Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - 25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Novosti: Ekologija.hr

  • UN forecasters warn of worsening conditions in 45 countries currently experiencing severe food insecurity

    About 50 million people are likely to be pushed into acute hunger before the end of next year by the rapidly developing El Niño weather system, according to forecasting.

    This is in addition to the hundreds of millions of people already facing dangerous levels of hunger, owing to years of drought in parts of Africa and pressure on food prices from the war in Iran.

    Continue reading...

  • Iran conflict windfall over three months reignites calls for companies ‘cashing in on human misery’ to pay for environmental damage

    Eight of the biggest oil companies amassed profits of more than $90bn (£67bn) in just three months as the Iran conflict sent energy prices soaring and the emissions-fuelled climate crisis caused deadly heatwaves.

    The windfall war profits have reignited calls for oil and gas supermajors such as Saudi Aramco and BP to pay for the environmental damage caused by “cashing in on human misery” and fund a rapid transition to renewable energy.

    Continue reading...

  • Over-the-counter treatments for cats and dogs contain chemicals that are banned in pesticides and pollute waterways

    Over-the-counter flea treatment for cats and dogs should be banned as millions of hazardous chemicals are unnecessarily applied to UK pets each year, a parliamentary report has concluded.

    Cats and dogs are widely treated with topical, or “spot on”, treatments that include insecticides to prevent fleas. Vets often recommend regular treatments as a preventive measure, even when the animals do not have fleas.

    It’s Invertebrate of the Year again! Every day from 3-12 August, we will be profiling one of the thousands of amazing invertebrates that our readers have nominated, and when you have heard about all of them, we will open the voting so you can choose your favourites. Don’t hesitate to get in touch with thoughts and ideas. Email us at [email protected] with Invertebrate in the subject line.

    Continue reading...

  • Increasingly erratic weather patterns due to climate change mean people are losing homes, crops and livestock

    As rain lashed the Pir Panjal mountains before dawn on 19 July, Haji Mohammad Latief stepped outside his home in Murrah, a remote mountain village in Indian-administered Kashmir. His daughter had asked him to move the family’s car to a safer place as the rain got heavier.

    “I had only just parked it,” Latief recalled. “When I turned around, I saw the water coming.” Minutes later, a cloudburst sent mud, boulders and water crashing down the hillside.

    Continue reading...

  • Cristian Lucañas has discovered multiple species of cockroach in the Philippines, and believes there’s far more to the much-maligned insect than meets the eye

    When Cristian Lucañas tells people about his job, their response is normally a mix of shock and confusion. “The majority would actually be questioning why,” says Lucañas, 32, who is the only entomologist specialising in cockroaches in the Philippines, where he is known as the “Cockroach Lord”.

    He recalls one person, apparently perplexed at the insects’ existence, asking simply: “Did God create cockroaches?” Others seek advice on how best to kill them.

    Continue reading...

  • Scientists find ruminants emit more of greenhouse gas individually than cows, although total contribution tiny compared with domesticated livestock

    When cows belch and fart they release methane, which is warming the planet, but how does this compare with the digestive gases emitted by wild animals? A new study shows that deer add the greatest amount of methane to the atmosphere, but compared with domesticated livestock their total contribution is minuscule.

    Methane is a potent greenhouse gas, which has been rising rapidly in recent years, but it is hard to pin down exactly where it is coming from. Like domesticated cows, wild ruminants such as deer, moose and llamas rely on bacteria to help them break down the fibrous plants they eat, releasing methane as they go. To understand how much methane wild ruminants release, Theresia Yazbeck, from the Max Planck Institute for Biogeochemistry in Jena, Germany, and colleagues used recent estimates of global wild animal populations and combined these with methane emission estimates based on body mass and diet.

    Continue reading...

  • Lib Dems and many Labour MPs join farmers, landowners and firefighters in urging temporary prohibition

    Farmers and landowners are calling for a temporary ban on disposable barbecues in England and Wales, as they warn of the risk of igniting wildfires.

    The call, which has also been made by firefighters and is backed by the Liberal Democrats and many Labour MPs, comes as much of England faces further hot dry weather, despite rain in some areas.

    Continue reading...

  • This week, we launched our third annual vote to honour nature’s unsung heroes. The Guardian’s natural history writer – and woodlouse fanboy – Patrick Barkham will be here from 4pm BST (11am EDT) to discuss this year’s poll and why we must celebrate the spineless

    Ask a question: log in or sign uphere

    What do the tardigrade and the earthworm have in common? They are, of course, the two previous winners of the Guardian’s Invertebrate of the Year poll. An annual contest that pits some of the the natural world’s finest species against each other in celebration – and to remind ourselves why beetles, slugs, worms and moths and others play a critical role in the planet’s infrastructure.

    Contenders to take the tardigrade’s crown this year include the common woodlouse and the immortal jellyfish. We’ll be revealing the rest of the shortlist over the next few days.

    As the Guardian’s natural history writer, Patrick is one of the UK’s foremost nature writers and has written books about badgers, moths and his lifelong love of the outdoor world. His recent reporting has looked at rewilding projects, the homing habits of swifts and people pretending to be otters.

    Continue reading...

  • Demonstrators stage ‘tree sit’ in Arizona town to stop felling of ancient cottonwood grove to make way for border wall

    Protesters are staging a “tree sit” in a tiny Arizona town to prevent the destruction of a grove of ancient cottonwood trees as federal contractors race to build a row of two 30ft walls along the border with Sonora, Mexico.

    The gathering ramped up last week in the town of Lochiel, in the remote San Rafael valley of south-east Arizona. On 27 July, contractors working for Fisher Sand and Gravel crushed three of the largest cottonwoods with excavators.

    Continue reading...

  • Britain exported 139,000 tonnes of rubbish to Turkey last year, leaving smallholders and poor districts of Adana to cope with the debris, microplastics and toxic smoke

    Plastic debris clings to the reeds in a waterway metres from where Ayhan*, a farmer in Adana, southern Turkey, is harvesting aubergines. “We get pollution from all sides here,” he says, referring to the plastic recycling zone upstream, as well as a nearby textile plant that he suspects is making the water acidic. “The plastics are all there, by the bank, and the fumes come this way.”

    Between May 2021 and July 2024, 13 British companies sent 545 shipments of household and supermarket plastic waste, totalling 52,000 tonnes, to the Kemal Deniz recycling zone, under a mile from Ayhan’s aubergine fields, according to data analysed for the Guardian by the Environmental Investigation Agency (EIA), an international NGO.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com