Eco Hvar

Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - ￡25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Novosti: Ekologija.hr

  • Nepal says big polluters must ‘wake up’ as it calls for climate compensation over flood disaster

    Foreign minister Shisir Khanal tells the Guardian the world’s biggest economies need to help Nepal, which contributes less than 0.1% of global greenhouse gas emissions

    Nepal is demanding $20m in climate compensation for the recent devastating floods, as a senior minister called on the world’s most polluting countries to “wake up” and accept shared responsibility for a disaster that led to the death or disappearance of more than 6,000 people.

    Scientists believe the climate crisis had a role to play in the floods, which were triggered when a melting glacier partially collapsed and set off a deadly landslide and flash flooding through Chinese-controlled Tibet and Nepal in late August. So far, more than 1,300 are confirmed dead and more than 5,500 still missing, with hopes of their survival diminished after 12 days of rescue operations.

    Continue reading...

  • Cities in Great Britain most vulnerable to extreme heat revealed

    OS index examines which ‘urban heat islands’ suffer the most – and which cope the best with rising temperatures

    Portsmouth, Leicester, Exeter, Bristol and Nottingham will be among the cities that warm the most by the end of this century as global heating turns British cities into urban heat islands, according to research.

    Analysis from Ordnance Survey (OS) has created a heat vulnerability index for all cities in Great Britain. Portsmouth, which sits on the south coast of England and is home to 208,000 people, is the most vulnerable to extreme heat today and into the future, according to the research from the OS, the Met Office and the data analysis company 4 Earth Intelligence.

    Continue reading...

  • Global move away from oil could lead to conflict and migration, experts say

    Researchers urge governments to help worst afflicted countries, such as Nigeria and Algeria, which rely on oil revenues for public services

    Conflict, migration and economic upheaval will accompany the global move away from oil, unless governments act urgently to help the worst afflicted countries to cope, research has found.

    Nigeria, Iran, Angola and Algeria are among the countries that will be severely affected, as they rely strongly on oil revenues for their government and provision of public services, but have little diversification and too little capital to cushion the blow.

    Continue reading...

  • ‘We have really cool sharks’: three-year project to lift lid on Britain’s little-understood species

    Anglers will help scientists investigate the porbeagle, tope and blue shark to boost knowledge and conservation

    ‘We have really cool sharks,” says Dr Lucy Hawkes. She is not referring to animals in the rich coastal waters of South Africa or Mexico, but instead talking about the species that live around Britain. Hawkes, an associate professor at the University of Exeter, is co-leading a new three-year project to investigate the lives of three of England’s most vulnerable shark species.

    “I like the porbeagle, which looks like a baby great white shark,” she says. “Surfers could see one and absolutely poop their pants, but they’re not dangerous. It’s amazing that we share the water with some pretty exciting animals.”

    Continue reading...

  • French winemakers forecast 30-year low harvest after severe drought and heat

    Estimates suggest drop in production with vineyards also concerned ‘smoke taint’ from wildfires may affect quality

    French vineyards hit by severe drought and heatwaves are expected to report a 30-year low in wine production after the country’s hottest ever recorded summer, according to the agriculture ministry.

    Initial estimates suggest winemakers will produce just under 34m hectolitres from this year’s harvest: a drop of 6% on last year, and 17% less than ‌the 2021-2025 average.

    Continue reading...

  • Country diary: This moorland needed rainfall – it got something even better | Ed Douglas

    Eyam Moor, Derbyshire:It’s a place that I treasure greatly, and now it has a change of ownership that is worth celebrating

    Can a landscape sigh with relief? It felt that way, pushing through bilberry and cowberry hung with pearls of overnight rain that soaked my lower legs.

    On the path, dry, dusty soil had reverted to reassuring gloop. I was thrilled, at one point, to step cautiously round a puddle. Overhead, a buzzard wheeled and a small gang of swallows skimmed across heather whose purple intensity was already fading, too soon it seemed to me. To the west, a kestrel was quartering the slopes of Wet Withens.

    Continue reading...

  • Heatwaves and wildfires are setting back air quality improvements, UN finds

    WMO report details extreme weather events causing climatic feedback loop with serious health consequences

    Big increases in wildfires and heatwaves supercharged by the climate crisis are hindering improvements to air quality around the world, UN experts have said.

    Regions that had recorded a fall in pollution emitted by cars and industrial sites are facing new threats to air quality because of exposure to smoke from wildfires, according to a new report, while rising temperatures caused by intense heatwaves are causing a surge in ground-level ozone.

    Continue reading...

  • Can breath be art? Liz Larner on sculpting with hair, lashes, leather – and international group exhalation

    The Californian once cultivated petri dishes breathed on by artists that turned ‘murky and scary’. But now, in our dystopian age of space technocrats, she’s taking inspiration from Nasa shots of asteroids

    ‘I had artists from all over the world breathe over petri dishes,” says Liz Larner. “It was a piece of international art made from breath bacteria.” The American sculptor is reminiscing about her 1988 work Every Artist Gave a Breath, a fragile and strangely evolving work of art grown on agar. Exhibited in a 2022 show, it has since transformed in various ways: some bacteria has morphed into “beautiful, dried wafers in colour”, while other dishes “turned into a really weird blackish-green, really murky and a little scary”.

    Larner is no stranger to making alluring work out of strange materials, from human hair and false eyelashes to leather and surgical gauze. For her first major exhibition in the UK – A Hard Line to Bend at Camden Arts Centre in London – the sculptor has been transforming single-use plastic into pieces that bristle with seductiveness and menace. “I was living in LA at the time when China stopped accepting American plastic, which was where we were sending it all to be recycled,” she says. “I started taking it to my studio – it got so huge, I had to hang it from my ceiling.”

    Continue reading...

  • Reindeer and rare-earth minerals: Swedish politicians take aim at Indigenous Sami in mining dispute

    Gabna community fear their traditional herding routes will be sacrificed as far-right rhetoric ramps up against them

    For the Swedish-Sami politician Åsa Larsson Blind, it was something of a watershed moment in the national conversation around Indigenous rights.

    In late April and May, as the country geared up for this month’s elections, the deputy prime minister and energy minister, Ebba Busch, gave a series of speeches and articles publicly attacking the Sami’s rights to graze reindeer herds on their ancestral lands. Reindeer husbandry, Busch said at one press conference, “is an industry that affects very large areas, but has limited economic significance”.

    Continue reading...

  • ‘Sharks are my film stars’: how the Jacques Cousteau of the North Sea finally unlocked its beauty

    Epic plankton blooms make filming in the North Sea notoriously difficult. But a new documentary gives a rare glimpse of the kaleidoscopic life – seals, sharks, tuna, orcas and shorthorn sculpins – lurking beneath its waves

    The North Sea, as even its greatest admirers will concede, often glowers an unappetising grey or brown. And we assume that its dull exterior is matched by sediment-filled waters where little life dwells. For years, the friends and family of Peter van Rodijnen wondered why the Dutch cinematographer and diving fanatic spent so much time exploring “this murky bowl of soup”. But, inspired by a childhood of watching Jacques Cousteau’s adventures in rather more enticingly temperate waters, Van Rodijnen’s dedication to North Sea diving gradually revealed its hidden wonders.

    Over 20 years, as camera technology improved, Van Rodijnen obtained more and more amazing footage of marine life near his home on the Netherlands coast. Nearly a decade ago, he teamed up with director Mark Verkerk. “We started with the idea,” says Van Rodijnen, “that if somebody can make a movie about the North Sea, it’s got to be us.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Copyright © 2026 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.