Luki je posjetio mnoge kapelice i drevne ruševine diljem otoka. Mjesta nisu nasumična već je svaka s razlogom tamo gdje jest.
Sv. Luka je Lukijev imenjak. Oko 4 km istočno od Jelse, na obali se nalazi malena, srednjovjekovna kapelica posvećena Sv. Luki Evanđelistu. Luki i Ivica često ga posjećuju i na taj način odaju počast. Poznata kao „Carkvica” („mala crkva”) u dijalektu, smještena je u uvali poznata kao Uvala Carkvica ili Uvala Sv. Luke.
Crkva je jednobrodna s pravokutnom apsidom na istoku i ulazom na zapadnoj strani ukupnih dimenzija 7,2 m x 4 m. Iznad pročelja je jednostavna preslica za jedno zvono. S obzirom da je crkvica građena na kamenitoj i strmoj obali, s sjeverne strane su joj naknadno prizidana tri kontrafora (potpornja) koji sprječavaju njeno rušenje i naginjanje na tu stranu. Unutrašnji bočni zidovi raščlanjeni su lezenama koje su spojene lukovima te tako stvaraju plitke niše koje nose bačvasti svod. Svod dodatno podržavaju dvije pojasnice koje izlaze iz dvije središnje lezene. S obzirom na ove karakteristike crkvica bi se za sada mogla datirati vrlo rano tj. u 11. stoljeće iako ima i nekih kasnijih stilskih karakteristika. (Iz Obrazloženja Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Splita, 12.05.2006.)
Oltar je barokni, a kip Sv. Luke Evanđelista datira iz 16. stoljeća.
U svom izoliranom položaju, kapelica je propala ne samo zbog trošnosti uzrokovane neumoljivim udarima vlažnih, slanih vjetrova i drugih vremenskih utjecaja, već i zbog vandalizma. 2006. godine, jelšanski župnik don Stanko Jerčić, inicirao je projekt čišćenja građevine i zaštite od daljnjeg propadanja.
12. svibnja 2006. godine Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel Splita, je izdala rješenje da "Arheološki lokalitet i crkvica sv. Luke, u uvali „Carkvica" kod Jelse na otoku Hvaru,... stavlja se pod preventivnu zaštitu.
Isto tako, 2006. godine organizirano je prvo hodočašće kojom se u kapeli slavi sveta misa na blagdan sv. Luke Evanđelista, koji pada 18. listopada.
2008. godine, Dekan Akademije likovnih umjetnosti, Jelšanin red.prof. Slavomir Drinković, objavio je da je njegova Institucija voljna djelovati kao zaštitnik obnove kapelice:
"Akademija likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu izvodi izmješteni studij u kiparskoj radionici „Punta“, na lokaciji Punta Potarišće - Grebišće pored Jelse. Dosadašnje radionice dobro su ocijenjene od kulturne i akademske javnosti, a prvom projektu „Jelsa Punta 2005.“ dodijeljena je Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu....
Akademija u svojoj stotoj obljetnici predlaže zaštitu i obnovu crkvice i voljna je preuzeti odgovornost pokrovitelja i obnovitelja. Tako bismo našem zaštitniku uzvratili stogodišnji zagovor.
Osobno ovaj prijedlog doživljavam kao zavičajnu dužnost i radosnu obavezu.
Predlažem obnovu, restauraciju i konzervaciju objekta uz poštivanje svih pravila i uvjeta koje struka nalaže, što je moguće ostvariti uz stručnu suradnju Odsjeka za restauriranje i konzerviranje umjetnina naše Akademije i učešće naših profesora i studenata. Kiparska radionica „Punta“, kao prostor terenske nastave ALU, bila bi mjesto rada i inicijator obnove.
Predviđam izradu oltara, restauraciju i konzervaciju kamenog kipa s. Luke, izradu svijećnjaka, kaleža, vrata, obnovu preslice i izradu zvona, te obnovu predvorja (terase) pred crkvom kao i iozvedbu velikog mozaika ne njemu.
Tom prigodom predlažem međunarodnu radionicu za mozaik, koju će ALU organizirati sa suradničkim akademijama, kako bi se izradio mozaik u najboljoj tradiciji zavjetnih slika (pločica). Carkvica Sv. Luke postala bi utočište i molitva umjetnika diljem svijeta. Nadahnuće promišljanja bila bi Knjiga postanka (Geneza).
ALU će već ovog ljeta, u drugoj polovici lipnja, u kiparskoj radionici „Punta“ održati dvotjednu radionicu mozaika s temom iz Knjige postanka. U radionici će sudjelovati studenti Kiparskog odjela ALU, uz stručno vodstvo Miluna Garčevića, voditelja kolegija Mozaik na ALU.
Vjerujem da su moja promišljanja osvijetila prostor zajedničkih želja i da ćemo zajednički oživjeti još jedno mjesto za molitvu." (Pismo župniku don Stankotu Jerčiću, 3. lipnja 2008. godine)
Sama vrata dobro došla su donacija Nacionalne akademije umjetnosti u Sofiji, Bugarskoj, u dogovoru sa zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti. Izrađena od nagrađivanog sibirskog ariša s vitražom u obliku križa, dizajnirao ih je Profesor Petar Bonev, Voditelj Odjela rezbarenja drveta te Profesor Nikolay Drachev, Dekan Fakulteta likovnih umjetnosti. Kada su vrata uvezena, carinici su stvarali mnogo problema. Kao što je Don Stanko drsko napomenuo (župski listić broj 40 (275), 16. listopada 2011.): "Izgleda da je bilo jednostavnije dar pripremiti nego ga udijeliti. Uzrečica je da se „poklonjenom konju ne gleda u zube“, ali naši carinici i birokracija očito ne znaju poslovice pa su i darovatelju i primatelju priredili muke svakojake, a daru, izgleda, zube još nisu uspjeli izbrojiti!"
U istom župskom listiću don Stanko je odao počast nekima koji su pružili praktičnu pomoć u tom projektu: "Pragove smo pribavili od Jadrankamena, s Brača ga je prebacio, to se već podrazumijeva, Božo [Gamulin], u montaži su dragovoljno dali svoju suradnju Pjero Grgičević i Jurko B. 'Ćugo' [Bunčuga], uređenju okoliša crkvice svojim se strojem, također bez naplate, uvelike pomogao Marko M. 'Fanko'... Simo nam se, već po običaju, spremno odazvao na uslugu. Najveća pohvala i zahvala gosp. Slavomiru Drinkoviću, njegovim prijateljima i marljivim studentima. Naišli su čak i na kosti uz južni zid crkvice..."
Božo Gamulin transportirao je vrata u svom vjernom, prekrasnom, drvenom brodu “Đani”, koji, osim za transport, služi za ribolov a tijekom ljetnih mjeseci za turističke izlete, najčešće u Bol.
Obilježavanje blagdana svetog Luke kao godišnje mise uspostavljeno je 2006. godine. Šarmantan je to događaj koji se održava ispred kapelice sa župljanima koji se okupe u blizini. Kada je vrijeme loše, s jakim vjetrom i uzburkanim morem, do kapelice se ne može doći. Vrijeme je na taj dan najčešće lijepo, kao što je bilo i 2013. godine kada je velik broj župljana brodovima došlo proslaviti sv. Luku pod jarkim suncem.
Većina ljudi propješačila je posljednji dio rute stazom uz obalu, koja je okružena ostacima antičke rimske vile.
Nekolicina sretnika, među njima i svečev imenjak Luka Bunčuga, zajedno s nekim članovima svoje obitelji, uživali su u dolazak brodom.
Župljani su se radosno okupili oko kapelice, posve uživajući u prekrasnom okruženju tog divnog dana.
U nedostatku novog zvona, iz Jelse je doneseno zvono kojega je zazvonio Božo Gamulin kako bi najavio početak mise.
Nakon mise, mnogo se župljana uputilo u potragu za jestivim divljim biljem i začinima koji obiluje na Hvaru na mjestima koja nisu uništena kemijskim pesticidima i gnojivima.
Zatim je došlo vrijeme da se većina vrati istim putem duž stazu do svoji vozila, ponijevši sa sobom zvono kako bi ga spremili na sigurno.
Luki je uglavnom tolerantan na ljudske mane, ali jednu stvar uistinu ne može podnijeti ni razumjeti, a to je ljudska nemar po pitanju smeća. Zastrašujuće je nailaziti na ilegalne deponije dok šetate kroz nešto što bi trebala biti netaknuta priroda.
Mi koji smo na Lukijevoj valnoj duljini se nadamo da će napori koji se ulažu u oživljavanje skrivenih blaga otoka Hvara rezultirati opsežnom operacijom čišćenja, i stati na kraj ilegalnom bacanju otpada. Potreban je novi pristup kako bi uništivače okoline uvjerili da je u njihovom interesu da smeće i otpad odlažu na službeno određena mjesta. Ilegalna odlagališta bi se trebala raščistiti čim se pojave, inače će stvarati sve veće količine smeća.
Prekinite s filozofijom, ‘daleko od očiju, daleko od srca’! Hvar je izuzetno lijep otok i na svima je nama da ga takvog i zadržimo. Čisto more i netaknuta prirodna trebali bi biti hvarska stvarnost, a ne samo prazne riječi.
Uz posebnu zahvalu jelšanskom župniku i generalnom vikaru, Don Stanku Jerčiću, na pružanju informacija o povijesti kapele te Ivici Drinkoviću što nam je dopustio da upotrijebimo njegove divne fotografije.
