Izbori u Jelsi, 2017.god.

Objavljeno u Zanimljivosti

Nadolazeći lokalni izbori na Hvaru izgledaju obećavajuće zanimljivo, za razliku od parlamentarnih izbora prije dvije godine, kada je Dobri Duh Jelse šaputao iz Facebook-a: "Jesu pasali izbori?".

Dr. Željka Barbić-Peronja i Anita Drinković pokreću svoju kampanju za poziciju načelnika. Dr. Željka Barbić-Peronja i Anita Drinković pokreću svoju kampanju za poziciju načelnika. Foto: Vivian Grisogono

Nažalost, naš Dobri Duh Jelse više ne donosi svoj pogled na jelšanska događanja, upravo u vrijeme kada bi humor bio toliko potreban. (Identitet Dobrog Duha je strogo čuvana tajna, poznata samo vrlo malom broju ljudi - nevjerojatno postignuće u tako maloj zajednici u kojoj naizgled svi znaju sve o svima i svemu.) Hrvatska politička scena se na nacionalnoj razini spustila u kaos. Kako će to utjecati na lokalno stanovništvo i njihovo glasovanje, i hoće li uopće, to se može samo teško predvidjeti.

Predizborna zabava na karnevalu, ´Nikša´ i ´Anita´ (i njen pas) postaju zaljubljeni par. Foto: Vivian Grisogono

Moja povezanost sa Jelsom je počela 1988. godine. Politička scena je bila skroz drugačija. Bio je kraj komunističke (ili socijalističke ako vam je tako draže) Jugoslavije. Počelo se popuštati u određenim ograničenjama, što je omogućilo ljudima, kojima je bila oduzeta nacionalnost, da je vrate i da se vrate živjeti u svoju domovinu. Bilo je to vrijeme nade i promjena. Turizam je bio uspješan i glavna cesta iz Jelse u Stari Grad se trebala produživati gradnjom novog tunela do grada Hvara. Bio je sazvan masovni sastanak građan u Gradsku Kavanu ispod Vijećnice  - tada divan kafić uređen u starom Austrijskom stilu, danas zapušteni neodređeni prostor. Ljudi su imali svoje mišljenje. Demokracija je bila u punom tijeku. Bila sam impresionirana.

Kruno Peronja, bivši predsjednik otoka Hvara, njegov brat Fabijan, najsrdačniji jelšanski bankarski menadžer, ujedno i kulturni organizator i njihov rođak Jakov, vlasnik cijenjenog restorana ´Liberat´na lansiranju kampanje Anite Drinković, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Hrvatska je 1990. godine osim neovisnosti preuzela i nove političke strukture, višestranački sustav i demokratske izbore. U to doba, Hvar je imao svog otočnog predsjednika, odvjetnika Krunu Peronju, koji je bio u velikoj mjeri odgovoran za poticanje i promicanje projekata za poboljšanje života na otoku, kao što je bio prijeko-potreban suvremeni sustav za kanalizaciju. Otok je postao utočište za premještene osobe iz okupiranih dijelova Hrvatske i izbjeglice iz Bosne i Hercegovine - u kolovozu 1992. godine je premještenih osoba bilo 624 i izbjeglica 3.727, a rat je bio sve samo ne blizu kraja.

Mladi jelšanski načelnik Nikša Peronja spreman dočekati prvi hidroavion, 27. kolovoza 2014. Foto: Vivian Grisogono

Hvar više nema predsjednika, koji bi djelovao kao snaga ujedinjenja. Četiri lokalne samouprave i pet turističkih zajednica uglavnom djeluju samostalno. Otok Krk je pokazao vrijednost jedinstva. Sedam lokalnih vlasti uspijelo je pronaći konsenzus, zajedno sa podrškom Katoličke crkve na lokalnoj i nacionalnoj razini. Na ovaj način, bili su u stanju napraviti zavidne planove za stvaranje ekološki prihvatljivih energetskih resursa i upravljanje otpadom, uz održivi turizam na cijelom otoku. Mnogo od planiranog je već i realizirano u samo nekoliko godina.

Vjeran Piršić, ključni lik održivog razvoja otoka Krka, održao je predavanja o uspjesima Krka u Hvaru i Jelsi u travnju 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Na Hvaru se koncept suradnje cijelog otoka samo vrlo malo spominje u predizbornim obećanjima. U fokusu su uglavnom lokalna pitanja. Preferencije glasača su čudne. Postoje oni, koji glasaju prema stranačkoj pripadnosti; drugi, koji glasaju prema preporukama (ili narađenjima) Katoličke crkve, mnogi slijede primjer svojih prijatelja. Jelšanska klupa, koja je postala slavna zahvaljujući poznatom jelšansko-britanskom blogeru Paul-u Bradbury-u, često je izvor 'grupnog' glasovanja, slično kao i mnoge kafiće u Jelsi. Kandidati, koji uspiju utjecati na ključne ljude u tim krugovima, dobivaju vjetar u leđa.

Vrhunski bloger Paul Bradbury, koji stoji iza načelnika Nikše Peronje i mladih glazbenika iz SAD-a na Klupi, koju je Paul proslavio. Foto: Vivian Grisogono

Govori se, da se koristi nagovaranje: pojedinačni glasovi mogu biti vrijedni godišnjeg općinskog poreza, grupno glasanje može nekome zajamčiti siguran posao u doglednoj budućnosti. Istina ili laž? Ako je to istina, onda su to loše navike i trebalo bi ih ukloniti. Jedno je sigurno, u malim zajednicama kao što su Pitve, privatnost glasovanja nije zajamčena kada je toliko glasova predvidljivih. Prije mnogo godina me je izgrdio jedan susjed, koji si je procesom eliminacije izračunao, da baš ja moram biti taj glupi glasač, koji je dao glas Pogrešnoj Stranci. Lokalni detektivi/matematičari 1, tajni glasački listići 0. Kako je Dobri Duh Jelse uspijo sačuvati svoj identitet? Baš bi voljela znati tajnu!

Kandidatkinja za načelnicu Anita Drinković predstavlja svoj program za okoliš, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Čudne stvari se nastavljaju i nakon završetka izbora. Mjesta u odborima vijeća se raspoređuju prema zahtjevima stranačkog ili individualnog utjecaja. Bila sam iznenađena kada sam 2014. godine otkrila, da je jelšanski odbor za zaštitu okoliša, kojeg sam prethodno bila i sama članica, sveden na samo nekoliko ljudi. Niti jedna od dvije u Jelsi registriranih udruge, Održivi Otok i Eco Hvar nisu bile uključene. Na jednom sastanku, na koji sam bila pozvana, Mario Skelin, mladi agronom, iznenađujuće je istaknuo kako je napredovanje čovječanstva ovisno o kemijskim pesticidima ili "zaštitnicima biljaka" kako ih je nazvao, koristeći eufemizam agrokemijskih tvrtki. Bio je u odboru kao predstavnik Hrvatske Narodne Stranke (HNS).

Budućnost čovječanstva ovisi o ovome? Ne vjerujem. Foto: Vivian Grisogono

Sedam lista se prijavilo kako bi tražilo mjesta u Jelšanskom Vijeću na lokalnim izborima 21. svibnja 2017. Njih pet zastupa nacionalne političke stranke a dvije su neovisne. Postoje četiri kandidata za gradonačelnika, jedan od njih je gore spomenuti Mario Skelin (HNS). Dva glavna kandidata su sadašnji gradonačelnik,Nikša Peronja i Anita Drinković. Nikša sada pripada Socijaldemokratskoj partiji (SDP), iako je 2013. izabran kao nezavisni kandidat. SDP je tada u Hrvatskoj bilo na vlasti. Anita predstavlja Hrvatsku Demokratsku Zajednicu (HDZ), koja trenutno upravlja Hrvatskom. Na ovogodišnjem Karnevolu u veljači je nadolazeći dvoboj dviju suparnika bio smješno prikazan kroz skeč romantičnu balkonsku scenu u stilu lutkarske predstave, kada je ´Anita´ svog psa (plišanu igračku) nemilosrdno položila na ´Nikšu´ (Poznato je, da Anita voli pse.)

Kampanja počinje, 9. svibnja 2017. Foto: Vivian Grisogono

Značajno je, da dvije nezavisne liste uključuju ljude, koji su prethodno podupirali gradonačelnika Nikšu i usko surađivali s njim tijekom prvih godina njegova mandata. Ivo Duboković, direktor Turističke Zajednice Općine Jelsa, koji je učinio mnogo kako bi turistička zajednica postala u potpunosti funkcionalna i djelotvorna, vodi Listu broj 1 i također kandidira za načelnika. (I ja sam uključena u toj listi.) Većina ljudi priznaje i cijeni da je Nikša imao nekoliko vrijednih uspjeha kao načelnik, posebice što se tiče smanjenja dugovanja općine, koje je uveliko gušilo Vijeće kada je kao načelnik preuzeo općinu i također činjenicu, da je kao prvi Hrvatski Načelnik prihvatio povjesni hidroavionski prijevoz 2014. godine.

Radovi u Jelšanskoj luci traju već tri godine, slikano 9. svibnja 2017. Foto: Vivian Grisogono

Nikša je uvijek bio šarmantan i pristupačan i donio je mladenačku dinamiku u Općinsku Vijećnicu. Također je bio ambiciozan. Nažalost, neki od njegovih glavnih građevinskih projekata u Jelsi kasnili su ili su čak potonuli zbog nedostataka financijskih sredstava. To će vjerojatno utjecati na njegove šanse na ponovni izbor.

Ministrica Žalac s Anitom Drinković, 25. ožujka 2017. Foto: Vivian Grisogono

Kampanja HDZ-a je za Anitu Drinković bila prva, na koju je imala utjecaja. 25. ožujka je održala dobro-posjećen sastanak, na kojem je Gabrijela Žalac, HDZ-ova Ministrica Regionalnog Razvoja i EU Fondova, opisala rad svog ministarstva i njegovu važnost za otočne zajednice poput onih otoka Hvara.

Anita Drinković predstavila je svoj program, 6. svibnja 2017. godine. Foto: Vivian Grisogono

Anitina izborna kampanja je službeno počela u subotu, 6. svibnja. Nakon što je jutro provela šireći svoj šarm, dobro raspoloženje i domaće poslastice po Jelšanskim kafićima, ona i njezina zamjenica dr. Željka Barbić-Peronja su navečer predstavili svoj detaljan program u punoj Svečanoj Dvorani Jelšanskog Općinskog Doma.

Ivo Duboković održao je početni sastanak svoje skupine. Foto: Vivian Grisogono

Nasuprot tome, kasnije te večeri, Ivo Duboković je održao prvi sastanak svoje izabrane nezavisne skupine u svom vinskom podrumu. Razmjena ideja je bila prijateljska, obilna, slobodna i plodna. Postavljeni su temelji kampanje njegove liste. Realno gledajući, male nezavisne liste su na rubu glavnih zbivanja. Njihov je primarni cilj dobiti zastupljenost u Vijeću, gdje mogu igrati važnu ulogu u stvaranju političke ravnoteže, uvodeći objektivnost u situacije u kojima stranački interesi mogu ugroziti najbolji interes zajednice kao cjeline.

Slogan za nezavisnu listu Ive Dubokovića

Slogan za Ivinu listu ´Da skužoš, MORE BOJE´ (otočni dijalekt za ´Oprostite, ali MOŽE BOLJE). Eco Hvar se slaže. Sa stajališta udruge Eco Hvar, postoji mnogo aspekata lokalnog života, koji bi se trebali poboljšati, od kojih su većina bile nade istaknute nakon izbora prije četiri godine. Nitko tada nije slušao, možda ovaj put?

1. Javni zahodi. U Jelsi i Vrboskoj trebao bi postojati sanitarni čvor dostupan 24 sata dnevno. Privremene sanitarne prostorije bi trebale biti u blizini svih javnih plaža kao što je to slučaj na Braču.

WC u blizini javne plaže na Braču. Foto: Vivian Grisogono

2. Oprema za recikliranje otpada je hitno potrebna.

3. Toksični otpad. Oprema za zbrinjavanje korištenog motornog ulja trebaju biti široko dostupni. Ljude treba poticati da rabljene baterije bacaju u za to predviđena mjesta u onim supermarketima, koji ih prihvaćaju. Tamo bi trebali biti i posebna mjesta za prikupljanje limenki i kanistara, koje se koriste za toksične kemikalije kao što su boje i pesticidi, te sustav za njihov transfer u ovlaštena odlagališta na kopnu.

4. Otrovi:

(i) Praksa distribucije otrova za štakore svim kućanstvima u polietilenskim vrećama bi trebala prestati, jer je opasna po zdravlje i ujedno kontrproduktivna, budući da štetočine postaju otporne.

(ii) Sprejanje ulica kemijskim insekticidima bi trebalo biti zabranjeno - to je a) opasno za zdravlje i b) u najboljem slučaju nedjelotvorno, u najgorem kontraproduktivno.

(iii) Herbicidi i insekticidi trebaju biti zabranjeni na javnim površinama. Vijeće bi trebalo usvojiti prirodne alternative kemijskim otrovima.

5. Smeće. Na javnim površinama bi trebalo biti više koševa za smeće i potrebno je i više mjera i načina na nagovaranje ljudi na odgovorno odlaganje smeća. Trebaju se redovito organizirati volonterska čišćenja, posebno sa ciljem da se djeca educiraju o smanjivanju produkcije smeća i ne zagađivanju okoliša.

6. Grafiti. Grafiti trebaju biti očišćeni čim se pojave, što obeshrabruje počinitelje.

7. Vijeće bi trebalo poticati metode ekološke poljoprivrede na sve moguće načine, kako bi se poboljšalo javno zdravlje i okoliš.

8. Praksa zelenih kućanstva. Vijeće bi trebalo poticati uporabu ekološki prihvatljivih sredstava za čišćenje i pranje, kako bi se smanjila kemijska onečišćenja u moru i na kopnu.

9. Planiranje cesta. Trebale bi postojati bolje mogućnosti za bicikliste i šetače, kako za mještane tako i za goste. Biciklističke i pješačke staze su hitno potrebne!

10. Urbana poboljšanja. U planove za javne površine bi trebalo uključiti više stabala i biljaka. Sukulenti bi osigurali cijelogodišnje zelenilo i dodatne boje u teglama oko popločanih područja. Otočne ceste bi trebalo ostaviti da cvjetaju divljim cvjetovima, koje bi trebalo pokositi samo jednom ili dvaput godišnje - ljepše, lakše i jeftinije! Jelsi treba više vještih hortikulturnih praksi.

Golo tlo u parku, svibanj 2017.g. Foto: Vivian Grisogono

11. Dobrobit životinja. Vijeće bi trebalo pružiti punu potporu inicijativi udruge Eco Hvar za brigu o napuštenim životinjama i sprečavanju okrutnosti nad životinjama.

12. Suradnja. Vijeće bi trebalo surađivati s lokalnim volonterskim grupama i dobrotvornim organizacijamam, također sa ostalim lokalnim vlastima na otoku, posebno u odnosu na projekte važne za svih, kao što je osiguranje energije.

Ostale lokalne liste, koje su se prijavile za izbore u Jelsi tek trebaju predstaviti svoje programe. Eco Hvar se nada, da će biti mnogo zajedničkih temelja, utirući put prema konsenzusu u Vijeću, bez obzira na stranačku politiku. Nadamo se, da će biti dobar odaziv birača, tako da tko god bude izabran za Načelnika ili u Vijeće može biti siguran, da ima pravu podršku većine građana. Nije važno koja stranka ili grupa pobjedi. Važno je samo, da pojedinci, koji dobiju Jelšansko Vijeće na upravljanje na naredne četiri godine, budu sposobni, pošteni i marljivi. I najvažnije od svega, da nisu vođeni interesima stranačke politike niti osobnim ambicijama. Ako rade za najbolji interes cijele zajednice, rezultat njihovog rada će biti mir, sklad, red i prosperitet, koji će biti od koristi za svih nas. Ključna je suradnja a birači su vitalan dio cijelog procesa.

 © Vivian Grisogono MA(Oxon) 2017

Prevodila Ivana Župan

 

 

 

 

 

 

Nalazite se ovdje: Home zanimljivosti Izbori u Jelsi, 2017.god.

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Officials say Miatta Fahnbulleh minded not to give approval in victory for climate campaigners

    Miatta Fahnbulleh is minded to reject the giant Rosebank oilfield, sources have told the Guardian, in what would be a blow for the North Sea energy industry and a major victory for climate campaigners.

    After approving the smaller Jackdaw gasfield on Wednesday, officials say the energy secretary is leaning towards refusing approval for what would be one of the biggest oilfields in the North Sea.

    Continue reading...

  • As glaciers melt and permafrost thaws, Longyearbyen, on the remote Arctic islands of Svalbard, faces climate-induced problems from tap water to housebuilding to landslides

    • Heavy metals make Norwegian village’s tap water toxic

    On a rugged mountain plateau of snow-dusted rocks, in the remote archipelago of Svalbard, a glaciologist, Andy Hodson, points out the “ears” of ice, white against the rock, that gave Foxfonna glacier its name, after the arctic fox.

    The small glacier, on a mountain 8 miles (15km) outside the Norwegian village of Longyearbyen, is a popular summer hike for tourists who come here seeking the Arctic experience.

    Continue reading...

  • Action needed to avoid disastrous overshoot of climate targets, according to organisation’s environment body

    The world needs to cut carbon emissions by nearly a fifth in the next four years, and by close to half within a decade, to avoid overshooting climate targets by a disastrous margin.

    Although the “window has closed” on holding temperature rises to 1.5C, in line with scientific advice, limiting the “overshoot” of that target is still possible, according to the UN Environment Programme (Unep).

    Continue reading...

  • As Cop17 kicks off, records since 1921 show more bee species declining than increasing in all parts of Europe except the Alps

    Most of Europe’s wild bee species and about half of its hover fly species have declined over the last century, a study has found, as a UN biodiversity summit begins in Armenia.

    Records since 1921 show more bee species are declining than increasing in all parts of Europe except the Alpine region. The richness of bee and hover fly species suffered a persistent drop in the Atlantic and Continental regions, the study found, though trends in other regions were mixed or even positive.

    Continue reading...

  • United Utilities, Environment Agency and local campaigners say 12-mile tunnel could take sewage away from England’s largest lake

    Plans are under way for a new giant tunnel to transport sewage away from Windermere, England’s largest lake.

    Windermere, in the Lake District, has suffered from widespread raw sewage and bacterial pollution driven by discharges from United Utilities. Campaigners say this pollution has caused more frequent toxic blue-green algal blooms, with the public advised to avoid swimming in the lake.

    Continue reading...

  • Poole, Dorset: At this time of year, migrants are constantly on the move here, whether leaving, arriving or just stopping to refuel

    With the sadness of our summer migrants departing the UK for another year comes the joy of our wintering birds returning. Working in conservation at Poole harbour, I’m out most days, connected to the ebb and flow of this change.

    As it is one of the largest natural harbours in the world, and located on the East Atlantic Flyway, birds are constantly on the move here, whether leaving, arriving or stopping to refuel.

    Continue reading...

  • This summer alone, 26 local authorities in the UK had to stop accepting fridges and freezers for recycling. Now the appliances are piling up around the country – with no proper disposal date in sight

    Not much is happening in the tiny Norfolk hamlet of Little Hautbois on the day I visit. The pub, once popular with airmen from RAF Coltishall, stopped being a pub a long time ago, even before RAF Coltishall stopped being RAF Coltishall. It’s not Saturday, so there are no weddings at Hautbois Hall. Nor is it 19 May, so the restless, headless ghost of Thomas Boleyn isn’t driving his carriage across the bridge over the River Bure, as he is said to do on the anniversary of the execution of his daughter, Anne. Today, a lovely autumn one, all is as it should be.

    But half a mile down a narrow country lane is an incongruous and baffling sight: a strip of gentle hillside made up of large white rectangular blocks, piled up and sparkling in the sunshine. A glacier, you might think, if you were in Norway rather than Norfolk. (And ice is involved, as it happens.) As you get nearer, the picture becomes clearer; the blocks have coils on one face, doors and handles on the opposite one, plus the manufacturers’ names. It’s a glacier of fridges, more than 3,000 of them.

    Continue reading...

  • ‘She carried the dead calf for hours even though it wasn’t hers. She had had a miscarriage two years before – and now picked up the stillborn babies of other mothers’

    My love of African animals, in particular elephants, dates back to when I was three or four years old, growing up in Milan in a house full of old nature books. When I was six, my parents took me on my first safari in Kenya – I cried on the plane home, feeling I was being torn away from the savanna I’d dreamed of, somewhere I really loved. But for the past 20 years, that’s where I’ve lived, guiding photographers on the Maasai Mara National Reserve and elsewhere in Africa.

    I’ve spent time photographing other animals, especially big cats, but elephants are still my favourite subject. They have this extraordinary presence, dominating the landscape and making it come alive. I love to follow them in different habitats. They are extremely adaptable – in Kenya they’re associated with the savanna and acacia woodland, and they can also live in extremely arid areas, such as the deserts of Namibia, where this photograph was taken.

    Continue reading...

  • Failed rains and a dire El Niño threaten the waterway that sustains the country, with farmers selling cattle to survive

    The cattle should be ambling, grazing contentedly, through Robert Delgado’s fields. Instead, the animals slump in the shade, tongues lolling, in futile attempts to avoid the blistering heat. Soon it will matter little whether their appetite returns, for there will be no grass left to graze.

    In Azuero, an agricultural region in Panama’s Arco Seco (Dry Arc), the summer is generally relentless and unforgiving. But this year, the crucial rainy season that precedes it – typically from May to December – has brought little rain to parched fields. The watering holes, streams and rivers that farmers rely on have not been replenished, and pastures – the vital source of animal feed during the dry months – have not regenerated themselves.

    Continue reading...

  • These yachts are highly popular with the ‘super-bourgeoisie’ – and getting bigger. Can anything be done to stop them destroying our seas?

    Who knew? Apparently everyone did, apart from me: you don’t wear shoes on a superyacht. Now, about to step on to my first teak deck at the Monaco Yacht Show, I’ve got to take my trainers off, and I’m having a sock panic. Have they got holes? Do they even match? Do they smell?

    To be honest, I’ve come dressed all wrong for Europe’s big annual superyacht trade exhibition. The code for men seems to be crisp and tucked in, blazers and chinos, navy and white, sculpted hair and designer sunnies. (I went colourful, loose, casual). For women, it’s something like Riviera elegance. Everyone – whether they’re Italian, French, English, German, American, exhibitors, buyers, brokers, charterers – seems to know each other. The international superyacht community seems to be a close-knit one, and I’m not part of it. Yet.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com