Život (i smrt) na Hvaru
Otok Hvar bi trebao biti jedan od najzdravijih mjesta za život. Međutim, ljudi su općenito lošeg zdravlja, ima puno karcinoma, problema sa štitnjačom i neuroloških problema u alarmantno visokom broju u tako maloj populaciji. Postoje očiti hormonski problemi, kao što su prerana menopauza kod djevojčica u pubertetu i poteškoće sa dojenjem kod mladih majki. Neke od zdravstvenih problema su sigurno povezani sa visokom učestalošću pušenja na otoku. Vjerojatno su odgovorni i drugi faktori, povezani sa okolišem, kao što je kvaliteta tla, proizvodnja hrane i zrak, koji dišemo. Oštećenja okoliša su iz godine u godinu sve očiglednija na cijelom otoku Hvaru. U naseljenim i poljoprivrednim područjima ima sve manje leptira, sve manje insekata, sve manje ptica, i još manje šišmiša. Ribari se žale, da ima sve manje riba. Pčelari su u 2016. godini javljali, da je čak nedostatak meda.
Jesu li krivi kemijski pesticidi? Vrlo vjerojatno, da. Glifosat, aktivna tvar u Roundup-u / Cidokor-u, koji se naširoko koristi po otoku, je povezan sa karcinomima, posebno karcinomom prostate i dojke, kao i sa Ne-Hodgkinovim Limfomom, a da ne spominjem sa bezbroj drugih zdravstvenih i ekoloških problema.
Riječi i djela
Hvarani su vrlo ponosni sa ugledom svog otoka – sa čistim zrakom, morom i zemljom. To je nešto, što uzimaju zdravo za gotovo. Na pitanje, da li proizvode svoje vino, maslinovo ulje, voće i povrće organski, većina otočana će odgovoriti “Da”.
Stvarnost nije uvijek onakva kakvom je prikazuju. Korištenje kemijskih herbicida i insekticida je svakodnevnica velikoj većini Hvarskih poljoprivrednika i vrtlara. Mnogi pojedinci koriste otrove svih vrsta oko svoje kuće, u vrtu i u polju. Neki vjeruju, da su pesticidi najbolje, ili čak jedino rješenje za probleme sa štetočinama, neželjenim biljkama (poznatima i pod nazivom korov), i nepoželjnim insektima. Samo jako mali broj ljudi se brine oko kolateralne štete uzrokovane na ovaj način. Što se tiče pridržavanja uputa za uporabu, pa.. ubojice korova namijenjeni za korištenje jednom godišnje su često korišteni dva ili tri puta godišnje; preporučene količine za primjenu se ponekad prekoračuju, čak i do deset puta; i otrovi se opasno međusobno miješaju kako bi bili jači. Nije potrebno ni spominjati, da se upozorenja o mjerama opreza ili mogućim zdravstvenim rizicima obično ignoriraju. Iz godine u godinu kumulativni učinci otrova nanose otoku i okolnim morima sve više štete.
Općina Jelsa baš i nije uzor i model za ponašanje po pitanju ekološke svijesti. Mi, u Udruzi Eco Hvar smo se nadali, da bi mogla biti. Prije nekoliko godina nam je rečeno, da je Vijeće donijelo direktivu (odredbu) po kojoj se zabranjuje korištenje pesticida u javnim prostorima. Međutim, prije dvije godine smo u udruzi Eco Hvar saznali, da je Jelšanski Mali Park bio prskan herbicidom na bazi glifosata, s gotovo nikakvim upozorenjem, unatoč činjenici, da se ovdje svakodnevno dolaze igrati mala djeca. Kao rezultat našeg prigovora, Eco Hvar je saznao, da se Odbor za Ekologiju, koji djeluje unutar Vijeća sastoji od samo nekolicine ljudi. Jedan od njih je zapravo izjavio: „napredak čovječanstva ovisi o korištenju ´biljnih zaštitnika..´“- to je eufemizam za otrovne pesticide, ako slučajno niste znali. Zapanjujuća tvrdnja, tako tipična za neodoljivu retoriku, koju šire agrokemijske tvrtke.
Udruga Eco Hvar je, kako se ispostavilo, naivno pretpostavljala, da će biti dovoljno podsjetiti Vijeće na postojeću Odredbu, kako bi se zaustavilo nenajavljeno primjenjivanje pesticida u javnim prostorima. U 2016. godini je postalo jasno, da to nije baš tako. Udruga Eco Hvar je ispitala Načelnika i Vijeće Općine Jelsa o korištenju otrova u njihovoj nadležnosti. Iz tvrtke JELKOM, odgovornoj za upravljanje otpadom i održavanje javnih prostora kao što su lokalni park, smo dobili nejasan odgovor o tome, koriste li se herbicidi i nakon dopisivanja u 2014. godini. Ujedno su nam priznali, da su park prskali insekticidom protiv lisne uši. Razlog za ovu akciju je nepoznat.
Dana 11. travnja 2016. je Nikša Peronja, Načelnik Općine Jelsa potpisao izjavu, kojom potiče lokalno stanovništvo da se odrekne korištenja opasnih pesticida. Dokument je izrađen i supotpisan u suradnji sa udrugom Eco Hvar, pečatiran sa službenim pečatom za obje strane. Prema riječima Načelnika, je ova izjava trebala biti postavljena na svim oglasnim pločama općine. To se nije dogodilo. Nije bila postavljena čak ni na ploči ispred zgrade Općine. Čini se, da je sve bila samo još jedna prilika za brzu foto-promociju. Sasvim besmislena.
Opasna praksa
Činjenica, da su to od strane Načelnika bile samo prazne riječi i ne bi trebalo biti toliko iznenađujuće. Poput ostalih mjesnih odbora na Hvaru, i Jelsa ima vrlo lošu politiku zaštite okoliša. Jedan od primjera je praksa distribucije otrova za štakore u tankim plastičnim vrećicama dva puta godišnje. Upute unutar vrećice su samo na hrvatskom jeziku, bez obzira na broj stranih vlasnika kuća, koji su primatelji ovog uveliko neželjenog ´poklona´. Rješava li otrov probleme sa štetočinama? Ne, miševi i štakori su postali otporni, što dovodi do neumoljivog porasta pojave super-štakora. Postoje bolje metode kontrole štetočina, kao što je korištenje njihovih prirodnih neprijatelja, kao što su mačke i određene pasmine terijera.
U stvari, otrov za štakore Ratimor u ovom čudnom, nesigurnom pakiranju je sa liste odobrenih sredstava Ministarstva Poljoprivrede nestao još 2013. godine.
Još jedna besmislena i opasna praksa na otoku je rutina prskanja ulica u jeku ljeta protiv komaraca. Najmanje dva puta u sezoni, specijalno vozilo kruži ulicama Hvara, Stari Grada i Jelse (i pripadajućim manjim mjestima), prskajući otrovnu maglu sa obje strane. Pješaci nemaju šanse. Nijedan automobil ne može izbjeći ovog izbacivača otrova. Praksa prkosi logici, krivo vrijeme, krivo mjesto.
Da ne govorimo o tome, da baš suprotno rješavanju neugodnosti sa komarcima, Hvar pati od sve većeg broja zaraženih insekata, kako postaju sve otporniji na insekticide. Koji se otrovi koriste? Nisu uvijek isti. U 2014. se koristio Permex 22E u koncentraciji 12,36% - iako službene upute preporučuju koncentraciju 0,3-1% u vodi (stranice na taljanskom), ili 3% u otapalu u zatvorenim prostorima. Udruga Eco Hvar je upozoravala Vijeće u kolovozu 2014. na činjenicu, da je Permex 22E opasan i neprimjeran. Usprkos tome, u 2015. se isti ponovno koristi, ovaj put u kombinaciji sa drugim otrovima: Microfly i Twenty.one. Udruga Eco Hvar je zatim svoju zabrinutost objavila javno.
S obzirom, da i druge općine i gradovi postupaju na sličan način kao Jelsa, cijeli otok je podvrgnut potencijalnim neizrecivim oštećenjima okoliša na deprimirajuće redovitoj bazi.
Primjer Cidokor-a (Roundup-a)
Cidokor se već godinama koristi u ogromnim količinama na otoku Hvaru. Cidokor je zabranjen odlukom Europske Unije 1. listopada 2016., ali će se i dalje koristiti mnogo mjeseci (ako ne i godina) jer ova zabrana u Hrvatskoj nije uzrokovala potpuno povlačenje.
Agrokemijska industrija ima veliku marketinšku moć. Osim što radi sve što je u njenoj moći kako bi diskreditirala bilo koji znanstveni dokaz o šteti, koja se događa, agrokemijske tvrtke dobivaju jako veliki utjecaj preko interneta. Dobro ciljane Google-ove oglase se često pojavljuju uz bilo koji članak o poljoprivredi. Herbicidi na bazi glifosata su najistaknutiji otrovi, kojima se kroz marketinški make-over pokušava potaknuti javnost na povećanu potrošnju. Čak i parakvat (gramoxone), koji je u Europi zabranjen još 2007. se oglašava na europskim web stranicama kroz Google-ove oglase. Parakvat se koristio na Hvaru i još uvijek se naširoko koristi u cijelom svijetu, iako nema sumnje u zdravstvene rizike, koje uzrokuje, uključujući smrt. Marketing uspijeva prekriti bilo koje neugodne činjenice. Ne čudi, da su korisnici kemijskih pesticida (struka i laički svijet) umireni lažnim osjećajem sigurnosti o proizvodima, koje kupuju.
Ako se posavjetujete sa web stranicom ´Činjenice o Glifosatu´, saznat ćete, da se glifosat može koristiti u svim mogućim mjestima, od privatnih vrtova do plantaža usjeva, kroz ´vodene površine´ i u šumama, navodno kontrolira sve vrste korova, uključujući i zloglasni Japanski Dvornik. Naići ćete na slike prekrasnih voćki, leptira, sunčanih polja. Sve je to vrlo uvjerljivo za one, koji ne znaju o masi dokaza o tome, koju štetu može glifosat uzrokovati. U 2001. je došlo do sudskog spora protiv Monsanto-a u Francuskoj, tvrdeći da je njihovo oglašavanje obmanjivalo javnost o pitanjima sigurnosti okoliša, posebno tvrdeći, da je njihov proizvod “biorazgradiv” i “ostavlja čisto tlo”. Unatoč tome, da je Monsanto uložio dvije žalbe, izgubio je slučaj u konačnoj odluci 2009. godine. Neometen, propagandni stroj je i dalje u pogonu, gazeći preko takvih iritantnih prepreka. Brzo su gurnute u zaborav, barem što se tiće javne svijesti i informiranosti.
Kako zapravo herbicidi djeluju u praksi?
Slika u nastavku pokazuje polje u blizini Pitava na Hvaru, koje je bilo poprskano Cidokor-om u ožujku 2014.. Ovo je bilo prvi put, da se prskalo na ovom polju. Nekoliko godina je bilo neobrađivano, onda poorano i posađene su masline. Vlasnik je zapravo htio uzgajati masline organski, ali je radnik uzeo stvar u svoje ruke i umjesto da je travu pokosio, upotrijebio je herbicid. Učinak herbicida se počeo pokazivati oko deset dana nakon primjene.
Nakon nekoliko tjedana se sve promijenilo u tužan prizor od izgorjelih biljaka. Samo uz velike napore naše mašte bismo mogli ovo polje označiti kao ´čisto´. Prije prskanja su ovdje živjeli fazani, nakon prskanja su odmah nestali. Nekoliko mjeseci kasnije, pronađeno je jedno mrtvo tijelo ženke fazan (iako nije sa sigurnošću utvrđeno kako je uginula). Dva psa, koji su slučajno bili u izravnom kontaktu s herbicidom, razbolili su se od lišmenijaze i moraju uzimati dugotrajno lijekove zbog ovog neizlječivog stanja (Lišmenijaza je endemična na otoku. U svim slučajevima, s kojima sam se susrela su psi bili u kontaktu sa tlom prskanim herbicidima. Slučajnost? Ne vjerujem.).
Nekoliko mjeseci nakon prskanja, počela se pojavljivati nova trava..
Iako su i slijedeće godine još bili vidljivi tragovi uništenog tla, divljih biljaka je opet bilo u izobilju. Bez fazana, jer su se oni ipak povukli u okolna područja, koja nisu bila zagađena herbicidima.
Dakle, je li Cidokor uspio eliminirati neželjene biljke / korov? Ne, očito nije. Je li uzrokovao kolateralnu štetu? Da, bez sumnje. Postoje dugoročne negativne posljedice? Sasvim sigurno. Osoba, koja snosi potencijalno najveći rizik je, naravno, radnik, koji je primijenio herbicid.
Nema bijega od posljedica
Korištenje herbicida utječe na puno više nego samo na ciljane biljke. Otrov se širi. Raznosi se na obući, pogotovo ako su kontaminirane javne staze. Može se vidjeti izdajnički trag žutih biljaka, kada ljudi hodaju po poprskanoj zemlji i nakon toga tamo, gdje nije bilo prskano. Očito, otrov se može prenijeti na isti način u kuće, gdje ljudi žive, zabrinjavajuća misao, posebno tamo, gdje se mala djeca igraju na podu.
Herbicidi imaju trajne posljedice
Biljke će opet narasti nakon primjene herbicida. Na nekima se vidi učinak herbicida, ponekad i godinama nakon primjene. Trava, na primjer, pokazuje neprirodno žuto-narančastu boju. Ovo se može dogoditi i na područjima, koja nisu izravno prskana, ali koja su bila kontaminirana obućom ili raspršivanjem kroz vjetar.
Kumulativna šteta
Naravno, proizvođači ne tvrde, da će jednokratna primjena ukloniti neželjene biljke zauvijek. Žele, da kupujete još. Neće vam govoriti o otpornim biljkama, koje procvatu nakon korištenja herbicida. Neke od atraktivnijih, koje ovdje pripadaju su: Puzavi Žabnjak, mak i Kala. Za one više otpornije korove, ima agrokemijska industrija na zalihama rješenje: više herbicida i jače herbicide. Stranica o Parakvatu tvrdi kako je parakvat djelotvoran protiv korova otpornih na glifosat. Korovi postaju otporniji i otporniji. Tlo izloženo herbicidima je sve više i više uništeno i ostaje kontaminirano na mnogo duže nego što proizvođači tvrde.
Kako im možete vjerovati?
Prepredeno oglašavanje od strane agrokemijske industrije, zajedno sa službenim uvjeravanjem od onih, koji bi trebali kontrolirati i regulirati, sve to zajedno budi dojam, da su pesticidi sigurni. Kontradiktorne informacije su gotovo neprimjetne. Proizvođači, naravno, negiraju štetu, za koju znamo, da je povezivana sa herbicidima na bazi glifosata. Suprotstaviti se dobro podmazanoj propagandnoj mašineriji agrokemijske industrije bi se moglo jedino kroz masivnu reklamnu kampanju. Ali tko bi je financirao?
Vaš izbor
Javno zdravstvo – znači, vaše i moje – je bilo godinama ugrožavano kroz korištenje tone kemijskih pesticida. Svaki pojedinac ima pravo izabrati hoće li koristiti zakonski odobrene tvari ili ne. Ako koristite, ili namjeravate koristiti kemijske pesticide, INFORMIRAJTE SE.
IMAJTE NA UMU, da su kemijski pesticide otrovi, kojih sigurnost nije bila, niti ne može ikada biti dokazana. Ako ih koristite, riskirate svoje zdravlje, zdravlje ljudi oko vas, i zdravlje budućih generacija – svoje djece i njihove djece. Također uzrokujete potencijalne štete za okoliš, u konačnici stvarajući više problema nego što ste pokušavali riješiti u početku.
RAZMISLITE O ALTERNATIVIMA. Postoji mnogo prirodnih metoda za suzbijanje korova, neželjenih insekata i glodavaca. Osim metoda, koje su koristili naši predci prije negoli su postojali kemijski pesticide, postoji i dosta drugih metoda, koje možete pronaći na internet.
MISLITE NA UŠTEDU. Pesticidi koštaju novac. Pesticidi nas koštaju zdravlje. Zdravlje košta novac.
ZDRAVLJE JE NEPROCJENJIVO.
NA VAMA JE!
© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2016.
Prijevod: Ivana Župan
