Opasni pesticidi

Objavljeno u Okoliš

Dobro zdravlje ovisi o čistom zraku, vodi i okolišu. Otok Hvar je savršeno situiran da bi ponudio sve te blagodati. Dobar dio otoka je nezagađen. Međutim, stvari nisu savršene ni u ni na zemlji.

Na Hvaru je moguće naći 200 primjera medicinskog bilja, te postoje potezi koji za namjeru imaju povećati prodaju kako bi se stvorio brendirani proizvod najviše kvalitete, uključujući eterična ulja. S uključenjem mediteranske prehrane u UNESCO-vu listu neopipljivih prirodnih dobara 2013. godine, Hvar se vlastitim prirodnim sredstvima počeo predstavljati svijetu.

No, svake godine hvarsko se prirodno obilje kvari nemarnom i pretjeranom uporabom pesticida. Čini se da hvarski poljoprivrednici ne znaju da:

  1.  su pesticidi krajnje štetni za okoliš. 
  2.  pesticidi ostaju u zemlji dugo vremena
  3.  dugotrajna uporaba pesticida stvara otpornost u ciljnim biljkama
  4.  otpornost dovodi do problema kao što su superkorovi i superštakori
  5.  se pesticidi šire i dalje od mjesta primjene
  6.  pesticidi ulaze u hranidbeni lanac
  7.  pesticidi štete ljudskom zdravlju
  8.  posjetitelji i lokalni žitelji žele nezagađenu hranu i piće
  9.  je divlje bilje prekrasno i korisno
  10.  postoje alternativne metode kontroliranja neželjenog bilja
  11.  posjetitelji dolaze na otok zbog prirodnih ljepota, ne kemijske pustoši

Naširoka uporaba i percipirani rizik od pesticida

2013. godine Washington Post, ponukan posebnim brojem časopisa Science o pesticidima, postavio je pitanje: „Prekrili smo svijet pesticidima. Predstavlja li to problem?“

Izvješće publicirano 2011. od američke Agencije za zaštitu okoliša (EPA), pokazalo je da je u SAD-u otprilike 389 milijuna kilograma aktivnih sastojaka konvencionalnih pesticida primijenjeno tijekom 2007., zajedno s otprilike 15 milijuna kilograma organofosfatnih insekticida. Diljem svijeta, uporaba pesticida se procjenjuje na otprilike 2.5 milijarde kilograma, a SAD su u prednosti s otprilike 22% te uporabe. Herbicidi se često navode kao najkorišteniji pesticidi na poljoprivrednom tržištu. Stav EPA-e o pesticidima je sljedeći: „Po svojoj prirodi, pesticidi predstavljaju rizik za štetu... U isto vrijeme, pesticidi su korisni društvu... Biološki bazirani pesticidi, poput feromena i mikrobnih pesticida postaju sve popularniji i često su sigurniji od tradicionalnih kemijskih pesticida. Uz to, EPA registrira konvencionalne pesticide sa smanjenim rizikom u sve većem broju.“

2014. godine, EPA je dodijelila skoro pola milijuna dolara trima sveučilištima za projekte smanjenja rizika od pesticida, uključujući rizik pčelama, potičući tzv. Integrirano upravljanje štetočinama (IPM): „IPM se oslanja na jednostavno primjenjive postupke, prihvatljive za okoliš, koje onemogućuju štetočinama da postanu prijetnja. Ovi postupci uključuju nadzor te identificiranje štetočina i preventivne postupke prije nego što se pesticidi koriste. Ukoliko su pesticidi potrebni, metode poput ciljanog prskanja mogu se koristiti. Ove donacije pospješit će javno-privatne upravljačke napore da se smanji rizik uporabe pesticida u poljoprivredi.“Ovo je bila tek jedna u nizu sličnih inicijativa kako bi se smanjila šteta uzrokovana pesticidima smanjujući uporabu pesticida, iako je bila daleko o predlaganja moratorija.

Neonikotinoidi su razvijeni 1980-ih te su prvi put registrirani za uporabu u SAD-u 1984. godine. Tijekom narednih 30-ak godina, pojavile su se sumnje vezane uz njihove efekte, a skupljeni su i određeni dokazi. Jedna od donacija EPA-e iz siječnja 2014. Sveučilištu države Louisiane iznosila je $167 000, a namijenjena je projektu koji istražuje utjecaj kontrole komaraca na pčele medarice. EPA je priznala da postoje mogući problemi vezani uz uporabu neonikotinoida, za koje se inicijalno smatralo da su sigurniji od prethodnih insekticida. Prije poteza EPA-e, u svibnju 2013. tužbu protiv njih podigli su pčelari i grupe za zaštitu okoliša, uključujući Mrežu za djelovanje pesticida (PAN), tvrdeći da EPA nije uspjela zaštititi pčele medarice usprkos vrlo jasnim dokazima da im neonikotinoidi štete. EU je donijela moratorij od dvije godine koji se primjenjuje od 1. prosinca 2013., zabranjujući uporabu tri neonikotinoida, klotlandina, imidakloprida i thiametoksama, no još pet vrsta neonikotinoida je ostalo u uporabi. Zabrana je bila reakcija na izvještaj objavljen u siječnju 2013. od Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) koja je identificirala specifično tri neonikotinoida kao uzročnika različitih oblika štete pčelama medaricama i njihovim ličinkama. EFSA nije tražena da istraži efekte drugih pet neonikotinoida. U kolovozu 2013., Syngenta Crop Protection i Bayer CropScience, dvije agrokemijske tvrtke, suprotstavile su se kratkotrajnoj zabrani trima neonikotinoidima pri Europskom sudu pravde u Luksemburgu.

Zaraćeni pesticidi

Jesmo li zaratili s Prirodom? To je pretpostavka u podlozi razvoja pesticida za uporabu u poljoprivredi. Pesticidi su bili, i još uvijek jesu, oružje u ratu između ljudi, a dugotrajni efekti toga su zabrinjavajući kao što su kratkotrajni razorni. Agent Orange i ostali pesticid, otprilike gotovo 76 milijuna litara njih, koristile su SAD-e u ratu s Vijetnamom. Do danas, američko Ministarstvo ratnih veterana bavi se problemima vojnika koji su vezani uz tu praksu. Poput proizvođača Monsanta, vlasti SAD-a su isto pokušale prigušiti tvrdnje kako pesticidi uzrokuju dugotrajne zdravstvene poteškoće vojnicima. Nakon 2010., 260 000 tužbi zbog uzrokovane štete je prijavljeno, a koje su povezane s Agent Orange izlaganjem tijekom Vijetnamskog rata. Nezavisna studija publicirana u veljači 2014. u Elsevire's Environmental Research, provedena od profesorice zdravstvene politike sa Sveučilišta Columbia, Jeanne Mager Stellman, sugerira da moguća štetna izloženost nije završila s ratom. Studija je pokazala da su kontaminirane letjelice korištene u ratu te kasnije za prijevoz transporta mogle uzrokovati bolesti u posadama koje su koristile letjelice nakon rata. U samom Vijetnamu, naredne generacije prisiljene su živjeti s užasnim posljedicama otrova koji su korišteni protiv njihovih predaka prije svih tih godina.

Ljudi ne mogu dobiti rat protiv prirode. Nemoćni smo kad se dogodi elementarna nepogoda poput potresa, poplave ili požara. Što se više herbicida rasipa po okolišu, to je korov otporniji i to su superkorovi prisutniji. Slično tome, insekti razviju otpor insekticidima: ovo je dogodili vrlo brzo s DDT-om zbog raširenog, neselektivnog korištenja tijekom kasnih 1940-ih. Radi se o ubrzavajućoj spirali. Što se više moćnih pesticida razvija kako bi se riješio problem novih „prijetnji“, više se šteti okolišu, životinjskom svijetu te ljudskom zdravlju. Prepoznato je da pesticidi štete životinjskom svijetu i razne studije ukazuju na opasnosti insektima poput leptira i crva. Poput drugih pesticida, glifosat, aktivni sastojak Roundup-a (Cidokor) i drugih herbicida posebno je otrovan za ribe. Stanje vezano uz zdravlje pčela već je briga za cijeli svijet. Nemoguće je pretvarati se da se broj pčela ne smanjuje i iako je to zasigurno rezultat više faktora, pesticidi su nesumnjivo jedan od njih. Kako se broj pčela smanjuje, tako se smanjuje i opskrba prirodno zdravom hranom. Na Hvaru, med od pčela koje se hrane na ružmarinu, lavandi i drugim biljkama posebno je cijenjen. Kemikalije koje štete pčelama, a koje su namijenjene ubijanju komaraca, prskaju se duž hvarskih cesta rutinski dugi niz godina, a to je praksa kojoj bismo zasigurno morali stati na kraj.

Pogrešne pretpostavke i procesi pri evaluaciji pesticida

Apsurdna je ideja da postoji sigurna razina otrova za ljudsku konzumaciju. Servira li itko namjerno otrovne gljive pod pretpostavkom da konzumentu neće škoditi? Bi li ljudi koji preferiraju zdrave, hranjive namirnice na vlastitim tanjurima izabrali otrove, pod pretpostavkom informiranog izbora?

Procesi kojima međunarodne organizacije istražuju, procjenjuju ili odobravaju izvješća o negativnim efektima pesticida zapanjujuće su spori. Rezultati su vrlo često upitni, u najmanju ruku. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) te UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) osnovali su Zajednički skup o ostacima pesticida (JMPR) koji se prvi put održao 1963. te se odvija jednom godišnje od tad. WHO je upozoren da je geološko ispitivanje u Danskoj i Grenlandu (2003.god.) pronašlo da je nivo glifosata u podzemnim vodama 5 puta veći od dozvoljenog prema EU standardima za pitku vodu. Zabrinuti zbog „Kemijskih opasnosti u pitkoj vodi – glifosati i AMPA“ (aminoetilfosforična kiselina, nus-produkt glifosata), Zajednički skup je tražio da se glifosat ponovno procjeni. Izvješće JMPR-a o glifosatima opisalo je rezultate postupka hranjenja mliječnih koza i kokoši GM kukuruzom i sojom te je napravilo pregled raznih terenskih studija koje su se ticale glifosata, a koje su, naravno, provedene od strane agrokemijskih tvrtki koje proizvode herbicide. Neiznenađujuće, zaključili su da kratkotrajan ili dugotrajan unos glifosata ne predstavlja rizik za javno zdravlje. Je li izvješće otklonilo sumnje onih koji su izrazili zabrinutost zagađenjem podzemnih voda? Sumnjam.

Izvješće JMPR-a iz 2006. sponzorirano od FAO-a i WHO-a, s potporom Međunarodnog programa o kemijskoj sigurnosti naslovljeno je „Ostaci pesticida u hrani – toksikološke procjene 2006.“. Izvješće počinje upozorenjem: „Sažeci i procjene u ovoj knjizi baziraju se, u većini slučajeva, na neobjavljenim podacima koji su predani s ciljem procjene JMPR-a“. Zaista. To ne zvuči ni balansirano ni objektivno. Trinaest glavnih vrsta pesticida se ocjenjuju u životinjskim studijama koje provode agrokemijske tvrtke. Na primjer, korporacija Crompton, koja je dio agrokemijske tvrtke Chemtura, predala je nekoliko neobjavljenih radova koji se tiču Bifenazata, novog otrova za pauke, „namijenjenog za korištenje na jabukama, kruškama, nektarinama, breskvama, šljivama, jagodama, grožđu, hmelju i ukrasnom bilju“. Boskalid je fungicid korišten „protiv širokog spektra zaraza u širokom rasponu usjeva“, te je 30 nepubliciranih studija od BASF AG Germany procjenjivala JMPR. Bayer CropScience (Njemačka) predao je 142 neobjavljene studije u prilog ciflutrina, „sintetičkog piretroidnog insekticida“ i njegovog derivata, beta-ciflutrina, nove kombinacije u vrijeme izvješća.

Studije predane na procjenu za stotine životinja značile su neizmjernu patnju, a nehumani eksperimenti uključivali su pse, koze, zečeve i kokoši. U izvješću iz 2006., većina neobjavljenih studija procijenjena je da slijedi kvalitetnu laboratorijsku praksu. Ipak, u slučaju ciflutrina: „Nisu sve važne studije s ciflutrinom certificirane kao dobra laboratorijska praksa (GLP). Ove su studije provedene prije nego što su smjernice o GLP-u formulirane od strane Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Bilo kako bilo, kvaliteta ovih studija smatrala se prihvatljivom.“

Efekti zamijećeni u laboratoriju na štakorima, miševima, psima ili drugim životinjama nisu nužno važni za ljudsko iskustvo. Ako ništa drugo, ljudi ne žive u laboratorijskim uvjetima. Dugotrajni negativni efekti uzimanja pesticida, efekti na nerođenu djecu te djecu koja rastu mogu se samo zamijetiti iskustvom i opservacijom na duži vremenski period, možda čak i godinama. Smijemo li toliko dugo čekati?

Znanost i mit

Praksu ubijanja biljaka otrovima teško je razumjeti i opravdati. Znanost se koristi kako bi se opravdalo uporabu pesticida. Kemijski pesticidi korišteni su desetljećima pod pretpostavkom da su „sigurni“ – dok se nije dokazalo suprotno. Sad se za pesticide glasno tvrdi da su sigurniji od prethodnih verzija, vrlo često s iznimno tankim dokazima. DDT je prodavan na veliko u SAD-u i diljem svijeta kao konačan odgovor na problem invazivnih insekata koji uzrokuju bolesti, poput malaričnog komarca. Propagandni film iz 1947. koji promovira proizvod za kontrolu malarije pokazuje lika koji utjelovljuje entomologa kako jede otrov u zdjeli zobene kaše. Drugi propagandni film iz 1946. koji je ciljao na američko tržište oduševljeno je govorio o uporabi DDT-a u formi Pestroya kao insekticida koji se koristi svugdje po kući te se može širiti izbacivanjem iz aviona.

DDT je zabranjen u SAD-u 1972. godine, iako su sumnje vezane uz sigurnost DDT-a već izricane mnogo godina prije, možda najsnažnije u knjizi „Tiho proljeće“ Rachel Carson, koja je objavljen 1962. Stockholmska konvencija o izdržljivim organskim onečišćivačima iz 2001., sa 152 supotpisnika, krenula je u provedbu 2004. Dovela je do potpune zabrane nekoliko pesticida i ograničenu uporabu DDT-a, koji se još mogao koristiti protiv komaraca koji prenose malariju.

Razlog za brigu

Podaci koji se tiču efekata pesticida skupljaju se i uspoređuju u bazi podataka koja se zove „Iznad pesticida, štiteći zdravlje i okoliš znanošću, politikom i djelovanjem“. Navodi da se povezanost s pesticidima može utvrditi sa sve većom sigurnošću:

Neurološke bolesti povezane s pesticidima posebna su briga. Na primjer, veze Glifosata (aktivan sastojak u herbicidima poput Monsantovog Roundup-a / Cidokora, ili Syngentinog Touchdown-a / Ouragan-a) s Parkinsonovom bolešću demonstrirala je brazilska studija iz 2003., kineska studija iz 2011. koje je pratila radnika koji je radio u tvornici koja je proizvodila glifosate te studija iz 2012. s imenom „Glifosati uzrokuju smrt stanice pomoću apoptičnih i autofagičnih mehanizama“. U siječnju 2013. istraživači sa Sveučilišta u Kalifoniji u Los Angelesu (UCLA) objavili su istraživanje koje povezuje fungicid benomil s Parkinsonovom bolešću. Taj je fungicid zabranila Američka agencija za zaštitu okoliša. U veljači 2014., istraživači s UCLA-a objavili su dodatnu studiju koja je razmatrala moguće poveznice između niza drugih pesticida i Parkinsonove bolesti. Pronašli su da ih 11 povećava rizik od Parkinsonove bolesti, čak i u manjim dozama od dopuštenih, dok ih 15 nije povećavalo rizik. Najviše zabrinjavajuća bila je izjava autora Jeff Bronsteina da „ovi pesticidi su prilično sveprisutni i mogu se naći u hrani koju uzimamo. Koriste su u parkovima i golf igralištima, pri kontroliranju štetočina unutar zgrada i domova. Stoga ovo značajno povećava broj ljudi koji su u opasnosti“.

Oštećenje bubrega povezuje se s uporabom pesticida u zemljama diljem svijeta, s epidemijama rijetke bolesti bubrega koja ubija tisuće ljudi. Iako se točni uzroci bolesti nisu otkrili, postoji dovoljno indikacija da bi ponukale zemlje poput El Salvadora da donesu mjere u rujnu 2013. koje zabranjuju najčešće korištene pesticide, uključujući glifosate, aktivan sastojak Roundup-a/Cidokora.

Istraživanja na životinjama pokazala su da su neki pesticidi kancerogeni prije nego što se ovo moglo dokazati na ljudima. Postupno se pojavljuju dokazi da ljudske tumore mogu isto uzrokovati pesticidi. Glifosat je povezan s rakom dojke. Studija objavljena u American Journal of Epidemiology u siječnju 2013. identificirala je 4 insekticida (3 organofosfata i 1 organoklorin) kao posebno povezana s agresivnim rakom prostate. DDT i drugi pesticidi povezani su s ne-Hodgkinsovim limfomom, kao i nekoliko drugih pesticida, na primjer u kanadskoj studiji iz 2001. publiciranoj u „Cancer Epidemiology“ i još jednoj kanadskoj studiji iz 2013. objavljenoj u Springer Link-u. Glifosat je bio među pesticidima povezanim s povećanim rizikom od leukemije dlakave stanice, podvrstom ne-Hodgkins limfoma, u švedskoj studiji iz 2002. objavljenoj u „Leukemija i limfom“. Pesticidi su snažno povezani s rakom dječje dobi, ne samo kroz direktno izlaganje, već i u slučajevima gdje je i otac djeteta bio izložen.

Znanje, svijest i iskustvo

Znanost sporo i nevoljko utvrđuje činjenice o negativnim efektima pesticida. Sponzorirane studije i argumenti agrokemijskih tvrtki prihvaćaju se bespogovorno od regulatornih organa, dok se nezavisne studije i negativni efekti često zanemaruju, a ponekad i omalovažavaju. Glasove onih koji su na razumnim i znanstvenim osnovama protivnici uporabe pesticida zaglušuje komercijalna buka kemijskih profitera.

Princip koji dozvoljava agrokemijskim tvrtkama da procjenjuju pesticide duboko je pogrešan. Otrovi se stvaraju i šire u zapanjujućim količinama cijelo vrijeme. Tvrdnje da su sigurni leže na nesigurnim temeljima i često se pokazuju netočnima. Izvješće JMPR-a o glifosatu iz 2005. naglasilo je vrlo jasno u uvodu: „Informacije koje bi bile korisne za nastavak evaluacije tvari: rezultati epidemioloških studija, studija medicine rada i opservacijskih studija o ljudskom iskustvu“.

Razvikane znanstvene studije dolaze mnogo nakon događaja i moraju sustići najnovija dostignuća agrokemijskog svijeta. Prave posljedice pesticida najbolje je moguće vidjeti u detaljnim informacijama koje prikupljaju zdravstveni djelatnici. Pitanja o uporabi pesticida trebala bi biti uobičajena poput pitanja o pušenju ili pijenju alkohola. Pitanje koje će biti od sve veće važnosti kako GM hrana ulazi na hrvatsko tržište je kupuje li pacijent organsku hranu i proizvode ili ne.

U Ujedinjenom Kraljevstvu čak je u 1980-ima postojala svijest o problemima vezanima uz uporabu pesticida u medicinskim krugovima. Mijalgični encefalomijelitis, vrsta sindroma kroničnog umora, bio je edemičan među poljoprivrednicima, posebno uzgajivačima voća, iako izloženost pesticidima nije navedena kao mogući direktan uzročnik bolesti po trenutno važećim informacijama britanskog Zavoda za zdravstveno osiguranje. Prije nekoliko godina u Ujedinjenom Kraljevstvu, na tretman mi je došao farmer zbog jako bolne i nateknute ruke, koja mu je stvarala problem već nekoliko tjedana, bez očitog uzroka. Nakon iscrpnih pretraga, ispostavilo se da je uzrok trovanje Paraquat-om, herbicidom koji je koristio u svom kuhinjskom vrtu. Kolega homeopat je pronašao lijek koji je trebao neko vrijeme da počne djelovati. Nažalost, par godina poslije, pacijent je obolio od leukemije. U isto vrijeme, njegov sin, koji je radio glavninu oprašivanja na njihovoj konvencionalnoj fami, dugo je godina bolovao od mijalgičnog encefalomijelitisa.

Na Hvaru ima iznenađujuće mnogo ljudi sa zdravstvenim problemima. Pušenje je ozbiljan uzročnik mnogih bolesti, ali izgledno je da i pesticidi igraju veliku ulogu, osobito u slučajevima leukemije i ne-Hodgkinsova limfoma, Parkinsonove bolesti i hormonalnih poremećaja u mladih žena.

Opasnosti od pesticida javljaju se u praksi i iskustvu. To je rizičan i skup eksperiment za okoliš i ljudsko zdravlje. Otrovi su upravo to i oni sa sobom nose rizik od štete. Ne bi ih trebalo pustiti u optjecaj za uporabu u okolišu nigdje u svijetu dok se ne dokaže da su potpuno sigurni. Kako to nije moguće bez eskperimentiranja s ljudima, ne bi ih se uopće trebalo koristiti.

Ulazak pesticida

Pesticidi ostavljaju posljedice koje daleko sežu. Glifosat se, na primjer, proširio dalje od prvotnih predviđanja. Pronađen je u podzemnim vodama usprkos inicijalnim tvrdnjama da je to malo vjerojatno. Također je ustanovljeno da fertilizatori mogu reaktivirati glifosat i uzrokovati štetu biljkama koje nisu ciljane. Ono što najviše zabrinjava je da ostaci glifosata ostaju u našoj hrani. Ne iznenađuje, stoga, da testovi količine pesticida koje apsorbiraju ljudi pokazuju rašireno zagađenje. Studija iz 2011. na stanovnicima Berlina, koja je trebala provjeriti jesu li građani koji nisu u direktnom kontaktu s pesticidima u riziku od glifosata, pronašla je razine glifosata iznad onih koji su dozvoljeni u pitkoj vodi u svim prikupljenim uzorcima urina te je pozvala na hitnu promjenu prakse s njemačkim usjevima. Studija provedena 2013. na 182 uzorka urina iz 18 europskih zemalja pokazala je da ih 44% sadrži značajne razine glifosata i 36% AMPA. Najveća koncentracija glifosata je pronađena u latvijskim uzorcima (1.8 μg/L), a najveća razina AMPA (2.6 μg/L) u hrvatskim uzorcima. Umjesto da prepozna trend sve većeg povećanja količine otrova u našoj hrani kao prijetnju zdravlju, američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) jednostavno je povećala vrijednosti za razine koje se smatraju sigurnima. Ovo je u očitoj suprotnosti sa svim dokazima o potencijalnoj šteti ljudskom zdravlju koja je povezana s pesticidima.

Upozoreni smo

Mnogi korisnici pesticida dobili su osjećaj lažne sigurnosti tvrdnjama promicanim od strane njihovih proizvođača i pobornika. No mitovi da su pesticidi dobroćudni i sigurni već se dugo dovode u pitanje, na primjer u izvješću Andre Leua, predsjednika Organske federacije Australije, objavljenom prije otprilike 10 godina. FAO i WHO objavljuju što oni smatraju maksimalnim rezidualnim razinama pesticida poput glifosata u hrani. Onima koji dokaze razmatraju objektivno, nikakva razina pesticida nije prihvatljiva u ljudskoj, životinjskoj hrani ili okolišu. Potreba za ozbiljnijim testiranjem svih kemikalija u uporabi naglašena je u radu iz ožujka 2014. iz časopisa Lancet Neurology, u svjetlu sve jačih dokaza da kemikalije mogu naštetiti živčanim sustavima male djece te mogu uzrokovati neurorazvojna oštećenja, uključujući autizam. Djeca se smatraju posebno ranjivima kad su negativni efekti pesticida u pitanju, a u SAD-u to s specifičnom pažnjom prati EPA. Ali s obzirom na to da velika količina dokaza već postoji, je li zaista nužno da još životinja pati kako bi se pokušalo dokazati suprotno?

Dobili smo zaista mnogo upozorenja o rizicima uporabe pesticida tijekom godina. Institut svjetskih resursa je globalna organizacija koja bez prestanka radi od 1982. s ciljem „motiviranja društva da živi načinima koji štite Zemljine resurse koji zadovoljavaju potrebe sadašnjih i budućih generacija ljudi“. Pored mnogih recenziranih publikacija, nalazi se izvješće „Pesticidi i imunološki sustav: rizici za javno zdravlje“ iz 1996. godine. Izvješće navodi da je dovoljno zna o efektima pesticida kako bi se poduzele preventivne mjere, iako se više more saznati o točnim poveznicama. Sažetak studije kaže: „Iako su neki pesticidi zabranjeni ili im je ograničena uporaba zato što povećavaju rizik oboljevanja od raka, defekte pri rođenju, neurološka oštećenja, malo pažnje se pridaje možda i najvećem riziku: oštećenju ljudskog ili životinjskog imunološkog sustava. Sudeći prema ovom novom izvješću, postoji značajna količina dokaza da široko korišteni pesticidi mogu potisnuti odgovor imunološkog sustava na bakterije, viruse, parazite i tumore, čineći ljude osjetljivijima na bolesti... Autori pokazuju da poduzeti koraci za rješavanje problema nisu dostatni. Ako pesticidi potkopavaju sposobnosti ljudi da podnose zaraze – još uvijek glavni uzrok smrti u svijetu – onda se politika vezana uz pesticide mora mijenjati. Ovo izvješće možda bude korak u pravom smjeru.“

Čak i najmanja dvojba oko sigurnosti pesticida treba biti dovoljna za prestanak njihova korištenja.

EU namjerava ograničiti uporabu pesticida

EU se snažnije zauzela za rješavanje problema koji su proizašli iz uporabe pesticida od FAO i WHO-a, potičući rast ekološke poljoprivrede. Ulazak Hrvatske u EU 1.7.2013. donio je sa sobom mnoge restrikcije i regulacije. Od onih koje su od pomoći je ona koja, potencijalno, upravlja uporabom pesticida. Ciljevi su „smanjiti rizik i utjecaj uporabe pesticida na ljudsko zdravlje i okoliš.“ Jedan od predloženih poteza je potpuna zabrana: „Zemlje EU smanjuju ili zabranjuju uporabu pesticida u kritičnim područjima zbog okoliša ili zaštite zdravlja.“ Ovo bi se moglo odnositi i na Hvar.

Drugi se potez odnosi na obrazovanje dobavljača i korisnika pesticida o odgovornijem postupanju: „Profesionalni korisnici pesticida, raspačivači i savjetnici dobijaju prikladno osposobljavanje. Zemlje EU ustanovljavaju kompetentne autoritete i sustave certificiranja“. Sudeći prema direktivi EU iz 2009., zemlje članice EU morale su ustanoviti sustave inicijalnog i dodatnog osposobljavanja za raspačivače, savjetnike i korisnike pesticida te sustave certificiranja do 26. studenog 2013. U skladu s EU regulacijama, Hrvatska je stvorila svoj Nacionalni akcijski plan koji se odnosi na pesticide, uključujući novi sustav osposobljavanja raspačivača i korisnika.

Neprofesionalni korisnici pesticida

EU regulacije možda će uvesti racionalizaciju uporabe pesticida u industrijskoj poljoprivredi. Problem na Hvaru, možda i drugdje, je da mnogo korisnika pesticida nisu profesionalci. Mnogi ne razumiju prirodu otrova koje koriste i šire. Velika većina nije nikad pročitala upute, a ako i jest, zaboravili su što upute kažu. Ovim je ljudima potrebno obrazovanje koje, naizgled, ne pokriva zakonodavstvo.

Najčešće korišteni herbicid na Hvaru je Cikodor, hrvatsko ime za Roundup, čiji je aktivni sastojak glifosat. Nedavno se Syngentin Ouragan (Touchdown) snažno promovirao kao „eko-proizvod“, iako je baziran na glifosatu, isto sastojku kao Cikodor/Roundup. Imeđu siječnja i ožujka 2014., u suprotnosti ili otporu prema politici EU koja ograničava korištenje pesticida, preparati glifosata su slobodno poprskani po poljima i uz ceste, uključujući starigradski Ager, koji je na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Oni koji prskaju nisu zabrinuti zbog svojih postupaka. Njihovo rezoniranje izgleda otprilike ovako: „Ne postoji blaži otrov od ovoga“; „Ne odlazi na lozu/masline/voće/povrće“; „Ne traje dugo u zemlji“; „Ne mogu kontrolirati korov ni na koji drugi način“. Mnogi priznaju korištenje mnogo više pesticida nego što je preporučeno u uputama – kao što se u filmu iz 1946. ponosno tvrdi da Pestroy sadrži više DDT-a nego što je preporučivala vlastu tom trenutku. Oni koji pretjeruju u korištenju Roundupa/Cikodora/Glifosata pretpostavljaju da veća količina povećava uspješnost otrova. Zapravo, suprotno je istinito. Australska web-stranica www.roundup.com kaže: „... budite sigurni da ne nadmašite preporučenu dozu. Točne količine se računaju tako da glifosat uništi korov u cijelost u određenom vremenskom roku, zato što kemikalije moraju doći do korijena prije nego što listovi propadnu. Stoga, pretjerana količina uništavača korova može prerano uništiti listove, što cijeli tretman čini beskorisnim“. Zaštitna odjeća se također naglašava: „... svaka primjena ovih kemikalija mora biti provedena s gumenim rukavicama, čizmama i dugim rukavima“. Slično, američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) nudi praktične sigurnosne savjete za korisnike pesticida koji uključuju nošnju zaštitne odjeće i obuće te promjenu odjeće odmah nakon uporabe.

Zašto ljudi vjeruju da su herbicidi bazirani na glifosatu bezazleni svima osim korovu? Za glifosat se mislilo da je sam po sebi malo toksičan, ali postaje sve jasnije da to nije istina. Glifosat čini oko 48% preparata poput Cikodora/Roundup Classic. Miješa se s površinsko-aktivnom tvari, polioksietilenaminom, za primjenu na biljkama i te površinske tvari možda povećavaju toksičnost glifosata za nekoliko redova veličina. Nedavno provedene studije daju naslutiti kako je Roundup „otrovan za ljudsku DNK u koncentracijama razrijeđenim 450 puta više nego onim koje se koriste u poljoprivredne svrhe“. Studije putem kojih je Roundup završio na američkim policama bazirale su se samo na proučavanju glifosata, ne na cijelom proizvodu. Nevjerojatno, ali istinito.

 Je li „odgovorna uporaba“ rješenje?

S obzirom na to da su pesticidi postali toliko prominentni da ih se ne može zanemariti u cijelosti, zagovornici pesticida se često pozivaju na „odgovorno korištenje“ kao rješenje problema. Ovo podrazumijeva poštivanje uputa korištenja doslovno, korištenje onoliko pesticida koliko je dovoljno, ponavljanje primjene u propisanim intervalima te korištenje zaštitne odjeće.

Jedno od pitanja odgovornosti koje se, naizgled, nikako ne rješava tiče se prikladnog izražavanja upozorenja. Ljudi moraju znati kad se prskanje pesticida treba dogoditi, kad se ono događa i kad se upravo dogodilo. U većini zemalja, poljoprivredno zemljište nedostupno je šetačima te oni, kao i psi koji ih prate, trebaju biti zaštićeni od izloženosti.

Na Hvaru, polja su uglavnom toliko mala da vjerojatno susjedovi pesticidi stvaraju problem svakome tko ima namjeru baviti se ekološkom sadnjom. Blizina, zajedno s činjenicom da pesticidi putuju zrakom, zemljom i podzemnim vodama, čine konvencionalnu poljoprivredu na otoku nekompatibilnom s organskom. U praksi, ekološka poljoprivreda nemoguća je ako su susjedna polja, čak i ona dalja, natopljena kemijskim otrovom.

Prirodne alternative

Prirodni pesticidi i metode kontrole neželjenih insekata, biljaka i glodavaca korišteni su kroz cijelu ljudsku povijest. Danas su značajniji no ikad. Osim fizičkog uklanjanja korova, tradicionalni način kontroliranja neželjenih biljaka na hvarskim poljima bila je sadnja povrća poput graha pod lozom ili kupusa pod stablima badema. U tehničkom žargonu, zovu se međuusjevi. Dobijete korisne, zdrave usjeve bez opasnih otrova s duplim prednostima. Također je postojao običaj vađenja loze te sađenja drugih biljaka na polju neko vrijeme, kao vrsta rotacije usjeva. Ohrabrivanje širenja djeteline ispod stabala masline stvorilo je duplu prednost – neželjene biljke su izgubile svoj prostor te je dušik postavljen u zemlju, što je učinilo umjetnu fertilizaciju nepotrebnom. Neželjeni insekti se također mogu kontrolirati prirodnim putem, posebno dobrim preventivnim praksama koje uključuju poticanje korisnih insekata i korištenje oblića.

Moguće je imati uspješnu ekološku poljoprivredu. U mnogim zemljama postoje napori da se umjesto kemijskih pesticida ljudi priklone prirodnim oblicima uzgoja, čak na velikim poljoprivrednim dobrima, na primjer u Vijetnamu i Australiji. Nove neobične metode su korištene u Indiji da bi nagovorili poljoprivrednike da se bave ekološkim uzgojem. U Hrvatskoj organska poljoprivreda nije razvijena, ali postoje izvješća da uzgajivači povrća u sjeveroistočnoj Hrvatskoj pokazuju povećani interes za odbacivanje konvencionalnih praksi. I to je početak. Ono što ohrabruje je da je od 2013. nekolicina hrvatskih poljoprivrednika pristupila WWOOF nezavisnoj shemi koja poziva volontere diljem svijeta da rade na organskim farmama u različitim zemljama. Hrvatska još nema WWOOF grupu u usporebi s susjednom Srbijom (koja je pristupila 2011.) i Makedonijom (koja je pristupila 2007.).

Postoje ekološki uzgajivači na Hvaru. Jedan od njih je Jakov Franičević (vidi sliku gore), vlasnik visoko cijenjene konobe Humac koji se dobrih 30 godina borio za prihvaćanje organskih metoda uzgoja. Jakov i žena mu, Keti, također neumorno rade kako bi očuvali hvarsku kulturnu baštinu, uključujući pejzaže, suhozid i stare kamene kuće. U prošlosti su mu se rugali te je bio kritiziran zbog svojih „zelenih“ uvjerenja i praksi, ali plima se okreće te su mnogi, koji su prvotno bili skeptični, sad ekološki uzgajivači. Kad bi cijeli otok odbacio kemijske pesticide i umjetne fertilizatore, okoliš bi bio očuvan i bolje bi zdravlje bilo garantirano budućim generacijama. Ako ne...

KAD TRUJEŠ PRIRODU, TRUJEŠ SEBE I ONE OKO SEBE.

 

 

OTOK PROTIV OTROVA!

Prijevod: Bartul Mimica

Nalazite se ovdje: Home Novosti iz prirode Okoliš Opasni pesticidi

Novosti: Ekologija.hr

  • A total of six people apprehended as clean-up of rubbish stacked 10 metres high cost about £6m

    Two men have been arrested after fly-tippers dumped a “mountain of illegal waste”, stacked 10 metres high, in Oxfordshire.

    Hundreds of tonnes of rubbish appeared in a field between the River Cherwell and the A34 near Kidlington in November last year. The waste tip was so large that removing it could cost more than the local council’s annual budget, the area’s MP said.

    Continue reading...

  • In the first project of its kind, scientists are trying to answer if the future of Alaska’s streams and tundra may depend not on survival of the fittest but on how species adapttogether

    On Alaska’s North Slope, scientists tread carefully across clumps of tussock grasses toward a fast-flowing stream draining the imposing Brooks Range of ice and snow. Near Galbraith Creek, they string out a mist net for white-crowned sparrows. The birds have recently arrived from southerly latitudes, intent on feasting on the insects that will soon descend on the tundra like storm clouds.

    The Arctic summer is short-lived, and sparrows have only a few weeks to establish territories, find mates, lay eggs and raise their chicks on a steady diet of bugs. From every ensnared bird, the scientists collect blood, feather and faecal samples to see what they are eating and how that changes over the summer.

    Galbraith Creek on Alaska’s North Slope

    Continue reading...

  • Green leader says ministers must stop ‘hiding the truth’ about threat to UK security from climate and nature crisis

    Zack Polanski will challenge Andy Burnham’s government to publish an unredacted version of an explosive report by the UK’s spy chiefs that found the collapse of overseas ecosystems would have catastrophic consequences for the UK’s national security.

    The Green party leader in England will demand that the prime minister come clean about the scale and impact of the climate and nature crisis and call on the government to publish in full the report that warns the UK faces devastating security consequences.

    Continue reading...

  • Numbers of the exquisitely graceful species are falling amid loss of food supply and habitat

    Few birds are quite as elegant as the blue crane. As I watched a pair feeding alongside a busy road in South Africa, against the rather incongruous backdrop of a herd of cows, I was struck by their sheer beauty. With a slender body, curved neck, long legs, elongated tail plumes and a subtle, dove-grey plumage, this bird really is the avian equivalent of a catwalk model.

    But not all is well for the blue crane. It has the smallest global range of any of the world’s 15 crane species: apart from an isolated population in Namibia, almost all are found in South Africa, where it is celebrated as the national bird.

    Continue reading...

  • Appeals court dismisses lawsuit from Jackson residents claiming that tainted drinking water violated their rights

    A US appellate court has decided that the federal constitution does not guarantee a right to clean water.

    That legal opinion came in the form of a decision on Friday from the fifth circuit court of appeals to uphold a lower court’s dismissal of a 2022 lawsuit from several Jackson, Mississippi, residents claiming that tainted drinking water violated their constitutional rights.

    Continue reading...

  • Ailsworth, Cambridgeshire: Trifid bur-marigold is struggling nationally, but thanks to a little ‘Goldilocks’ land management, it has the perfect conditions here

    After a night of storms, the air feels freshly washed. I breathe in delicious scents of damp grass, earth, and sweet, winey blackberry from hedges weighed down with a bumper harvest. Once again, I’m drawn to the River Nene, a ribbon of blue and green that snakes lazily through the valley. I stand for a while on the bridge over Ailsworth weir, where water spills and chatters over bright green swathes of river water-crowfoot. For a moment its steady white noise overpowers the nearby A1.

    The main river is slow and silent, yet its margins are bright with flowers: purple loosestrife, marsh woundwort, water mint, water forget-me-not and celery-leaved buttercup. Together they make a loose embroidery of mauve, blue and yellow among the green – quite the contrast from the scorched gold fields I’ve become used to. But the plant that catches my eye is trifid bur-marigold, with its understated, button-like golden flowers. Its name comes from its mostly three-part leaves and fruits that are tipped with barbed bristles, ready to hitch a lift on passing cattle, dogs, maybe an otter, or even humans.

    Continue reading...

  • More than 140 clubs breached licences, with a third caught taking water illegally, analysis shows – but no fines issued

    More than 140 golf clubs in England have breached their water extraction licences in the past five years, according to data analysis by the Guardian.

    More than a third of these clubs were caught taking water illegally from the environment, either by taking more than permitted or by removing it outside the permitted period.

    Continue reading...

  • The European Prize for Urban Public Space’s shortlist highlights projects helping people cope with climate crisis

    In the words of Joni Mitchell, the planners of many urban centres around the world “paved paradise and put up a parking lot”. The European Prize for Urban Public Space tries to show that cities don’t have to be locked in the automotive age for ever.

    The prize’s latest shortlist, announced on Wednesday, highlights architectural projects that convert infrastructure for cars into spaces that help urban dwellers cope with the soaring temperatures of the climate crisis: roundabouts that have become splash pools, thoroughfares turned into green havens, and car parks into gardens.

    Continue reading...

  • Anglers will help scientists investigate the porbeagle, tope and blue shark to boost knowledge and conservation

    ‘We have really cool sharks,” says Dr Lucy Hawkes. She is not referring to animals in the rich coastal waters of South Africa or Mexico, but instead talking about the species that live around Britain. Hawkes, an associate professor at the University of Exeter, is co-leading a new three-year project to investigate the lives of three of England’s most vulnerable shark species.

    “I like the porbeagle, which looks like a baby great white shark,” she says. “Surfers could see one and absolutely poop their pants, but they’re not dangerous. It’s amazing that we share the water with some pretty exciting animals.”

    Continue reading...

  • The Californian once cultivated petri dishes breathed on by artists that turned ‘murky and scary’. But now, in our dystopian age of space technocrats, she’s taking inspiration from Nasa shots of asteroids

    ‘I had artists from all over the world breathe over petri dishes,” says Liz Larner. “It was a piece of international art made from breath bacteria.” The American sculptor is reminiscing about her 1988 work Every Artist Gave a Breath, a fragile and strangely evolving work of art grown on agar. Exhibited in a 2022 show, it has since transformed in various ways: some bacteria has morphed into “beautiful, dried wafers in colour”, while other dishes “turned into a really weird blackish-green, really murky and a little scary”.

    Larner is no stranger to making alluring work out of strange materials, from human hair and false eyelashes to leather and surgical gauze. For her first major exhibition in the UK – A Hard Line to Bend at Camden Arts Centre in London – the sculptor has been transforming single-use plastic into pieces that bristle with seductiveness and menace. “I was living in LA at the time when China stopped accepting American plastic, which was where we were sending it all to be recycled,” she says. “I started taking it to my studio – it got so huge, I had to hang it from my ceiling.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com