U priručniku 'Tacuinum Sanitatis' iz srednjeg vijeka piše da povećava volumen sperme kod muškaraca, ali i smanjuje želju za koitusom! Švedski botaničar i liječnik Carl Linnaeus (1707. - 1778.) je identificirao devet vrsta ruta u rodu. Smatra se da su se one proširile iz Europe na veliki broj zemalja u svijetu, uključujući cijelu Ameriku, južnu Afriku, Kinu, Indiju i Aziju. Ruta je nacionalna biljka Litve.
▪ Po prof. dr. Toni Nikoliću, s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, autoru baze podataka 'Flora Croatica', tri vrste rastu u Hrvatskoj: ruta angustifolia Pers. (narodnog naziva uskolisna rutvica), ruta chalepensis (alepska rutvica, ruda divja, ruta sinja, ruta gorska, sinja rutvica) i ruta graveolens (ruta divaricata Ten., smrdljiva rutvica, ruta vonjava, petoprstica, sedef, vrtna rutvica, ruda divja, ruda pitoma) – kaže Vivian Grisogono iz Pitava na otoku Hvaru, žena koja je diplomirala na Oxfordu, a po struci je fizioterapeutkinja specijalizirana za traumu i sportove.
Tome dodaje da 'Graveolens' na latinskom znači 's jakim mirisom'. Ruta graveolens procvjeta od lipnja do kolovoza, a cvijet nema trepavice. Rub latica je zupčast, dok je u druge dvije vrste dugo trepavičav. Kod rute angustifolie procvjetni listovi su široki koliko i stapke, dok je biljka žljezdasto dlakava u gornjem djelu, a kod rute chalepensis, koja cvjeta od travnja do lipnja, procvjetni listovi mnogo su širi od stapki (osobito donji) i biljka je gola (Toni Nikolić, 'Flora croatica' volumen 4, str. 591.).
Spomenute endemske vrste, koje su zaštićene, proširene su po cijeloj jadranskoj obali a vrlo rijetko u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. Stručnjaci kažu da je "...Domovina rutvice sjeveroistočno Sredozemlje (ilirsko-apeninska vrsta) otkud su je benediktinci raširili preko Alpa u srednju Europu, gdje raste i u seoskim vrtovima ('Flora jadranske obale i otoka', autori Sanja Kovačić, Toni Nikolić i drugi, Školska knjiga 2008., str. 301.). Ipak, od te tri vrste u Lijepoj Našoj, najčešće se spominje ruta graveolens.
▪ Glavni sastojci te rute su eterično ulje, flavonoidni glikozid (rutin, furanokumarini), alkaloidi kinolinskog tipa i lignani. No, valja znati da ruta može uzrokovati i nelagode, kao što su nesanica, promjene raspoloženja, vrtoglavica, bradikardija, halucinacije, ljepljivu kožu, otečen jezik i osjetljivost na svijetlo. Poprilično je rizična za trudnice, može izazivati krvarenje i pobačaj. Ako se jedu listovi rute u velikim količinama, može uzrokovati štete na bubrezima i jetrima, povraćanje, bolove u želucu, čak i smrt – govori Vivian, ekoaktivistica koja dugo je živjela u Engleskoj i napisala 10-tak stručnih knjiga, a kao cijenjena fizioterapeutkinja britanskih sportaša dvaput je sudjelovala na Olimpijskim igrama.
Stručnjaci preporučuju da se rutu bere po oblačnom vremenu, jer direktan kontakt s kožom pod utjecajem sunca može izazivati iritaciju, crvenilo, osip i mjehure na koži. Međutim, Ivica Drinković sjeća se da su on i druga djeca prije Cvjetnice brali rutu kraj puta koji vodi od jelšanske škole do igrališta, kada nije bilo kuća ni s jedne strane ulice, a rute je bilo sa sve strane. Brali su je golim rukama, a nitko nije dobio alergijsku reakciju. Do dan danas mnogi ljudi na Hvaru beru rutu bez rukavica i to pod suncem, nisu ni čuli za te moguće nuspojave.
Služi kao hrana i lijek
▪ Biljka o kojoj je riječ od davnina se u malim količinama koristila kao hrana i začin. Svaki dio se upotrebljava u svježim i suhim oblicima. Do dandanas u nekim zemljama ruta se još uvijek koristi u prehrani, pogotovo u Etiopiji, gdje svježi listovi rute daju dodatnu aromu kavi ili se koriste u začinu od mješovitih biljaka koji se zove 'berbere'. Svježi listovi se služe i u salatama. Gorak okus rute ublažava se utjecajem octa, tako da kiselo povrće poprima fini okus. U Italiji se još koristi u tradicionalnoj pripremi šalše od rajčice, uz masline i kapare – veli Vivian.
Istina je i to da se ruta u Dalmaciji koristi sve rijeđe, ali ljudi je još uvijek rado stavljaju u rakiju: najčešće se stavi grančica u bocu gdje ostaje oko 40 dana, sve dok skroz ne izblijedi. Rijeđe se destilira s drugim ljekovitim biljkama (koromač, kadulja, smilje, suhi plodovi drače...) u smislu proizvodnje travarica.
Međutim, rutu se kroz povijest koristilo i kao lijek, ona pomaže kod vida i bolesti očiju; smiruje glavobolje, probleme s digestijom, visokim tlakom i bolestima živčanog sustava (npr. kod multiple skleroze); služi kao sedativ; liječi bolove, pogotovo u kičmi, a ženama bi dobro došla za poticanje mjesečnice. U prošlosti ruta se također koristila kao antidot na trovanje i zaštita protiv zaraznih bolesti. Stari običaj je bio da se po sudnicama u Engleskoj, u smislu preventive, stavljalo grančice rute ili se sucima davao buket aromatičnih biljaka uključujujući rutu, jer su mnogi kriminalci bili bolesni zbog loših uvjeta u zatvorima.
▪ Kao lijek, ruta se još koristi u homeopatiji i tradicionalnim indijskim medicinama poput Ajurvede. Lijekovi se prave od lišća i rascvjetane biljke, a koriste bez korijena u obliku praška, čaja, tekućeg ekstrakta ili kao tinktura. Ipak, zbog predostrožnosti se kod upotrebe tih ljekovitih pripravaka preporučuje obvezna konzultacija s liječnikom – sugerira naša sugovornica, kojoj je poznato da se u Dalmaciji tu i tamo još uvijek čuvaju pisani recepti tradicionalnog korištenja rute kao biljne medicine.
Naprimjer, S. M. Ljubica Bernardica Kovač u njezinoj knjizi "Ljekovito bilje – dar iz Božje ruke" piše o čaju od rute za reguliranje mjesečnice. U knjizi "Domaće ljekovito bilje" doktorica Katja Toplak Galle daje recept za čaj od rute koji se ne smije koristiti bez nadzora liječnika, ali ona nudi i čajnu mješavinu koja blago potiče mjesečnicu i može piti bez takvog nadzora.
Dobra je i za duhovne namjene
▪ Hvarani se i danas sjećaju običaja kada se ruta na Cvjetnicu stavljala u bukete koje su svećenici onda blagoslivljali na svetoj misi. Jelšani Jasenka i Jurko Bunčuga tvrde da su to činili samo zbog mirisa. Međutim, ruta je u davnim vremenima imala i simboličan duhovni značaj. U srednjem vijeku katolički svećenici su grančicom rute i svetom vodicom blagoslivljali puk. Po staroj tradiciji ta biljka je efikasna protiv vještica i kao antidot protiv uroka, pa tako i za lovačku populaciju, da ne bi bilo po onoj 'netko te vidio kad si u lov krenuo' – pripovijeda nam ova Pitovka.
Vezano uz poticanje vida vjerovalo se da ruta osobu može dovesti i do vidovitosti. U stara vremena neki su vjerovali da ruta ne samo poboljšava vid nego i ojačava kreativnost: navodno su Michelangelo i Leonardo da Vinci bili navikli redovito pojesti malu količinu listova rute u tu svrhu. U Litvi, Ukrajini i nekim drugim zemljama ruta je simbol djevičanstva žene, običaj je da mladenke nose rutu u buketu ili na haljini.
Znamo i to da ruta može poslužiti za neke druge svrhe, recimo kao insekticid koji štiti razne biljke (ruže, maline, jagode i smokve) od štetnika kad je sađena u blizini gdje ih ima. Miševi i štakori ne podnose miris paprene metvice i bježe od nje, isto tako mačke ne vole miris rute, pa može poslužiti kao sredstvo odvraćanja od njih. Ali, bez obzira što je prirodni insekticid, listovi rute su zdrava hrana za gusjenice leptira, osobito lastinog repa (papilio machaon).
U kućama suhi listovi rute su sredstvo za odvraćanje noćnih leptira, dok se ruta kao uvarak može koristiti za uništavanje ličinki muha, ušiju i buha. Nije nepoznato da se lišće te biljke također koristi u kozmetičkoj industriji, u proizvodnji parfema, sapuna i slično, što samo svjedoči da se zaista radi o općekorisnoj biljci koja je pravo blago u našem okruženju.
© Mirko Crnčević / Dobra kob, 2022.
Izvori:
Toplak Galle, dr. Katja. 2005. 'Domaće ljekovito bilje', Mozaik Knjiga, Zagreb. str. 208-209. (Prijevod knjige: 'Zdravilne rastline', Mladinska knjiga Založba, Ljubljana, 2001.)
Kovačić S., Nikolić, T., Ruščić, M., Milović, M., Stamenković, V., Mihelj, D., Jasprica, N., Bogdanović, S., Topić, J. 2008. 'Flora jadranske obale i otoka.' Školska knjiga, Zagreb. str.301.
Nikolić, T. 2010. Flora Croatica: Vaskularna flora Republike Hrvatske, volumen 4 Eksurzijska flora. AIFA, Zagreb. str. 591.
Kovač, S.M. Ljubica Bernardica, 2015. 'Ljekovito bilje - dar iz Božje ruke', str.43.
Nikolić T. ur. (2015): Flora Croatica baza podataka (http://hirc.botanic.hr/fcd). Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu (https://hirc.botanic.hr/fcd/ShowResults.aspx?hash=326349133)
