Pesticidi: razlog za uzbunu

U Europskoj Uniji je od 1. listopada 2016. godine zabranjeno korištenje Roundup-a (u Hrvatskoj Cidokor) i 11 drugih sličnih herbicida na bazi glifosata. Ova zabrana bi trebala probuditi sve korisnike, pristaše i promotore uporabe pesticida.

Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Posvetite zemlji pažnju i poštovanje, koje zaslužuje. Foto: Vivian Grisogono

Do zabrane je došlo unutar Provedbene Uredbe Komisije datirane 1. kolovoza 2016. godine (ref. 2016/1313). Iako je glifosat u ovim herbicidima aktivan sastojak, zabrana se posebno odnosila na dodatne sastojke, tvari sa kojima se glifosati miješaju kod upotrebe. Hrvatsko Ministarstvo Poljoprivrede je najavilo ovu zabranu na svojim web stranicama (na obje stranice) 20. rujna i 21. rujna 2016. godine. Nositelji registracije su bili dužni obavijestiti distributere i osigurati uklanjanje svih dionica sa tržišta do 31. prosinca 2016. godine.

Razlog za slavlje? Pa...

Kada se za slobodno dostupnu i naširoko korištenu tvar ustanovi, da je opasna, normalna praksa bi bila, da se ova tvar odmah povuče od svih dobavljača i korisnika. Daljnja prodaja i uporaba tvari je zabranjena od trenutka stupanja zabrane na snagu. Proizvođač je u konačnici odgovoran za prikupljanje i (sigurno) uništavanje povućenog proizvoda. Pokrene se cijeli sustav na razini države, javno objavljen i proveden, kako bi se osiguralo, da je opasan proizvod uklonjen u najkraćem mogućem roku. Ništa od toga se u ovom slučaju nije dogodilo.

Provedba zabrane pesticide na Hrvatski način

Odgovornost za nadzor nad odobravanjem, prodajom, distribucijom i uporabom pesticida u Hrvatskoj dijeli se između ministarstava.

Ministarstvo poljoprivrede je glavni izvor informacija za korisnike pesticida. Na njihovim internetskim stranicama postoji odjeljak za pretraživanje, koji pruža informacije o svim pesticidima, koji su odobreni za primjenu u Hrvatskoj. Izgleda, da ne sadrži potpuni popis odobrenih pesticida, iako ovdje postoji popis onih dopuštenih za neprofesionalnu (amatersku) uporabu. Odjeljak za pretraživanje identificira pojedinačne pesticide, uključujući informacije o sastojcima, o korištenju i u vezi statusa odobravanja. Postoje različite opcije za pretraživanje. Najjednostavniji način je utipkavanje naziva proizvoda, za koji ste zainteresirani, navodeći da li je za profesionalnu ili neprofesionalnu uporabu. Link za proizvod će se pokazati ispod tipke „Traži“.

Kakva je zapravo praksa u vezi ovog popisa?

Gotovo dva mjeseca nakon što je zabrana prodaje Roundup-a / Cidokor-a stupila na snagu u Europskoj Uniji, popis Ministarstva poljoprivrede dalje sadrži tri Cidokorova proizvoda bez ikakvog očitog upozorenja o zabrani. Cidokor se je nalazio na pod-popisu proizvoda, koji su izgubili licencu, ali taj se mora pretraživati posebno. Ali nitko, tko traži informacije o Cidokoru ne znajući da je zabranjen, neće imati razloga tražiti dalje od osnovnog pretraživanja proizvoda, koji pokazuje, da je Cidokor još uvijek dozvoljen.

Iz popisa Ministarstva poljoprivrede, 29. studenog 2016.

Međutim, kod svog engleskog naziva (Roundup) postoji upozorenje crvenim slovima, da proizvod više nije odobren. Za Roundup Biactive se u crvenom naslovu navodi, da se postojeće zalihe smiju upotrijebiti i prodati do „dopuštenog datuma“, koji je u sljedećoj stavci naveden kao 1. siječnja 2017., dok se zalihe smiju držati u trgovinama do 1. siječnja 2018. Vrlo čudno, s obzirom, da je prvo odobrenje za ovaj proizvod (iz 1999. godine) isteklo 1.7.2016. Znači, Roundup Biactive je kroz ovu EU zabranu dobio na vremenu.

Drugi primjer je insekticid Pyrinex 48EC. Odobrenje za Pyrinex 48EC je u Hrvatskoj izdano 25. rujna 2015. i trebalo je isteći 31. siječnja 2019., samo za profesionalnu uporabu. Međutim, Američka Agencija za Zaštitu Okoliša (EPA) je već od 2002. godine izdavala upozorenja o opasnosti za zdravlje, koja su se odnosila na aktivnu tvar u Pyrinexu – Klorpirifos. Pregled u 2014. godini, ponovljen u 2015. godini detaljno opisao neprihvatljive učinke na zdravlje, ptice, ribe i crve, i kulminirao na način, da je ova tvar izgubila licencu u rujnu 2016. godine. Hrvatsko Ministarstvo poljoprivrede je dodalo Pyrinex 48EC na listu nedozvoljenih pesticida 25. ožujka 2016. Početna pretraga za Pyrinex 48EC će izbaciti 2 linka: samo jedan nosi crvena slova upozorenja, da je proizvod bez registracije, dok drugi link ništa takvo ne sadrži.

Popis kemijskih pesticida, koji izgubili registraciju u Hrvatskoj, dostupan na stranicama Ministarstva poljoprivrede, potječe iz 2011. godine i doseže sve do sadašnjosti i nudi slijedeće brojeve: u 2016., 38 kemijskih pesticida je izgubilo odobrenje ili je bilo odjavljeno do kraja studenog; u 2015., 32; 17 u 2014., 260 u 2013.; 96 u 2012.; i 13 u 2011.

Ministarstvo poljoprivrede je izdalo odobrenje za Pyrinex 48EC u trenutku kada je glavni sastojak tog proizvoda već bio predmetom velikog interesa od strane iste one vlasti, koja ga je prethodno razmotrila kao siguran. Njegovo odobrenje je stoga trajalo samo oko šest mjeseci. Rok za potrošenje zaliha je bio puno duži.

Problem sa preostalim zalihama

Unatoč dodatnom vremenu, koje je omogućilo prodaju i korištenje zaliha, vjerojatno će ipak nešto od zaliha ostati. Što će se dogoditi s njima? Hoće li se prikupljati i uništavati na ´siguran´ način? Male su šanse. Zakonske odredbe u vezi sigurnog odlaganja praznih ambalaža od pesticida su trenutno vrlo skromne. Velika većina će završi u komunalnom otpadu ili još i gore, u okolišu, usprkos postojećim zakonima.

Opasan sadržaj, opasno pakiranje. Foto: Vivian Grisogono

Priča o glifosatu

Monsantov Roundup je prvi put uveden na tržište u 1974., iako je njegov aktivni sastojak glifosat otkriven još 1950. godine. U SAD-u je njegovo odobrenje iz 1974. navodilo „za industrijsku uporabu ne-usjeva u poljoprivredi“. Njegova odobrenja su vrlo brzo proširena, i do 1980. je Roundup postao svjetsko bestseler sredstvo za uništavanje korova. Monsantovom američkom patentu za glifosat je bilo dozvoljeno da istekne u 2000. godine. Do 2012. je u EU registrirano oko 2000 herbicida na bazi glifosata od strane mnogih različitih tvrtki za uporabu na usjevu. S obzirom na nepoželjnu prisutnost glifosata u ljudskom urinu bi nam moglo biti oprošteno ako nazovemo zabranu samo 12 herbicida na bazi glifosata kao „pišanje u vjetar“. Lakrdijaški, ali nije smiješno.

Odobrenje za glifosat je oduvijek bilo predmetom kontroverze, što je izazivalo zabrinutost i kritiku među neovisnim znanstvenicima i stručnjacima za zaštitu okoliša. U SAD-u, Europi i time i ostatku svijeta su glavna podrška za službeno odobrenje glifosata bile neobjavljene „sigurnosne“ studije provedene na životinjama, financirane od strane industrije. Kada je Monsanto 2010. godine zatražio ponovno odobrenje uporabe glifosata u herbicidima od strane EU, dozvola je trebala isteći 2012. Međutim, revizija je bila odgođena za 2015., sa dodatnim produžetkom do lipnja 2016. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta preporučili potpunu zabranu ove tvari, ali su bili spriječeni od strane Europske komisije, koje je u početku predložila produljenje dozvole za još 15 godina. Zahtjev je kasnije smanjen na 18 mjeseci. U međuvremenu su zastupnici EU Parlamenta pristali na prijedlog Povjerenstva u vezi zabrane za dodatne sastojke POE tallowamine-a, što je uzrokovalo zabranom prodaje Roundup-a.

Neovisna studija objavljena 2012. godine pokazala je, da su važni podaci, koji ukazuju na loše učinke glifosata bili zataškani iz dokaza korištenih za odobrenje. Gotovo istodobno sa zabranom od strane Europske Unije u 2016. godini, Američka EPA je odobrila Monsantov herbicid na bazi dikamba za uporabu na svojoj narednoj generaciji biotehnološkog (genetski modificiranog) usjeva. Novi herbicid je razvijen kao odgovor na sve veći problem sa korovima otpornim na glifosat. S obzirom, da je dikamba navodno uzrokovala ozbiljne ekološke probleme u svojoj dosadašnjoj primjeni, odobrenje nove verzije je izazvalo veliku zabrinutost.

Snažno lobiranje, snažan marketing

Agrokemijska industrija je bogata i moćna. Izuzetno je vješta u dominiranju na tržištu, u gušenju oporbe i dobivanju podrške od političara i znanstvenika. Reklame za pesticide su masovnih razmjera i besramno varaju. Agrokemijske tvrtke su uspjele totalno okrenuti priču u vezi dokaza o sigurnosti. Jedan od njihovih najvećih promotivnih uspjeha je njihovo redefiniranje otrovnih pesticida kao „zaštitara biljaka“. Ovaj eufemizam je pomogao odvratiti pozornost od pesticida kao otrova i potencijalnih razarača zdravlja.

Na kraju studenog 2016. godine, gotovo dva mjeseca nakon EU zabrane prodaje Roundup-a, se ništa od toga ne spominje na stranicama ´Činjenice o Glifosatima´ (Glyphosate Facts). Monsantove web stranice, koje pokrivaju većinu svijeta, uz Monsantove vijesti, koje su dostupne na različitim jezicima, također šute o zabrani.

Zabrinuti nezavisni znanstvenici i ekolozi su prisiljeni dokazivati štetnost pesticida i neumorno se prepirati sa dobro podmazanom mašinom za propagandu. Argumentiranje se razvlače tamo-amo preko desetljeća. U međuvremenu se uništava zemlja, more i zrak u golemim razmjerama i ljudski zdravstveni problemi se samo gomilaju..

Trebali bi smo biti ipak oprezniji

Trebalo bi biti dokazano, bez ikakve sumnje, da su pesticidi u potpunosti sigurni prije nego li budu odobreni za upotrebu. Većina potrošača vjeruje, da odobreni pesticidi dokazano nisu štetni. To nije tako. Dokaz, da pesticidi nisu sigurni je marginaliziran od strane industrije na mnogo različitih načina. Teret dokazivanja je prebačen na ljude, koji su protiv razvoja i korištenja opasnih pesticida. Da bi se njihov zadatak još i dodatno otežao, iskrivljuju se riječi kako bi se stvorili nemogući uvjeti za znanstvenike, koji traže sastavljanje procjene rizika i loših učinka. Ovo se najviše pokazalo, kada su euro-zastupnici trebali razmotriti prijedlog Europske komisije za utvrđivanje i reguliranje kemikalija, koje narušavaju hormone u prosincu 2016.

Sigurnost pesticida je uvijek sumnjiva. Budući da se radi o otrovima, pesticidi ne smiju biti testirani na ljudima. Testiranje na ljudima se vrši nakon što su pesticidi stavljeni u uporabu. Mi smo pokusni kunići (nakon jadnih pasa, kunića, štakora, pilića i bezbroj drugih životinja, koji su bili mučeni kroz prisiljeno hranjenje pesticidima u svrhu ´dokazivanja´ tvrdnji agrokemijske industrije). Nešto kao ´održivo korištenje´ pesticida ne postoji. Pesticidi se ne bi smijeli koristiti iz sigurnosnih razloga. To je načelo predostrožnosti. Agrokemijska industrija je preokrenula načelo predostrožnosti naopako.

Organski način: prekopavanje zemlje između loze. Foto: Vivian Grisogono

Već spomenuta ograničena EU zabrana na nekolicini herbicida na bazi glifosata je bila minimalan odgovor na dugotrajnu, osnovanu i dalekosežnu zabrinutost. Njena najkorisnija posljedica će biti, da ljudi shvate, da se u našem okolišu dugoročno koriste opasne tvari, koje uzrokuju štetu na više razina, uključujući i ljudski i životinjski lanac hrane. Pravilne mjere zaštite nedostaju; i regulatorna tijela se ne bave potencijalnim opasnostima dovoljno učinkovito.

Činjenica, da su prethodno dozvoljeni kemijski pesticidi naknadno zabranjeni i povućeni sa tržišta, pogotovo nakon što su bili u uporabi nekoliko godina, trebao bi biti dovoljan razlog za uzbunu diljem svijeta. Očigledno postoje duboke nedostatke u regulatornom sustavu, koji dovodi u opasnost ljudsko zdravlje.

Jesu li kemijski pesticidi djelotvorni?

Kratko i jasno – nisu. Ili točnije, samo kratkotrajno. Kemijski herbicidi su uzrokovali nagli rast ‘super-korova‘; kemijski redenticidi su odgovorni za sve veće pojave ‘super-štakora‘; i nakon široke uporabe kemijskih insekticida postoji sve veći broj komaraca, pa čak i ‘super-moljaca‘.

Sloboda izbora

Iako EU mora odobriti aktivne tvari u proizvodima, kao što su pesticidi, odluka je pojedinih zemalja članica, hoće li omogućiti njihovu prodaju na svojim tržištima. Države članice imaju pravo na ‘dozvolu, odbijanje ili ograničenje uporabe pojedinih proizvoda‘. U srpnju 2016. godine je Malta postala prva EU zemlja, koja poduzima korake za izravnu zabranu herbicida na bazi glifosata, s time, da su mnoga lokalna mjesta na Malti već tako učinila. Bilo bi odlično ako bi lokalne vlasti u Hrvatskoj slijedile primjer Malte. Čak i bolje, ako bi vlada preuzela inicijativu zabrane pesticida i promociju organski uzgojene hrane i održivu brigu za okoliš. Ako bi se to dogodilo, sigurno bi slijedile značajne uštede na troškovima za zdravstvenu skrb.

Čak i ako vlasti ne žele, pojedinci mogu postići jako puno. Ako krajnji korisnici prestanu kupovati kemijske pesticide, tržište će nestati. Zabrana EU na nekolicini pesticida će postići vrlo malo. No, mogla bi skrenuti pažnju barem nekim ljudima na štetu, koja se događa. Neki ljudi bi se mogli uvjeriti i prestati koristiti pesticide. I to bi bilo odlično.

PAZI I BUDI SVJESTAN!

© Vivian Grisogono MA(Oxon)

Prijevod Ivana Župan

Video sadržaj

Nalazite se ovdje: Home opasni otrovi Pesticidi: razlog za uzbunu

Novosti: Ekologija.hr

  • Defra promised in March to work towards free access to data on large plots in England and Wales

    The government has refused to say when the public will be able to freely access information about who owns large plots of land across England and Wales.

    Emma Reynolds, the previous secretary of state for the environment, announced in March that the paywall protecting large amounts of the Land Registry would be partly lifted.

    Continue reading...

  • As climate breakdown pushes families to starvation, many feel forced to ‘sacrifice’ daughters to save siblings. Photographer Elise Blanchard travelled the country speaking to girls as young as eight, 10 and 14 who have been engaged or married to repay debts or pay for food

    ‘I’m not happy about this,” says 11-year-old Khatira, who was sold into marriage to repay debts, sitting in her home in Qala-e-Naw, capital of Badghis province in north-west Afghanistan. “She was healthy before her engagement, now she is worried and cries a lot,” says her 40-year-old mother, Noor Bibi.

    When her 20-year-old husband-to-be comes to her home, Khatira runs away. Since her engagement, she has stopped going outside because she “is ashamed of having a husband in front of the other girls”, says her mother.

    Shepherds watch over their sheep in the hills of Bala-Murghab, Badghis province, north-west Afghanistan. By March, the pasture was already too dry for the season

    Continue reading...

  • Peru’s anchoveta have made up about a 10th of the entire global commercial fishing catch since 1970, more than any other fish. A combination of warming seas and decades-long overfishing spells disaster

    On 10 June 2026, the government of Peru made a decision that it knew would hurt one of the world’s major fishing industries. It stoppedall anchoveta fishing boats from going out to sea, suspending the fishing season. At first the order was temporary, but in mid-August, the suspension turned into a total closure. This was no easy call. For one thing, it was a brutal blow to the Peruvian economy.

    Peruvian anchovies – the scientific name is Engraulis ringens – are not the salty, punch-packing little fillets in a puttanesca sauce or caesar salad dressing. That is a different species – Engraulisencrasicolus – which is smaller, tastier and found mostly in the eastern Atlantic and the Mediterranean. Only a small part of Peru’s anchoveta catch is eaten in fish form. The rest – more than 90% – is immediately processed as fishmeal and fish oil, packed in sacks and barrels, and shipped to fish, shellfish and seaweed farms, factory farms and nutritional supplement producers around the world.

    Continue reading...

  • While anglers cannot take endangered sand tiger sharks, a loophole lets private firms catch the fish to sell abroad, profiting from Delaware Bay’s conservation success

    Shortly after 12.45pm, what remains of a 300-metre line goes taut. Somewhere beneath the murky green surface of Delaware Bay, on the eastern US coast, a sand tiger shark has taken the bait of a mackerel chunk. Marine researchers at the University of Delaware haul the line towards a small boat as the shark’s grey-brown outline emerges.

    It is a large animal: 225cm (7ft) long with a 90cm girth. Its mouth hangs open, revealing rows of jagged teeth. The researchers work quickly, measuring the shark, recording its sex, and taking blood and muscle samples. A tag is then fastened beneath its dorsal fin, through its thick sandpapery skin.

    Continue reading...

  • Peak of French mountain now 4,807 metres high and fluctuates year by year due to changes in Alpine climate

    Western Europe’s highest mountain shrank by more than a metre last year. The peak of Mont Blanc in France now stands 4,807.47 metres above sea level, a team of surveyors said on Wednesday, putting “the roof of Europe” 1.29 metres lower than in 2025.

    The mountain is about 4,792 metres tall but the summit constantly shifts as heat, wind and precipitation change the thickness of snow and ice on top. The height scientists recorded during an expedition last month was 1.88 metres greater than it was in 2023, when it reached the lowest levels in recent memory.

    Continue reading...

  • Downe, Kent: It’s hard not to feel the earth move by a visit to the great man’s house. He truly valued these creatures of the dirt

    The garden beds are moistened by steady rain, but the ground is still unyielding. A blackbird hops across bare soil. A dart, a jab, and up it comes – a wriggling tube of pink flesh. A simple catch. But when I rummage in the dirt, my only reward is loam under the fingernails. Perhaps I should have brought a bassoon.

    I’ve come to Down House. Here, Charles Darwin changed the world. And here he wrote his last book, its title usually shortened for convenience: Earthworms.

    Continue reading...

  • Golf clubs, private schools and car washes may face tighter rules from water companies as England’s drought continues

    Three water companies are seeking to impose severe restrictions on businesses as the drought continues across most of England, putting rivers and wildlife under huge pressure.

    Golf clubs and private schools could be barred from using mains water to irrigate playing fields and courses, and commercial car washes stopped from operating, under “non-essential use bans” being sought by the companies.

    Continue reading...

  • Families in Vaca Muerta, the centre of Patagonia’s shale operation, report cancers, miscarriages and pollution

    In Allen, a small town in Argentine Patagonia, many people living on the same street ended up falling ill. For some, it was severe migraines, nausea or skin irritation. For others, cancers, congenital abnormalities, miscarriages or stillbirth seemed to affect foetuses or children. People say it all started 13 years ago – when a well was drilled near their homes to extract gas and oil.

    Calle Ciega 10 [Dead-end Street 10] lies on the eastern edge of Vaca Muerta, a vital area for Argentina’s economy, home to the world’s second-largest reserve of shale gas and fourth-largest reserve of shale oil. The region has more than 2,600 active wells, including one on this small street where about 20 families live, most of them seasonal workers on fruit farms.

    Continue reading...

  • Cultivating the nutritious bugs means families can raise livestock and enrich their own food, while lowering pressures on the land

    A few minutes’ walk from his home in the Kyaka II refugee settlement, Kanane Bikanyale feeds black soldier fly larvae to chickens in a coop above a fishpond. The larvae disappear in a scrum of chickens. Nearby, more larvae grow in modified jerrycans, while adult flies are kept in netted boxes.

    Bikanyale kept chickens before he fled to Uganda from the Democratic Republic of the Congo (DRC). But the cost of conventional feed and shortages of ingredients made them increasingly difficult to raise – a widespread pressure for millions of smallholder farmers whose margins are tight.

    Kanane Bikanyale tends to his black soldier fly larvae in a rearing unit in the Kyaka II refugee camp in Uganda

    Continue reading...

  • At Bybi in Copenhagen, a dedicated group of staff and volunteers have built a community for all centred on the production of honey – much of which is given away for nothing. Could it be replicated elsewhere?

    The bees at Bybi, a collective of beekeepers in Copenhagen, live on the roof. Their home is a complex of Victorian buildings, right in the centre of the city, that looks like an idealised vision of the modern social enterprise, ennobled by the architecture of the past. It’s a place of cottage industry in concert with nature, where the marginalised are brought in from the fringes and corporations stand waiting to help, where jobs happen but a lot of the work is done by volunteers, and where – this bit is important – a lot of time is spent discussing ideas.

    Oliver Maxwell, Bybi’s 48-year-old founder, encourages me to examine the buildings more closely. They were once a prison, a workhouse and a hospital; their functions today – a homeless shelter, a young offender institution and, until recently, a job centre – are not so different. Denmark’s Victorian transformation, from “agricultural backwater to industrialised agriculture”, was reflected in how they treated people, Maxwell says.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com