Luki je uvijek u potrazi za lijepim cvijećem a rani ožujak je vrijeme kada skromno cvijeće počne pokazivati svoje boje. Uočivši 6. ožujka na svojim šetnjama diskretne biljke Iris tuberosa, uživao je i na livadi divljih cvjetova prepunu divljih anenima.
8. ožujka odlučio je da će savršen poklon damama za Međunarodni dan žena biti divlje šparoge - kuhanjem će imati što činiti!
Zatim je 15. ožujka po prvi put ove godine opazio orhideju.
Frank Verhart, ljubitelj orhideja, još nam je jednom vrlo ljubazno napravio identifikaciju: “pretpostavio bih da je ovo Ophrys liburnica s obzirom da je ovo jedna od najranijih vrsta. Jedna fotografija prikazuje visoku biljku u punom cvatu sredinom ožujka. Ovo samo po sebi gotovo isključuje ostale vrste. Kada sam 2015. prolazio pored Vrboske, primijetio sam da je ovo jedna od učestalijih vrsta u tom području. Ophrys liburnica opisana je 2004. godine i prethodno smatrana običnim Ophrys sfegodama (rana Kokica paučica) koji se pojavljuju sjeverno do Engleske (litice Dover). Na strani 63 u Golubićevoj knjizi Orhideje Dalmacije”.
Pišući dok pandemija gripe Covid-19 zahvaća Europu i zaustavlja sve društvene i komercijalne aktivnosti, Franka rastužuje šteta koju ljudi nanose planetu te općeniti nedostatak brige za prirodu i divlje životinje. Nije jedini. U mjestima i gradovima situacija je za mnoge gotovo nepodnošljiva. Na Hvaru je kriza zahvatila stanovništvo, ali u manjoj mjeri, jer je prostora više a ljudi je manje. Otočani su osobito ponosni načinom na koji se ministar zdravstva, Dr. Vili Beroš, rodom iz Jelse, nosi s krizom uvodeći logične (i stroge) kontrolne mjere istovremeno zadržavajući mirnoću dok je posve realan i otvoren glede neizbježnog širenja bolesti. Tijekom Domovinskog rata 1991.-1995. godine, Dr. Beroš, tada mladi neurokirurg, pokazivao je jednake kvalitete predanosti i humanosti prema velikom broju ozbiljno bolesnih i ranjenih pacijenata bolnice sestara Milosrdnica u Zagrebu. Njegovo imenovanje ministrom zdravstva došlo je u pravo vrijeme jer je zasigurno spasio Hrvatsku od nekih od najgorih učinaka virusa Covid-19 iako se širenje istog ne može zaustaviti.
Uz pokoju žestoku oluju, početak 2020. godine na Hvaru uglavnom je bio blag, pružajući smirenu atmosferu kao protutežu bilo kakvoj panici koja se uzdizala kako se pandemija bližila. Sunce sja a proljetna ljepota otoka neprestano se razvija. Luki istražuje hvarska sela, igrajući se s najboljim prijateljima i suputnicima Špirom i Đurom, istovremeno ukazujući na velike darove prirode.
Ovo je doba godine kada se Hvar može doživjeti u njegovom najboljem izdanju, što Luki itekako zna!
Stijene na hvarskim padinama vrlo se jasno ističu.
Za pogled na hvarsko more treba se malo namučiti. Luki se snalazi u svom naumu i živi dan po dan, ali možda, samo možda, želi i nada se da će ljetno kupanje ubrzo biti dio dnevnog programa!
Izrazito smo zahvalni Lukiju i njegovom dvonožnom “roditelju” Ivici što dijele svoje sretne trenutke s nama i ostatkom svijeta. Lukijev blistavi osmjeh osvijetli i najmračniji dan za što je uvelike zaslužna ljubaznost i briga koju mu je Ivica pružio od trenutka kada ga je spasio života na lancu.
© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2020.
Prijevod Dinka Barbić
