u tako velikom broju kao prije. Ipak, najveći problem je zasigurno korištenje pesticida.
Korisna zadaća u prirodi
Vivian Grisogono je poznato da herbicidi truju ptice koje imaju gnijezda na zemlji i jedu crve te ostalu hranu iz tla; insekticidima se truju insekti koji su glavno jelo za više vrsta ptica; larvicidi u lokvama truju hranu vodenim pticama; a fungicidi koji se koriste na veliko za vrijeme vegetacije, osobito kod uzgoja vinove loze, isto tako imaju loš utjecaj.
Otočni težaci nisu jedini koji koriste otrove, ona se uvjerila da to čine i lokalne vlasti, npr. oko Hvara svake godine su tri hektara šume prskana s "Bti", insekticidom koji šteti reprodukciji ptica, dok se tri puta kroz ljetnu sezonu sve ceste i putovi prskaju s piretroidima koji su izuzetno štetni za insekte, pa čak za mačke i pse. Posve nerazumno, zar ne?
A što još reći, poznati splitski novinar, pokojni Miljenko Smoje, u svojoj knjizi kolumni "Dalmatinska pisma" (str. 117) svoje sugrađane je opisivao kako "...su na stare splitske kuće ostavjali buže....[jer] 'prokleta kuća koju tica ne naseli!'" Drugim riječima, ako se nastavi trend nestajanja ptica u našim krajevima onda ćemo zasigurno izgubiti izuzetno važan dio prirodnog lanca, jer svaka ptica ima svoju korisnu ulogu u prirodi. Izgleda da smo veoma loše savladali tu lekciju od naših predaka, oni su uvelike poštivali i voljeli ptice, prirodu u cjelini, pa učinimo stoga i mi sve što je u našoj moći da Hvaru vratimo bogatstvo koje je nekad imao.
© Mirko Crnčević / Dobra Kob 2020.
