Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Novosti: Ekologija.hr

  • YouGov survey finds support for tree planting and emissions taxes but opposition to air travel and fuel levies

    Europeans believe human-made climate change is real, a survey has shown, with most feeling action must be taken soon – as long as they do not have to sacrifice too much to achieve it.

    The YouGov poll of six European countries showed between 69% (Germany) and 80% (France) of respondents believed the climate was changing, with few (1%-4%) denying it and 14-20% believing it was changing, but not as a result of human activity.

    Continue reading...

  • This week’s best wildlife photographs from around the world

    Continue reading...

  • Freshways lowers price paid to producers by 7p a litre, prompting warnings confidence in the sector is ‘at rock bottom’

    “Milk is leaving the farm at a loss,” says dairy farmer Ian Harvey, as he warns confidence in the sector is “at rock bottom”.

    Most of the UK’s dairy producers were already being paid less for their milk than it costs to produce it after a year of volatile farmgate milk prices, combined with the impact of the summer’s drought and soaring costs of vital fuel and fertiliser triggered by the conflict in Iran.

    Continue reading...

  • From energy prices to datacenters, climate became a cost-of-living issue – and a winning one

    Climate-forward Democrats swept into power on Tuesday night as a blue tsunami flipped the Senate, House and several governor’s races. Voters were laser-focused on affordability, and experts said Democrats succeeded in linking cost-of-living concerns with rising energy prices, datacenters and, to some extent, the climate crisis. They may have even created a path for a “new climate politics”.

    The results delivered a sharp rebuke of Donald Trump, who started a war with Iran that raised gas pump prices across the country and exposed the fragility of fossil fuels, all while the US oil industry earned $130bn in profits since the war began. Household energy costs soared, driven by various factors including constraints on renewables, climate disasters and a datacenter boom.

    Continue reading...

  • Clophill Lakes, Bedfordshire:Bank vole or wood mouse? On a series of nine-second videos, they’re not so easy to tell apart

    Bank vole or wood mouse? That is the question. I’m working my way through a series of nine-second videos from Clophill Lakes nature reserve, taking notes on how many bank voles appear in the clips. Unfortunately, I can’t tell my voles from my mice.

    The footage begins at 4.47pm, when wildlife volunteer Stephen Plummer switches on the trail camera in his mostela trap: a wooden box with a drainpipe entrance leading to a scattering of nuts and seeds. Both wood mice and bank voles star in the Clophill Saga – a rodential drama set in deciduous woodland beside old ponds – but I’m struggling to tell the two species apart, especially in the monochrome infrared light. I take notes as they enter: BV, 2BV, WM, BV. Or is it WM? I check the differences between them for the umpteenth time – 216 clips later (at 4.46am), I reckon I’ve got my eye in.

    Continue reading...

  • The move to clean electricity will form the focus of the climate summit, which begins next week in coal-obsessed Turkey. The outlook doesn’t look good

    • Don’t get Down to Earth delivered to your inbox? Sign up here

    Holding a climate conference under the presidency of one coal-obsessed country might be regarded as a misfortune for the planet – sharing it between two starts to look provocative. But at this year’s Cop31 UN climate summit in Antalya, coal exporter Australia and coal consumer Turkey will be trying to shift the focus away from dirty fossil fuels and towards clean electricity, with a target on the table to meet 35% of final energy demand from electricity by 2035.

    Will they succeed? The geopolitical outlook for Cop31 is worse than for almost any recent “conference of the parties” under the UN Framework Convention on Climate Change (UNFCCC). Conflicts in Ukraine, Iran and Gaza are destabilising global alliances, an unpredictable White House is sowing economic uncertainty and AI is threatening to unleash digitised chaos.

    ‘Bunch of baloney’: calls grow for Cop summit reforms as countries on track to fail nature targets

    The Amazon’s canary in the coalmine: what a tropical fish can tell us about climate upheaval

    The next global pandemic could be brewing on a mink farm in Utah – and little is being done to stop it

    Continue reading...

  • Four-year study warns destabilised marine food webs could jeopardise food security by 2050

    Warming seas around the UK and the wider north-east Atlantic could destabilise marine food webs, weaken ocean health and jeopardise food security by 2050, according to a four-year study.

    Scientists who projected the impact of climate breakdown on four key groups of marine life crucial to maintaining ocean ecosystems in the region said their results challenged assumptions that in middle latitudes, such as the UK, marine biodiversity was likely to increase across the board.

    Continue reading...

  • Juneau has little arable land, a short growing season and few farmers – and deep traditions of residents and the land feeding each other

    Forty miles north-west of Alaska’s capital, the highway just ends.

    At Glacier Highway’s most northern point, the pavement turns to gravel, the gravel widens into a turnaround and the tire tracks curve back the way they came. At the far end, the woods begin, a narrow hiking trail slipping toward the southern end of Berners Bay.

    Continue reading...

  • The BLVD is home to 250 enterprises, from banks, tattoo shops and restaurants to museums and a performing arts centre

    Passing through the Mojave desert on State Route 14, going by landscapes Hollywood uses to represent alien planets, a driver might not expect to find a walkable, tree-lined boulevard.

    But there are nine beautiful, leafy blocks on West Lancaster Boulevard, a piece of what used to be Highway 14. They were redeveloped as part of a mixed-use urban streetscape in the city of Lancaster, California in 2010.

    The BLVD, as it’s been rebranded, is home to 250 public and private enterprises, from banks, tattoo shops and restaurants to museums, a performing arts centre and a public library. City Hall is just a block south.

    The city invested $11.5m (£8.5m) to transform a busy thoroughfare into an inviting public space. The three lanes in the centre of the former five-lane road were replaced by a series of tree-lined ramblas – Spanish for “avenue” and “watercourse,” because dry stream beds served as streets in early cities.

    The redesign was planned and funded by the city of redevelopment agency. Within four years of completion, it had generated more than $270m in economic output, attracted $130m in investment, created hundreds of jobs and prompted the building or renovation of hundreds of housing units, according to the city.

    The revitalisation has also created more intangible benefits, residents say. The city centre the feels like a gathering space, they said — somewhere where they can feel like part of a community.

    Continue reading...

  • We were promised a panacea for the climate crisis and a way to save our food system. So why is nobody firing up the chicken vats? I went to find out

    On 5 August 2013, a man and a woman ate a burger. Not just any burger: a world-historic burger, made from cattle cells grown in a laboratory by Mark Post, a professor of vascular physiology at Maastricht University in the Netherlands. The burger had taken two years to produce and cost €250,000 (about £210,000 at the time), money furnished by the Google co-founder Sergey Brin. Now it was being tasted in public for the first time at Riverside Studios in London, at an event attended by 200 members of the press and livestreamed to thousands.

    To make this particular burger, Post had extracted stem cells from the shoulder muscle of a living cow, then cultivated them in plastic containers filled with a nutrient-rich supplement called foetal bovine serum, which is derived from cow foetuses. The cells eventually became 20,000 strands of tissue, which in turn became a single 140g patty. Post believed that beef produced this way had the potential to dramatically reduce greenhouse-gas emissions and slow the climate crisis. Raising cattle for consumption requires massive amounts of land and water – and massive amounts of feed grown at a high environmental cost. He projected that global demand for meat would soon outstrip our ability to produce it the old-fashioned way, at which point our food systems would become unsustainable. But that didn’t have to mean a mass recalibration of our consumption habits or a global shift away from red meat. Post and his team had found another way.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com