Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Diljem Europe, čini se da je zabranjivanje pušenja na javnim mjestima reduciralo pojavu pušenja. Ipak, čini se ne u Hrvatskoj, najnovijoj ćlanici EU. Da, postoji zakon koji ograničava uporabu duhanskih proizvoda (Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda) i njegova najranija verzija iz 2008. ustanovila je se u obaveznom školskom programu djecu mora obavijestiti o opasnostima pušenja (članak 22).

Hrvatska je supotpisnica Konvencije o okviru kontrole nad duhanom Svjetske zdravstvene organizacije od 2.6.2014., a primljena je kao punopravna članica 12.10.2008. 11.1. 2011. Hrvatska je prezentirala prvo izvješće od prevalenciji pušenja u zemlji, iako tek koristeći podatke iz 2001. i pokazujući šokantno visok broj pušača za sve dobne skupine. Međutim, zakon da se obuzda duhan postepeno je ojačan.

Oglašavanje i prodaja duhana

Duhanskim kompanijama zabranjuje se oglašavati vlastite proizvode direktno i indirektno bilo kakvim promotivnim materijalima ili sponzorstvima (članak 9); mladi ispod 18 godina ne smiju kupovati cigarete ili druge proizvode namijenjene za pušenje; duhanski proizvodi ne smiju se prodavati preko interneta ili na automatima (članak 11); nije dozovoljeno pušiti tijekom javnog nastupa iako su filmovi i umjetnička djela iznimke; mediji (televizija i tisak) ne smiju pokazivati kako ljudi puše u promotivne svrhe (članak 12); pušenje je zabranjeno na svim zatvorenim javnim mjestima; pušenje se zabranjuje do 20 metara od ulaza u bilo koju zdravstvenu instituciju; pušenje je zabranjeno na mjestima gdje se odvija briga za djecu ili obrazovanje (članak 13).

Mjesta za pušenje

Pušenje je dozvoljeno na određenim mjestima u psihijatrijskim bolnicama i zatvorima (članak 13). U javnim prostorima, s dovoljno velikim površinama, pušenje je dozvoljeno u označenim sobama koje su odvojene od ostatka prostora tako da dim duhana ne može prodrijeti u njih. Pušački prostor ne smije biti manji od 10m2 i ne smije biti veći od 20% ukupnog prostora (članak 14). Pušački prostori moraju biti opremljeni posebnom opremom za ventilaciju sa sustavom koji mjeri unosi li se zrak u skladu s propisima (članci 16-20). Pušački prostor bi trebao biti u potpunosti odvojen, sa kliznim vratima koja se sama zatvaraju. Trebao bi biti jasno označen znakom „Prostor za pušače“ iznad izlaza. U slučaju kvara ventilacijskog sustava, znak „Pušenje je zabranjeno zbog kvara ventilacijskog sustava“ bi trebao zamijeniti prethodno spomenuti znak (članak 15). U manjim kafićima i lokalima gdje se poslužuje piće bez hrane, vlasnik može odlučiti je li prostor namijenjen pušačima ili nepušačima. Ukoliko je pušenje dozvoljeno, trebao bi na ulazu postojati natpis koji to označava te bi trebao biti postavljen adekvatni ventilacijski sustav za filtriranje koji vrši 10 izmjena zraka po satu. Također bi trebala biti prisutna upozorenja o štetnom utjecaju pušenja na zdravlje u obliku postera ili letaka (članak 20a).

Primjenjivanje zakona

Osiguravanje postojanja prostora za nepušače dužnost je vlasnika nekretnine. Primjenu zakona osigurava sanitarna inspektori, zdravstveni inspektori, prosvjetni inspektori, inspektori rada i gospodarski inspektori Državnog inspektorata (članak 25). Postoje novčane kazne od 30 000 do 150 000 kuna za kršenje zakona zbog poslovnih razloga. Pojedinci koji dozvoljavaju pušenje u kafićima i restoranima gdje je to zabranjeno suočeni su s kaznama od 500 do 1 000 kuna (članak 28), a netko tko nudi ili puši cigarete u nepušačkim javnim prostorima može se kazniti s 1 000 kuna (članak 29).

 

Zakon u praksi
Učestalost pušenja u Hrvatskoj iznimno je visoka. Ankete su pokazale da mladi u Hrvatskoj puše cigarete i piju alkohol više od europskog prosjeka. Mlade ljude se očigledno nije uspjelo odvratiti od pušenja, čak ni profesionalne sportaše. Nevjerojatno, ali mnogi članovi rukometne momčadi Jelse, sporta koji je ozbiljno shvaćen u Hrvatskoj, kratit će vrijeme do prijevoza na utakmicu pušeći i pijući pivo.

Na Hvaru sigurno, a možda i u cijeloj Hrvatskoj, restrikcije vezane uz pušenje krše se češće nego što se to primjećuje. Uobičajeno je da restorani ignoriraju pušenje u vlastitim prostorijama. U nekim restoranima, kuhari i konobari puše čak u kuhinji. Tijekom koncerta na kojem sam bila nedavno, sjedeći u stražnjem dijelu dvorane, ometao me oblak dima koji se širio po cijelom prostoru, čini se iz backstage-a, gdje pušenje, dakako, nije dozvoljeno.

Duhanske strategije

Mjere kojima se ograničava uporaba duhana još uvijek se smišljaju diljem svijeta. U Europi, Irska kroči put s ambicioznim planom da se zemlju u potpunosti oslobodi duhana do 2025. Program se implementira korak po korak. Nakon inicijalnog Zakona o javnom zdravlju iz 2002., 2003. se zabranilo pušenje na poslu. Deset godina kasnije, 2013., predložene su nove mjere uključujući zabranu pušenja u parkovima i na plažama, odnosno bilo gdje u blizini institucija za djecu i škola. Irska ima Centar za kontrolu duhana u Dublinu gdje se na regularnoj bazi promatraju pušačke navike u zemlji unutar programa u kojem je cilj stvoriti društvo bez duhana. Iako se većina vlada slaže da je duhan štetan i skup za zdravstveni sektor te da bi se trebao obuzdati, ako ne i potpuno zabraniti, anti-duhansko zakonodavstvo je u različitim stadijima u različitim dijelovima svijeta. ASH (Djelovanje na zdravlje i pušenje) je globalna kampanja koja za cilj ima poboljšati zdravlje redukcijom pušenja i obuzdavanjem utjecaja duhanskih tvrtki. U Australiji, Tasmanija je imala najstrože anti-pušačke regulacije na radnom mjestu, dok se neke druge države karakterizira kao „loše“, sudeći prema ASH Australiji, koja je koordinirala kampanju za „Australiju bez dima“ od 2002. do završetka rada ASH Australije u prosincu 2013. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Ministarstvo zdravlja je promoviralo akcije reduciranja broja pučaša kako bi se izgradila budućnost „bez dima“, u skladu s manifestom britanske Vlade iz 1998. koje se zove „Pušenje ubija“. 2008., na 10. godišnjicu manifesta, ASH UK je objavila dokument „Nadilazeći Pušenje ubija“, s ciljem daljnje zaštite djece od ovisnosti pušenja. Također u UK, u veljači 2010. Nacionalni institu za zdravlje i izvrsnost njege (NICE) objavio je smjernice „Školske intervencije za prevenciju pušenja“.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija objavila optimistično izvješće o globalnoj duhanskoj epidemiji 2013., hvaleći se uspjehom anti-pušačkih kampanja i zakona, imamo razloga vjerovati da napredak u obuzdavanju uporabe duhana nije ravnocrtan. Velika prepreka uvođenju anti-pušačkih zakona je ogroman utjecaj koji imaju vodeće duhanske kompanije. Naprimjer, u UK 2013. godine, veliku brigu među borcima za zdravlje izazvala je činjenica da su dva važna „thinktank-a“, Institut Adam Smith i Institut za ekonomska pitanja (koji su objavljivali radove o duhanskim problemima i utjecali na stvaranje vladinih politika), primali značajna novčana sredstva od duhanske industrije.

Protivnici anti-pušačke legislative tvrde da ljude imaju pravo izabrati i da prihodi od poreza na duhanske proizvode igraju veliku ulogu u bilo kojem nacionalnom budžetu. Međutim, postuje kontra-argumenti.

Rizici na zdravlje zbog uporabe duhana su skupi

Troškovi zdravstvene njege koji pokrivaju bolesti povezane uporabom duhana su visoki, viši no što mnogi ljudi misle, zato što je duhan faktor u toliko različitih bolesti, bilo da su za život opasne ili samo život otežavaju. Pušenje je najočitije povezano s bolestima pluća i emfizemom. Kao što bi vam bilo koji fizioterapeut potvrdio, tekućina iskašljana iz pluća pušača s kroničnim bronhitisom nije lijep prizor. Pluća nisu jedini dio tijela na koji negativno utječe duhan – svi organi pate, a najviše opasnosti postoji za srce i mozak. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da duhan ubija barem pola korisnika te je odgovoran za smrti 100 milijuna ljudi u 20. stoljeću. Ministarstvo zdravlja SAD-a procjenjuje da u SAD-u 8.6 milijuna ljudi živi s ozbiljnom bolesti koju je uzrokovalo pušenje.

 

Sloboda izbora

Svaki normalan čovjek ima pravo izabrati što želi unutar zakona vlastite zemlje. Pušači gotovo uvijek podcjenjuju neugodu i štetu koju njihova navika uzrokuje onima oko njih. Nekad su pušači pitali one oko njih smeta li im prije pripaljivanja. U današnje doba pušači uglavnom zauzimaju stav ako je pušenje dozvoljeno na javnom mjestu, naprimjer na terasi kafića, činjenica da nekom na tom mjestu to može smetati nije važna. Tako niječu pravo ne-pušača da izabiru okoliš bez duhanskog dima. Vanjski prostori gdje je pušenje dozvoljeno su upropašteni te pušači podjecnjuju ili zanemaruju rizik koji dim nosi. Naprimjer, na trajektima Jadrolinije, dim iz vanjskih koridora ulazi u nepušačke prostore, dok je na palubama svjež morski zrak uglavnom potisnut duhanskim dimom, ako vremenski uvjeti to dopuštaju. Pušač koji stoji na vratima nepušačkog prostora može zagaditi zrak u toj sobi u nekoliko sekunda. Poznato je da je pasivno pušenje opasno. Odrasli se obično mogu maknuti od neposrednog zagađenja, no vrlo često je dim toliko pervazivan da ga ne mogu izbjeći u potpunosti. Prave žrtve situacije su djeca koja ne mogu birati. Posebno je uznemiravajuće vidjeti koliko mladih hrvatskih žena puši tijekom trudnoće i koliko roditelja puši odmah iznad vlastitog djeteta, bez svijesti o užasnoj potencijalnoj šteti koju mogu izazvati. Pored očekivanih problema na dišni sustav, djeca pate od povećanog rizika od Legg-Calvé-Parthesove bolesti (potencijalno ozbiljnog stanja za kukove) zbog pasivnog pušenja.

Pušenje i okoliš

Duhanski dim ostaje u okolišu. Zidovi prostorija koje koriste pušači postaju sve crnji, a miris ostaje utkan u pokućstvo. Odbačeni opušci zadržavaju miris mjesecima, usprkos kiši i vjetru. Pušači odbacuju opuške bezobzirno. Stavljaju ih u rupe na zidovima ili između stijena na plažama. Bacaju se na zemlju pored biljaka i u more. Izbacuju se u velikim količinama iz pepeljara. Čine strašan nered te stvaraju veliki rizik od požara u toplim klimama kad se ne ugase pravilno. Opušci su otrovni, posebno ribama. Istraživanje provedeno 2010. je pokazalo da se opušci mogu iskoristiti u dobre svrhe pri prevenciji korozije jedne vrste čelika, ali ovo još nije dovelo ni do jedne praktične aplikacije. Nikotin u duhanu je od 19. stoljeća korišten kao prirodni pesticid, što bi bila puno bolja uporaba od ljudskog trovanja njime.

Napredak i prostor za poboljšanje

Stavovi prema pušenju su se mijenjali, ponekad na bolje, ponekad na gore. U ranom 20. stoljeću pušenje je bilo rašireno, pogotovo među muškarcima, dok se od žena očekivalo da manje puše, pogotovo ne u javnosti. Reklame za cigarete nalazile su se posvuda, asocirajući s tom navikom zdravlje, sreću, profinjenost, muževnost, ženstvenost, tjelesnu kondiciju i osobnu slobodu – dakle, suprotnost onoga do čega ovisnost o duhanu zaista dovodi. 1960ih, duhanska sponzorstva postala su uobičajena u različitim sportovima poput Formule ili tenisa. Ironično, pušači su u nepovoljnom položaju u većini sportova zbog smanjenog kapaciteta pluća jer gube oko trećinu kapaciteta pušeći do dva sata prije fizičke aktivnosti. Zaustavljanje tako očito obmanjujućih promotivnih kampanja jedan je od velikih uspjeha anti-duhanske legislative.

Razvijene su alternative cigaretama, poput duhana bez dima, duhana koji se žvače i e-cigareta, ali sve imaju loše strane i povezane rizike za zdravlje. Tužan je ogled na ljudsko društvo činjenica da se tvari, koje su očito štetne korisniku i drugima, uopće koriste i to bez brige za moguće posljedice. Još je žalosnija sila koja gura kontinuirani marketing duhanskih proizvoda – motiv profita.

cigarette packet warning

Mnogi su razlozi koji uzrokuju to da ljudi postaju pušači, mogi faktori diktiraju hoće li tko postati ovisan i hoće li uspjeti odreći se te navike. Vrlo često na mlade ljude djeluje pritisak vršnjaka, želja da se bude dijelom grupe, bez obzira na posljedice. Temeljite promjene vjerojatno možemo očekivati tek kad navika izađe iz mode te kad posebno mladi na pušenje prestanu gledati kao na nešto što je „cool“, zrelo i samo-afirmirajuće. Pušenje stvara negativan i neprihvatljiv okoliš ustajalog zraka, prljavog pepela, otrovnih opušaka s višestrukim posljedicama na zdravlje. Da bismo pobijedili bitku za bolju kvalitetu života, moramo uspostaviti novu stvarnost:

NE KORISTITI JE COOL!

© Vivian Grisogono 2013.
Prijevod: Bartul Mimica
 
Rizici, Izvor: Alexandrov, Ludmil B.; Ju, Young Seok; Haase, Kerstin; Loo, Peter Van; Martincorena, Iñigo; Nik-Zainal, serena; Totoki, Yasushi; Fujimoto, Akihiro; Nakagawa, Hidewaki; Shibata, Tatsuhiro; Campbell, Peter J.; Vineis, Paolo; Phillips, David H.; stratton, Michael R. 2016. Mutational signatures associated with tobacco smoking in human cancer. Science. Vo. 354, issue 6312, pp 618-622 (04 November 2016)
Molim prijavite se ako želite komentarati
Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Zdravlje Duhan, cigarete: izbacite ih iz života

Novosti: Ekologija.hr

  • Exclusive: Environment Agency is considering whether to prosecute Huntsman Polyurethanes over emissions of carcinogenic benzene

    A plastic manufacturer in the north of England is facing potential legal action over emissions of benzene, a carcinogenic chemical with no safe level, the Guardian can reveal.

    The Environment Agency (EA) is considering taking legal action against Huntsman Polyurethanes in Teesside for a potential breach of licence, which is a criminal offence.

    Continue reading...

  • Just in case you hadn’t already realised how extraordinary the gigantic group of creatures known as invertebrates are, we’ve gathered together five facts that made our brains hurt (plus one more, because we couldn’t choose). Tell us your favourite extraordinary fact in the comments below

    Did you know that the mantis shrimp can accelerate to strike its prey faster than a .22 calibre bullet. They can smash shells, and even crack aquarium glass with the power of the strike. “These impressive animals are armed with one hammer-like dactyl club on each side of its body. These clubs store energy in elastic, spring-like structures, which are held in place by latch-like tendons. When the latch is released, the stored energy, too, is released – propelling the club forward with explosive force,” says Nane Steinhoff.

    Continue reading...

  • Britain exported 139,000 tonnes of rubbish to Turkey last year, leaving smallholders and poor districts of Adana to cope with the debris, microplastics and toxic smoke

    Plastic debris clings to the reeds in a waterway metres from where Ayhan*, a farmer in Adana, southern Turkey, is harvesting aubergines. “We get pollution from all sides here,” he says, referring to the plastic recycling zone upstream, as well as a nearby textile plant that he suspects is making the water acidic. “The plastics are all there, by the bank, and the fumes come this way.”

    Between May 2021 and July 2024, 13 British companies sent 545 shipments of household and supermarket plastic waste, totalling 52,000 tonnes, to the Kemal Deniz recycling zone, under a mile from Ayhan’s aubergine fields, according to data analysed for the Guardian by the Environmental Investigation Agency (EIA), an international NGO.

    Continue reading...

  • England and Wales provisionally record driest July in nearly 200 years, Met Office says

    July 2026 was the driest month in southern England since records began nearly 200 years ago, the Met Office has said.

    England and Wales also provisionally recorded their driest July since records began in 1836. Wales had its joint warmest July on record for mean temperature, and England recorded its second warmest July.

    Continue reading...

  • Most of the zoo’s 16 lions have struggled to cope with high humidity this summer

    Three lions from a Tokyo zoo have died from suspected heatstroke and others are undergoing treatment, a spokesperson said on Tuesday, as the big cats struggle in Japan’s high levels of humidity.

    Japan sweltered through its hottest summer on record last year and parts of the country have hit 40C in recent weeks, qualifying for the new “cruelly hot day” designation.

    Continue reading...

  • NatureScot refuses licence for hunt on Hebridean island of Sula Sgeir in which up to 2,000 seabirds are killed

    A controversial Scottish seabird hunt has had its licence refused for the first time in 400 years, in what campaigners have called a “victory for common sense”.

    In the annual guga hunt, up to 2,000 gannet chicks are killed over a 10-day period on the uninhabited Hebridean island of Sula Sgeir, 40 miles north of Lewis and Harris.

    Continue reading...

  • The UK and Europe have been facing extreme heatwaves – Greenpeace recorded temperatures of up to 53C at one London playground in recent weeks. It’s clear our cities are not equipped to deal with the soaring temperatures brought by the climate crisis. With the ‘Super El Niño’ on its way, next year is forecast to get even hotter. But is anyone really doing anything about it? The Guardian’s deputy opinion editor Kirsty Major goes in search of playgrounds that are adapting to our new reality

    Continue reading...

  • British cheesemakers have struggled to find a use for the 95,000 tonnes of salty whey they produce every year. But researchers may have come up with a solution

    Name: Whey.

    Age: As old as milk.

    Continue reading...

  • From Europe’s deadly heat to floods in Asia, it’s been a terrifying summer. Environment writers Jonathan Watts and Ajit Niranjan answered Reddit users’ questions about their work – and their sources of hope

    Extreme weather supercharged by the climate crisis is fuelling an explosive wildfire season in Europe and extreme rainfall across Asia this summer.

    Global heating made hot, dry and windy weather stoking wildfires at least 20 times more likely in Spain and twice as likely in France. EU officials have said wildfires could still be burning until early November in what threatens to be a record-breaking year for the area of land burned.

    Continue reading...

  • This detritivore – known by a range of colourful names – feeds on rotting plant matter and can withstand toxic pollution

    Chucky pig. Slater. Monkey pea. Roly-poly. Boat-builder. Butchy boy. Cheeselog. Hobbling Andrew. Wood pig. If there were a prize for the range and joyfulness of a creature’s English-language names, the humble woodlouse would undoubtedly triumph over its million-plus invertebrate rivals.

    Over centuries of easy cohabitation with humans, it has acquired more than 300 regional names in Britain alone, and many more in other languages (such as Gwrach y Coed, “witch of the wood”, in Welsh).

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com