Eco Hvar

Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Ratovanje protiv prirode, uz pomoć pesticida? neprihvatljivo ponašanje, taj rat se vodi potpuno uzalud.

Oprašivač radi svoj posao. Oprašivač radi svoj posao. Foto: Vivian Grisogono

U civiliziranim društvima su koncepti istrebljenja ljudi iz bilo kojih razloga neprihvatljivi. Korištenje kemijskih otrova za uništavanje biljaka, životinja i insekata bi također trebalo biti visoko na popisu zabranjenih postupaka.

Jednog ugodnog proljetnog dana u travnju 1991. godine, šetala sam zajedno sa svojim bratićem Mislavom Carevićem od trajektne luke prema Starom Gradu. "Pogledaj", rekao je pokazujući na malu bubicu, koja nam se našla na putu, "Insekti će biti ovdje sigurno duže nego mi. Ako se ljudska rasa jednog dana uništi, insekti će preživjeti i nastaviti svoju evoluciju."

Kukci koji se hrane listovima. Foto: Vivian Grisogono

I Mislav je znao o čemu priča. Kao znanstvenik i stručnjak za zaštitu okoliša, bio je savjetnik za pitanja zaštite mora kada su se 1990. godine sastavljali zakoni i Ustav za novoosnovanu Republiku Hrvatsku. I kao ljubitelj ronjenja, bio je svjestan činjenice da je riblja populacija Jadrana bila vidljivo smanjena u zadnjih 20 godina. Strastveno je volio sve aspekte prirode kao što se samo rijetko može vidjeti.

Ratna šteta u Korenici. Foto: Vivian Grisogono

Dolazi rat

Naš razgovor tog travanjskog dana bio je tmuran. Središnji dio Hrvatske je bio prethodnog ljeta blokiran od strane Srba, koji su se bunili protiv proglašenja neovisnosti Hrvatske. Bilo je puno zlokobnih znakova nadolazećih problema. Doputovala sam iz Londona da održim predavanje na pedijatrijskoj konferenciji u Splitu. Putovanje je bilo prekinuto. Jugoslavenska državna zrakoplovna kompanija (JAT) me je iskrcala u Beogradu bez ikakvih naznaka za mogući nastavak putovanja. Gospodin iz Engleske koji se je našao u istoj situaciji je predložio da zajedno posudimo automobil i odvezemo se na obalu, gdje bi on uhvatio autobus do Dubrovnika kako bi provjerio svoju jahtu, dok sam ja trebala nastaviti automobilom prema sjeveru do Splita. Vozeći se kroz Bosnu i Hercegovinu, prolazili smo kroz divna sela sa novouređenim kućama i uređenim vrtovima, koji su pokazivali napore mnogih domaćih kako bi kroz odlazak u Njemačku i drugdje zaradili novac i omogućili svojim obiteljima skroman komfor. Džamije, pravoslavne crkve i katoličke crkve su se izmjenjivale u mirnoj tišini. Ali iznad sve te ljepote ove zemlje visio je osjećaj straha u zraku.

Mislav (desno) na prvoj liniji obrane nedaleko Zagreba, 1992.

Samo nekoliko tjedana kasnije je Jugoslavenska Nacionalna Vojska (JNA) pod vodstvom Srbije krenula u napad protiv Slovenije. Brzo se povukla, okrenuvši svoju agresiju na Hrvatsku. Krajem 1991. godine većina Hrvatske je bila okupirana ili pod teškim napadima. Mjesta koja su bila relativno sigurna, uključujući i otok Hvar, bila su puna izbjeglica. Bolnice su bile opterećene stalnim dolaskom novih žrtava. Moj engleski suputnik je svoju jahtu izgubio prilikom jednog od napada na Dubrovnik od strane Jugoslavenske vojske - ￡25.000 njemu drage imovine je nepovratno nestalo bez ikakve šanse za naknadu štete, jer osiguranje nije pokrivalo ratne štete. 1992. godine je Mislav služio kao dragovoljni bolničar na prvoj liniji obrane blizu Petrinje, samo nešto više od pola sata od svog doma u Zagrebu. Umro je 4. kolovoza 1993.

Ratna šteta u Vinkovcima, 1992. Foto: R.Morgan

Uništavanje i genocid

Rat, koji je trajao od 1991. do 1995. godine bio je gori nego što smo mogli zamisliti u toj mirnoj travanjskoj šetnji 1991. godine. Bosanski Srbi podupirani JNA širili su užas i u Bosnu i Hercegovinu u 1992. godini. Splitska bolnica je slala devet medicinskih hitnih timova preko granice kako bi spašavali ranjene, riskirajući svoje živote da spase što više žrtava je bilo moguće, bez obzira na čijoj strani su se borili. Bolnički odjel rodilišta je bio posebno tužno mjesto od 1992. godine, jer je primalo žene, uključujući i vrlo mlade djevojke koje su bile silovane u zatvorskim logorima bosanskih Srba i puštane u visokim stadijima trudnoće. Sve ovo je bilo dio takozvane kampanje "etničkog čišćenja".

Potjerani stanovnici poslije pada Vukovara, 10.studenog.1991. (izvor-TV)

Genocid, proces uklanjanja određene skupine ljudi na temelju rase, etničkog porijekla, kulture ili vjere, je odvratan svim normalno razmišljajućim ljudima. Kazneno je u međunarodnom pravu prema Konvenciji o Sprječavanju i Kažnjavanju Zločina Genocida. Čelnici bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić proglašeni su krivima za ratne zločine i genocid na Međunarodnom sudu u Hagu 2016. te 2017. godine.

Mlada ratna žrtva u splitskoj bolnici, 1992. Foto: Vivian Grisogono

Ratovi između ljudi uzrokuju uništavanje i štetu, materijalnu, fizičku i psihološku. Ne pružaju politička rješenja kao što dokazuju stalni ratovi na Bliskom istoku. No, tragično je da na ratovima mogu "lijepo zaraditi" (čitaj "masovno profitirati") zemlje ili pojedinci koji prodaju oružje. Oni nemaju nikakvog interesa da se rat zaustavi. Ako se njih pita, što više nasilja to bolje.

Priroda: Neprijatelj čovječanstva? Bioterorist? Stvarno?

Kada prirodu smatramo neprijateljem kojeg je potrebno držati pod kontrolom i potiskivati i prirodni resursi se tretiraju kao roba koja se može iskoristiti, očito je da je svijet u velikoj nevolji. Interesi moćnih vode rat protiv prirode. Kada je američki Nacionalni Institut za Zdravstvo (NIZ) u prosincu 2017. godine objavio da je ukinuta zabrana protiv financiranja eksperimenata kojima se neki patogeni pokušavaju napraviti još smrtonosnijima, Samuel Stanley, predsjednik Nacionalnog Znanstveno-Savjetničkog Odbora za Biosigurnost i predsjednik Sveučilišta Stony Brook u New Yorku rekao je: "Vjerujem da je priroda krajnji bioterorist i moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo ostali korak ispred nje." Nema tu mjesta za pregovore, mir i u konačnici partnerstvo.

Bumbar. Foto: Vivian Grisogono

Kemijski pesticidi: oružje masovnog uništenja

Glavno oružje za 'osvajanje' Prirode su kemijski otrovi, koji su veliki biznis. Neki od njih su također prikladni za upotrebu u ratovima protiv ljudi, što ih čini dvostruko profitabilnima. Baš kao što se oružje često maskira kao 'preventivno', destruktivna snaga pesticida je kamuflirana benigno zvučnim uvjeravanjima da su oni 'zaštitnici biljaka' i da 'sprječavaju bolesti'. Princip istrebljenja neželjenih stvorenja i biljaka kroz otrove ne funkcionira. Ne možete ubiti svakog člana neke ciljane vrste. Otrovni pesticidi stvaraju više problema nego što ih riješavaju. Ciljane vrste postaju otporne, neizbježna kolateralna šteta ima neizrecive posljedice. Interesne grupe tvrde da se odgovor na otpornost 'štetnika' nalazi u jačim kombinacijama otrova. Istina je da je uporaba kemijskih otrova protiv prirodnih 'štetnika' kontraproduktivna.

Oprašivač radi svoj posao i ispunjava svoju vitalnu ulogu. Foto: Vivian Grisogono

Priroda i njega

Trebamo insekte. Oni ispunjavaju vitalne uloge u našem ekosustavu, uključujući i pomaganje biljkama da se razmnožavaju kroz oprašivanje i raspršivanje sjemena; pružanjem hrane za mnoge ptice, sisavce, gmazove i ribe; recikliranjem hranjivih tvari kroz razgrađivanje listova i drva, raspršivanjem gljiva, odlaganjem gnoja i pomažući u promjeni tla. Trebamo li štakore i miševe? Ne na isti način kao i insekte. Ali i oni mogu biti vrlo korisni za ljude, osobito tip štakora koji se može obučiti za pronalaženje mina i identificiranje bolesti kod ljudi. Napori za istrebljenje štakora i miševa kroz otrove su uzrokovale nastanak takozvanih 'super' destruktivnih štakora, zastrašujućih u snazi i veličini.

Svaka biljka i stvorenje imaju svoje mjesto u prirodnom lancu. Lanac se može mijenjati i u određenoj mjeri možemo kontrolirati naš okoliš. No, ako su dijelovi lanca poremećeni, postoji sekundarni efekt, koji u konačnici ugrožava sve što nam je potrebno od prirode, posebno opskrbljivanje nutritivnom hranom i čistom pitkom vodom.

Čičak s oprašivačem. Foto: Vivian Grisogono

Kako preživjeti i napredovati

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Vođenje kemijskog rata protiv Prirode je krajnja ludost. Neželjene biljke i stvorenja je moguće kontrolirati na druge načine nego kroz kemijske otrove. Budućnost naše civilizacije je ukorijenjena u prirodi. 'Živi i pusti druge da žive': razumijevanje prirodnih procesa i njihovo korištenje kroz miroljubivu suradnju je najbolji, možda i jedini način pružanja sigurnosti budućim generacijama.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2018

Prijevod: Ivana Župan

Drugi tekstovi na hrvatskom  na portalu Udruge Eco Hvar u vezi problema vezanih uz program dezinsekcije i deratizacije:

Prskanje otrova - za i protiv

Eco Hvar je opisao svoje razloge za zabrinutost u vezi prakse dezinsekcije na Hvaru 2014.god. (2016., 2017.)

Dezinsekcija: neprihvatljiva praksa

Pismo Udruge Eco Hvar upućeno Ravnateljici Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (16.11.2017.)

Dezinsekcija: kampanja za promjenu

Pismo Udruge Eco Hvar Ministru zdravstvu (23.08.2017) i nekoliko reakcija; dopis Načelnika Jelse Nastavnom zavodu za javno zdravstvo (09.10.2017.) i očitovanje Zavoda. (18.10.2017.)

Prskanje protiv insekata: spasite pčele!

Hrvatski zakoni i pravilnici koji reguliraju dezinsekciju, i problemi vezani s tim, uz dokaze iz stručne literature. (2017)

Dezinsekcija: došlo je vrijeme za promjenu

Detalji naše zabrinutosti u vezi korišćenja koktela otrova za dezinsekciju na Hvaru, (među njima neki pesticidi koji nisu dozvoljeni u EU-u) uz dokaze iz stručne literature. (2017.)

Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Šta znaći praksa zamagljivanja građanima i gostima. (2017.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti

Bobi, ljubljen pas u Jelsi, je uginuo u srpnju 2017.god., vjerojatno od otrova prskana u akciji zamagljivanja.

Komarci i dezinsekcija

Pismo iz Vitarnje, gospođa zabrinuta za ptice, 31.08.2014.

na vrh članka
Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Opasni otrovi! Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti

Novosti: Ekologija.hr

  • Climate crisis-driven heat ‘sucking soils dry’ as extreme drought hits Europe

    Analysis shows how heatwaves are making atmosphere thirstier, damaging water supplies, food production and power generation

    Extreme heat supercharged by the climate crisis is sucking Europe dry in summer and intensifying the drought hitting the continent, a scientific analysis has found.

    Record-breaking heatwaves meant the hot atmosphere strongly evaporated water from rivers, lakes, soils and plants – conditions made 80 times more likely by global heating in western Europe and 40 times more likely in eastern Europe, the study showed. The level of soil dryness in the west was made five times more likely by the pollution from fossil fuels in the west, and 11 times more likely in the east.

    Continue reading...

  • Orcas seen ramming prey so hard it explodes may be playing game

    Scientists believe sunfish-smashing behaviour could be form of entertainment or to help younger whales feed

    Orcas have been observed ramming into giant fish so hard that the prey explode, possibly as a form of gory entertainment.

    On several occasions, orcas were observed to hold sunfish in their jaws while a second whale smashed into the target at high speed, causing it to break into thousands of pieces. Since the fish had already been killed, scientists suggested the behaviour may represent a form of play.

    Continue reading...

  • Legal logging and soaring saplings: the ‘green islands’ bucking the deforestation trend in central America

    In Guatemala’s Maya biosphere reserve local people are making a living from trees at the same time as increasing forest cover, showing nature is best protected by those who depend on it

    The low rumbling grows louder until a huge harvester crashes into the open, dragging a 15-metre trunk of mahogany in its wake. The tractor manoeuvres before releasing its load and shovelling it like a matchstick on to a growing pile of lumber at the edge of the clearing. Then, with a crunch of gears and a belch of diesel, it turns and lurches back into the forest.

    This is sustainable forestry at its most brutal, yet in a few weeks’ time silence will return to this pocket of tropical forest in Guatemala’s Maya biosphere reserve (MBR). Nature will be left to reclaim the land and chainsaws won’t return for at least four years, as part of a strict management plan that is helping to buck the trend of rampant deforestation.

    Continue reading...

  • ‘People are scared their neighbours will call the police on them’: how the hosepipe ban got caught up in the culture wars

    While many people in the UK recognise the need to preserve water, others are furious and planning to flout the ban in their area. The target of their anger? Failing water companies and frighteningly thirsty datacentres

    ‘Plants are like your babies,” says Harry. And accordingly, he argues, most people would do anything to keep them alive, including break the law. This is what he plans to do this week – defying a hosepipe ban in place across large parts of England, to ensure his shrubs maintain a steady pulse.

    He may not be alone. On Tuesday, Thames Water became the latest company to ban hosepipes – a restriction that will affect more than 10 million people. Since mid-July, Welsh Water, Anglian Water, Affinity Water (serving Bedfordshire, Berkshire, Buckinghamshire, Hertfordshire and Surrey), Southern Water and Cambridge Water have all announced hosepipe bans. And earlier this week, South East Water extended its existing ban to cover an additional 1.5 million.

    Continue reading...

  • Weatherwatch: How increased Arctic shipping affects cloud formation

    Shipping routes opened by climate change mean more industrial pollutants in the air

    The gradual reduction in Arctic ice has started to open up new shipping routes, with marine traffic increasing by about 40% over the past 12 years. All these ships leave trails of pollutants in the air, which are already having a measurable climate effect.

    Aerosol particles in engine exhaust act as nuclei for water droplets, promoting cloud formation. Like aircraft, ships may leave contrails behind them in the sky.

    Continue reading...

  • Country diary: The eyebright paradox: a sunny healer and tiny parasitic thief | Paul Evans

    The Marches, Shropshire: Eyebrights are ancient herbs used to cure eye problems, but they also penetrate grass roots to siphon off water and nutrients

    A sight for sore eyes. Eyebrights flower in the short turf of Old Racecourse Common as sunlight burns a hole through rowan trees to cast sunset colours on the grass. The eyebrights are annuals with tiny flowers, 4mm-11mm long with a violet vibe, a white corolla with purple marks and a central flash of yellow.

    There are about 20 British eyebright species, some of which are endemic. Their genetic complexity makes them an arcane group of plants and a taxonomic puzzle to all but their most dedicated acolytes. “Life’s too short to key out [make a precise identification of] eyebrights,” one botanist told me.

    Continue reading...

  • One billion plastic pellets spilled into River Tyne after two ships collide

    Up to 25 tonnes of nurdles, the raw material for plastic manufacturing, have spread further than initially feared

    Approximately a billion tiny plastic nurdles have entered the River Tyne after a “devastating spill”, with the pellets thought to have spread much further than first thought.

    Nurdles, which are usually 1mm-5mm in size, act as the raw material to manufacture most plastic products.

    Continue reading...

  • Before you throw out all the synthetic fabrics in your closet, read this

    Experts weigh in on wellness culture’s obsession with natural fibers and the growing trend of people shunning plastic-based clothing

    A few months ago, Lane Koch made a decision: she would purge her family’s closets of all plastic-based fabrics and replace them with natural fibers, such as cotton and linen.

    Koch, a longtime Republican political strategist who was a senior staffer on Robert F Kennedy Jr’s presidential campaign, has long avoided processed foods and rid her kitchen of plastic cookware about a decade ago. But, for all that she cared about what she put in her body, she told me she had paid little attention to what she put on her body.

    Continue reading...

  • The human fridge: is this really the best way to cool down in a ‘cruelly hot’ climate?

    A ‘personal cooling booth’ that promises to chill you out in 10 minutes has launched in Japan, with its makers claiming it beats air-conditioning or a fan

    Name: The human fridge.

    Age: Brand new.

    Continue reading...

  • It cost £2.1bn to divert a river in Brazil’s outback. So where has all the water gone?

    Despite official claims that the São Francisco River project supplies 12m people, many of those who had to make way for its construction in 2007 still have no water at all

    A concrete canal cutting through the Caatinga scrubland feeds a surface reservoir two and a half miles from Maria de Fátima Ferreira da Silva’s home in rural Brazil. The canal passes Sertânia and continues until it reaches Monteiro, the next town along, where it spills its precious cargo into the bed of the Paraíba River – a human-directed inflow into the seasonally dry waterway.

    Such proximity to a reliable water source would usually be considered a blessing in the sertão, a vast outback in Brazil’s north-east known for its punishing droughts. But not for Ferreira, who was displaced nearly 20 years ago by the construction of the canal and now lives in a house without any water supply, despite the nearby reservoir.

    Maria de Fátima Ferreira da Silva in her maize crop at Salão productive rural village. She bathes at the reservoir and collects water there for her smallholding and donkey, and pays to fill her barrel with drinking water each month

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com

Copyright © 2026 Eco Hvar. Sva prava zadržana. Developed by Orion Informatika.