Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - 25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Novosti: Ekologija.hr

  • Experts say invasive species are creating ‘pollinator deserts’ and could have serious impact on food security

    British beekeepers have called for a national awareness campaign about the impact of Asian hornets as they warned the invasive species was creating “pollinator deserts” and threatening food security.

    Native to south-east Asia, the yellow-legged hornet is thought to have arrived in Europe in 2004 and has continued to spread ever since, its numbers probably boosted by increasingly warm springs and summers.

    Continue reading...

  • Isle of Lismore, Argyll: They skim over the surface like stones, making such a hullabaloo you could hear them a mile away

    I hear them before I see them: a wailing, or something more like ululation. High-pitched, repeated vocalisations that are neither man nor cat, but somewhere in between. I throw open the cabin door, unsure what to look for, and for a moment see nothing new: only the rocky strand and the sweep of dark wrack high above the shoreline.

    The strange, warbling sound comes again. Ai-ai-ai-ai.Not quite screaming, not quite howling, not quite trilling, but all of those things at once.

    Continue reading...

  • Energy secretary could recommend new North Sea drilling next week, as ministers also consider approval for Rosebank oilfield

    Ministers are poised to approve a controversial new gasfield in the North Sea this month, according to government sources, and are considering approving a major oilfield later this year.

    Miatta Fahnbulleh, the energy secretary, will give her recommendation to approve the Jackdaw field off the coast of Aberdeen as soon as next week, according to people close to the decision, and the formal approval could follow a week after.

    Continue reading...

  • Exclusive: As millions of people face hosepipe bans, many companies are not required to report, let alone cut, use of public supply

    Less than 1% of businesses in England use more water than the daily needs of 10 million people, as millions of households face hosepipe bans and three-quarters of the country is in drought.

    Businesses across England use 2.6bn litres a day from the public water supply, which includes potable and non-potable water provided by water companies.In total, businesses account for about 30% of public supply use, with two-thirds of their consumption in water-stressed areas, according to Mosl, the organisation that operates England’s business water market.

    Continue reading...

  • In this week’s newsletter: The full scale of the disaster is still emerging, but as rescue efforts continue, scientists warn that a warming Himalayas could mean more deadly hazards

    Don’t get Down to Earth delivered to your inbox? Sign up here

    At 8.37am local time last Wednesday, a huge mass of rock and ice sheared free from a mountain, sliding 1,200 metres to the valley floor in Nepal’s Langtang national park, about 60km north of the country’s capital, Kathmandu.

    Horrifying images and videos soon emerged of a torrent of mud, water and debris that swept down the Lhende Khola valley at speeds approaching 150km/h. Flowing down the Lhende Khola, Bhotekoshi and Trishuli rivers that run between Tibet and Nepal, the flood water swept away homes, roads, bridges and power plants. Along the Trishuli, water levels rose by as much as nine metres in half an hour. As of the time of writing, the death toll of the disaster approached 1,000 people, with more than 4,400 on both sides of the border missing.

    Continue reading...

  • Exclusive: Angela Eagle urges UK citizens to be ‘a bit more resilient’ as they plan for national emergencies

    British people have been urged to have enough food and water on hand to survive a few days without power or water, as the UN said the El Niño climate phenomenon was “supersizing before our eyes”, exacerbating extreme weather events worldwide.

    Forecasters say they are braced for the biggest El Niño in 1,000 years, bringing wildfires and floods to parts of the world, and the threat of a wet, stormy winter for the UK.

    As the British government plans a campaign urging citizens to prepare for national emergencies, Angela Eagle told the Guardian the likelihood of a wild winter showed the importance of keeping supplies at home.

    Continue reading...

  • Scientists say ultrafine particles in cruise ship emissions associated with reduced ability to resist common viruses

    More than 2.5 million cruise passengers travelled through Southampton in 2025. It is also the UK’s leading vehicle and deep-sea trading port. You can see the ships and port machinery from miles around. All of this is downwind of a city of 260,000 people.

    A team of 32 researchers began investigating air pollution from the docks in 2018. Their research has revealed that the types of air pollution that come from ships may be more harmful than those from road traffic.

    Continue reading...

  • It’s one of the easiest ways for households to save money and cut emissions. Australian experts share tips that will have you singing efficiently in the shower

    • Change by degrees offers life hacks and sustainable living tips each Saturday to help reduce your household’s carbon footprint

    • Got a question or tip for reducing household emissions? Email us at [email protected]

    Australians love getting into hot water. About 15% have four or more showers a day, while nearly a third say they shower at least twice daily, a national survey by the Water Conservancy finds.

    Most people’s showers last five minutes or more, and one in five will spend between 10 and 15 minutes under the mist, sending up to 135 litres of water down the drain in the process.

    Continue reading...

  • Wildfire victims rebuilt their homes in Lahaina only to find USPS had ‘eliminated’ their addresses – while houses that didn’t burn receive mail as normal

    Two months after a devastating wildfire whipped through Lahaina in August 2023, Pam Reader was allowed back to see what was left of her home. With a heavy heart, she returned to the Hawaiian oceanside town now filled with endless blocks of burned houses. As she rounded her corner, she saw the only thing remaining was her bright turquoise mailbox.

    “It was an old crappy mailbox,” Reader said. “It was metal, though, which is why I think it survived.”

    Continue reading...

  • Each year, people from across the world gather in a grove sacred to the Yoruba goddess Osun to be healed, conceive or realise their deepest wishes. But toxic lead, mercury and cyanide is leaching into the river

    Devotees in white clothing line the riverbank, praying as they carry offerings of fruit, kola nut and sacrificial animals in supplication to Osun, the Yoruba goddess of fertility, beauty and healing, whose carved form stands with arms outstretched a few metres away in the Osun River.

    It is the final day of Nigeria’s annual Osun Osogbo festival in honour of the African deity, in a tradition that has existed for hundreds of years and draws people from across the diaspora.

    Yeye Omifunto Ojo performs a sacrifice at the Osun River

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com