Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Novosti: Ekologija.hr

  • Boiler upgrade scheme, which provides grants of up to £9,000 for sustainable alternatives, expected to be slashed in budget

    When Bill Tuck first started installing air source heat pumps six years ago, other heating engineers were skeptical about whether the green technology would take off. “Now, the conversation is completely different,” he said.

    “I’m getting approached by them saying: ‘Mrs Jones, my customer for 15 years, she’s enquiring about a heat pump. What can you tell me?’ The whole narrative has changed.”

    Continue reading...

  • Oxfam says investing by rich in disaster recovery widens inequality and gives incentive to delay climate action

    The world’s wealthiest people are not just profiting from the polluting causes of climate breakdown, they are also increasingly cashing in on the catastrophic consequences, according to a study by Oxfam.

    The global equality organisation has found that the richest 0.1% of the world’s population are heavily invested in disaster preparedness, recovery and reconstruction – a market that is projected to grow from $70bn to $92bn a year by 2029.

    Continue reading...

  • President has taken an axe to National Oceanic and Atmospheric Administration, stalling climate research on and response to extreme weather events

    Sweeping cuts to the premier US climate agency under Donald Trump have severely hampered the country’s capacity to forecast, research and respond to extreme weather events, former government officials and scientists have warned, as the US faces a cascade of hazards fueled by a potentially historic El Niño this winter.

    From the start of his second term, the president has taken aim at the National Oceanic and Atmospheric Administration (Noaa), slashing staff levels, canceling contracts and grants, and shutting down databases and research laboratories. The agency that has long been considered a global crown jewel in climate science and forecasting, has lost roughly 20% of its staff since January 2025.

    Continue reading...

  • Letter to PM argues series of wrong choices on North Sea oil, Heathrow, EVs and heat pumps will scupper net zero plans

    Andy Burnham will “sleepwalk” into climate disaster if he fails to get a grip on a series of important policies whose combined impact could scupper plans to reach net zero, campaigners have said.

    Big decisions on North Sea drilling, the expansion of Heathrow airport, electric vehicles (EVs) and grants for heat pumps are awaiting decisions from ministers.

    Continue reading...

  • My mother was a keen swimmer, and she lived with depression. I wonder if she found the same respite in the water that has helped heal me since she passed away

    It was early morning in late September, off the coast of Kaş in Turkey. Watching the slightly choppy sea from a boat, the last thing I felt like doing was embarking on another 5km (3-mile) swim. Mind fog had sapped my energy, and my mood was decidedly Eeyore-like. But as I pulled on my cap and flippers, adjusted my goggles and took the plunge, something shifted.

    Head in the water, the knotted feeling in my throat began to loosen. Breathing came properly. There was respite.

    Continue reading...

  • Both private and public schools in tech regions are limiting the use of tech in classrooms. But will low-income districts be able to follow suit?

    German Gil spends most of his waking hours looking at screens. Since moving to the San Francisco Bay Area in 2015, the software engineer has bounced between start-ups and giants including Netflix, Facebook and GitHub.

    But when it came to the education of his daughter, Victoria, he wanted her to have a different experience, one in which his “kid could be a kid”.

    Continue reading...

  • Investigation finds dozens of ministers and civil servants moved into AI roles as government developed datacentre expansion plans

    The UK’s policy on datacentres and AI was developed without any meetings with environmental groups, an investigation has found.

    The nonprofit organisation Spotlight on Corruption said a “considerable revolving door” shaped the government’s development of “AI growth zones”, a central plank of the former prime minister Keir Starmer’s AI and economic policy, with 38 ministers, senior civil servants and special advisers hired to positions in AI companies between July 2024 and September 2026.

    Continue reading...

  • All it took was one or two careless teenage girls giving the vermin a taste of their snacks and they became the most well-fed animals imaginable

    I’ve written a fair amount about my boarding school years in Nigeria in the 90s, but never about the rats that accompanied my school experience. Picture it: thousands of girls from across the country, each bearing a suitcase or two of a term’s worth of “provisions” – cornflakes, sugar cubes, powdered milk, hot chocolate powder, and so on. All it took was one or two careless girls giving the rats a taste of the exotic and they became among the most well-fed rats in the country, enjoying a steady stream of delicious teenage-girl snacks.

    I will never forget the sight of rats – six or seven deep – congregating at dusk on the scraggly lawn next to my dormitory, like an illegal gathering of political dissidents. They were large (what with their rich diet), thick tails twitching, noses pushed together, damn near whispering. At first, they would scatter when humans approached. Then we had to clap and stomp to get them to shift. Like the proletariat, the rats began to understand their power, and stand their ground. They were no longer pests but now a sort of predator. If this sounds like the beginning of a highbrow horror, that’s how it felt.

    Continue reading...

  • Company imitates reflection of sun from mirrors, prompting pushback from some scientists, environmentalists and California locals

    Locals in a rural area of California were recently startled to see dazzlingly bright light shining down from nearby mountains at night, illuminating a swathe of the desert below.

    Unbeknown to them, the strange nocturnal illumination was the latest step in a company’s plan to erect thousands of giant mirrors in space to reflect sunlight on to the Earth during night-time.

    Continue reading...

  • Concrete sprawl in Yaoundé has devastated the city’s trees and parks, so volunteers are stepping up, shrub by shrub

    A little piece of paradise is buried under the asphalt that is now lined with parked cars. The romantic spot where Sosthène Hugues Ngono used to bring his first dates had been green and beautiful. “It wasn’t just a park,” he says, standing at the edge of what is now a private car park in Cameroon’s capital, Yaoundé.

    “It was where I came to clear my head when things felt confused,” he says. “Where I met people; where I fell in love, more than once.”

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com