Već dugi niz godina se otrov za štakore dostavlja u kućanstava diljem otoka u sasvim neadekvatnim vrećicama od celofana. Da stvar bude još gora, upute su unutra, tako da, ako ih želite pročitati, morate rukovati sa otrovom. Još nezgodnije je stranim vlasnicima kuća, koji ne znaju Hrvatski. Tako se može dogoditi i to, da je jedan stranac bijelu tabletu unutar pakiranja sa crvenim granulama smatrao protuotrovom. Srećom, nije bilo potrebe, da je upotrijebi, jer je tableta zapravo poseban otrov namijenjen za septičke jame, i naravno, ne sadrži nikakav protuotrov. Protuotrov za ove granule je vitamin K.
Upozorenja o isporučivanju otrova su rijetkost. Iako službene web stranice Starog Grada uvijek prenose obavijesti ovog tipa, u ostalim mjestima na otoku to nije slučaj. U Pitvama se obično, dan-dva prije zalijepi mala obavijest na kontejner.
Međutim, tijekom 2016. godine je došlo do poboljšanja situacije u Jelsi, gdje se upozorenja prenose kroz web stranicu Općinskog Vijeća, kao i kroz njihovu oglasnu ploču.
Po zakonu moraju vitamini biti pakirani na siguran način, ali čini se, da otrovi za štakore ne moraju. Ovaj neodgovoran i opasan običaj se nije promijenio niti ulaskom zemlje u Europsku Uniju. Vrećice se ostavljaju naizgled nasumice u mjestima po otoku. Događalo se, da sam ih pronalazila na različitim mjestima: kod prozora kuće, viseći iz mog poštanskog sandučića, čak i na svom autu! Način dostave je očito vrlo neodgovoran. Jesu li ali otrovi korišteni na odgovoran način? Najčešće se jednostavno postave u manjim količinama oko kuće, čak i tamo gdje mogu biti opasni za kućne ljubimce ili malu djecu. Najsigurniji način postavljanja takvih otrova - ako osjećate, da baš morate koristiti takve otrove - je upotrijebiti čvrstu cijev sa rupama za ulazak i izlazak, koje su dovoljno velike za miševe ili štakore, ali su premale za sve druge životinje.
Pakiranja otrova za štakore dostavljana u lokalna kućanstva. Foto: Vivian Grisogono
Dok štetočine unutar zgrada sasvim sigurno predstavljaju problem i moguću opasnost za zdravlje, isto se ne može reći za miševe i štakore u divljini, koji imaju svoje mjesto (ako ništa drugo) u prirodnom prehrambenom lancu. Za bolji uvid u njihov način života, pogledajte video u nastavku, ili kliknite ovdje.
S obzirom na redovite doze otrova, štakori postaju otporni, stoga otrov nije rješenje. S druge strane, iako otrov ne bi trebao privlačiti druge životinje, ipak se to događa i nekoliko mačaka i pasa je već smrtno stradalo od otrova. Stvarno tužno i štetno, jer su mačke one, koje drže štakore i miševe, čak i zmije pod kontrolom. Za bilo koju veću pojavu štakora je najbolja metoda za izbjegavanje problema otpornosti na otrove pustiti upornog psa (kao što je Jack russelov terijer), da ih lovi ili koristiti zamke.
Lokalne vlasti moraju potrošiti značajan iznos na distribuciju tih otrova. Gledajući financijsko izvješće Općinskog Vijeća iz 2015. godine, nisam uspjela identificirati točan iznos potrošen na kampanju protiv štetočina i insekata, jer ove stavke nisu navedene pojedinačno. Troši li se taj novac na pametan način? Mislim da ne.
U Velikoj Britaniji su otrovi protiv štetočina dostupni, ali ne distribuiraju se na veliko kroz lokalne vlasti. Distribuirali su se (i možda se to još uvijek tako radi) samo na zahtjev. Prije nekih šezdeset godina, dok smo živjeli nedaleko Londona, moj brat, sestra i ja smo jednom po povratku iz škole pronašli neoznačenu staklenku na kuhinjskom stolu. Moja, po naravi neustrašiva sestra je navalila na staklenku i kako joj se okus činio "sirast", nastavila je jesti, da umanji svoju glad. Nismo imali pun frižider u onim danima, doduše nismo uopće imali frižider i ostava je bila prazna. Međutim, brat i ja smo bili oprezniji te smo odbili njezinu ljubaznu ponudu, da sa nama podjeli sadržaj staklenke. Možete zamisliti horor, koji je doživjela naša majka po povratku sa posla, kada je pitala za staklenku sa otrovom za štakore. Sestra je provela noć u bolnici, gdje su joj kroz pošteno ispumpavanje želuca spasili život. Mislim, da je to bilo zadnji put, da su iz općine ostavili neobilježen otrov za štakore u nečijem domu u nevino izgledajućoj, neosiguranoj staklenci.
Na Hvaru sam poslijednih godina uspjela zaustaviti isporuke otrova postavljanjem obavijesti na svojoj kući. Jednostavan natpis: "Otrov, ne hvala" preporučujem svima, koji ne žele biti opterećeni rukovanjem ili skladištenjem opasnih stvari.
Nekontrolirana distribucija otrova je očito opasna. Uz činjenicu, da otrov nije učinkovit postupak za suzbijanje štetočina, ovaj način postupanja je potrebno razmotriti i potrebno je trenutnu praksu znatno poboljšati - kao stvar od iznimne hitnosti.
© Vivian Grisogono 2016
Prevodila Ivana Župan
