Srpanj 2017. bio je vruć i svaka izgubljena životinja ili napuštena bez vode u to vrijeme, vjerojatno ne bih preživjela zbog dehidracije. 24. srpnja posjetila sam dr. Zdenku Filipović u njezinoj ordinaciji u Splitu. Dr. Filipović pomogla je Eco Hvaru da uspješno udomi pse, uglavnom u Njemačkoj, i razgovarali smo o daljnjoj suradnji, kada se na vratima pojavio mladi par noseći malo klupko krzna.
Bila je to tužna priča. Hodali su teško prohodnim terenom na istočnom rubu Splita, kad su čuli zvuk uplakanog psića. Uspjeli su ga pronaći, a potom su dva sata pretraživali područje ne bi li vidjeli ima li traga vlasniku ili možda nekom drugom napuštenom psiću. Ovaj je bio sam i preplašen, pa su ga uzeli sa sobom. Pazili su na njega u svojoj kamp kućici do sljedećeg dana. Nakon toga su se malo raspitali i to ih je dovelo do dr. Filipovića, koji vodi no-kill sklonište Animalis Centrum u Kaštel Sućurcu, zapadno od Splita.
Prihvaćajući svoju sudbinu, štene je bilo vrlo tiho i najslađe moguće. Njegovi su spasitelji govorili njemački, uz nešto engleskog, nama zajedničkog jezika. Dok je dr. Filipović pripremala papirologiju za prihvaćanje psića, mlada je gospođica počela plakati. Pitala sam je zašto, a ona mi je objasnila da ne može razumjeti kako netko može tako okrutno napustiti tako lijepo stvorenje. Njezina je tuga bila potpuno razumljiva. Nijedan ljubitelj životinja ne može se pomiriti s načinima na koje se neki ljudi ponašaju prema životinjama, koji variraju od bezosjećajnosti i bezbrižnosti do okrutnosti, a ponekad čak i sadizma. Pokušala sam je utješiti ističući da su sigurno spasili psiću život; bio je tako drag da mu neće biti teško pronaći dom. Nastavila je plakati. Onda sam pitala zašto ga ne zadrže, jer su se očito vezali za njega, a on je jednako očito sretan s njima. Bilo je mnogo praktičnih razloga zašto to nije bilo moguće. Složili su hrabar izraz lica i rezignirano odlučili ostaviti štene u skloništu.
I tako su sve formalnosti obavljene, a štene je ostalo, i dalje tiho i dalje prihvaćajući. Svi smo otišli svojim putem. Uputila sam se u trajektnu luku, gdje sam na svoj užas ustanovila da je trajekt, iako sam stigla sat i pol prije polaska u 14:30, bio prepun za moj auto. To je značilo da smo ja i moja četveronožna pratnja Nada bili osuđeni na još dva i pol sata dugog čekanja prije nego što nas trajekt u 17 sati odnese kući. Bilo je prevruće da bismo igdje hodali i auto je trebao stajati u koloni, pa nismo imali izbora nego ostati i mi. Imali smo dovoljno vode, a ja sam sjenilom prekrila auto i otvorila ga laganom, dobrodošlom povjetarcu koji je ublažio vrućinu. Imali smo sreće, pogotovo s obzirom na mnoge druge. Nažalost, Dalmacija je tijekom ljeta 2017. izraz 'paklena vrućina' shvatila doslovno. Veliki požari gorjeli su nedaleko od Splita, a kanaderi su zaposleno letjeli iznad glava u neprestanoj procesiji, pokušavajući ih dovesti pod kontrolom. Vidjeti ovaj koordinirani napor iz sigurnosti splitske luke bio je podsjetnik koliko je Hrvatska sretna što ima izvrsne, predane i dobro obučene vatrogasce, od kojih su mnogi dobrovoljci koji posvećuju puno vlastitog vremena i energije tijekom cijele godine kako bi bili spremni za hitne intervencije.
Sljedećeg dana, 25. srpnja, bio je blagdan svetog Jakova, zaštitnika Pitava, i ja sam se probijala do seoske crkve na posebnu slavljeničku misu i procesiju, kad sam primila neočekivani telefonski poziv. Jučerašnji spasioci odlučili su ipak ponijeti psića kući sa sobom. Odmah sam kontaktirala sklonište za životinje dr. Filipovića i nastalo je veselje. Diana i Stefan o
tišli su po psića koji se sada zove Grey (Sivi). Zasigurno se dočekao na nogama i pronašao pravu ljubav.
Napravljene su putne isprave i sve potrebne pripreme za njegova cijepljenja, a nekoliko dana kasnije Grey je otišao u svoj novi život u Njemačkoj.
Eco Hvar oduševljeno prima nove poruke u intervalima, koje potvrđuju sreću svih strana. Svaka poruka je vibrirala radošću, pa tako i email primljen 23. kolovoza 2017., gotovo mjesec dana nakon spašavanja: "slobodno objavite slike i priču o Greyu na svojoj web stranici. Nastavit ćemo vas obavještavati o razvoju Greya. Sjajan je pas i jako nam je drago što smo ga prihvatili u svoju obitelj !!! Sve najbolje, Diana & Stefan“.
Sretna priča, zbog koje je Eco Hvaru drago biti uključen u akcijama spašavanja životinja. Toliko je toga čemu ne možemo pomoći, ali jedno je uspješno spašavanje ogromna naknada.
Baš kao što Grey nagrađuje svoje spasitelje bezuvjetnom ljubavlju koju sretan ljubimac pruža, Eco Hvar je nagrađen ljubavlju koju šire svi uključeni. HVALA, DIANA I STEFAN! Sklonište Animalis Centrum objavilo je status zahvale na svojoj Facebook stranici.
Slike iz novog doma:
Dvanaest dobrih razloga da podržite Zakladu za zaštitu životinja Bestie iz Splita.
POMOZITE ZAKLADI BESTIE: MOLIM VAS DONIRAJTE!
Detalji za donacije:
