Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Novosti: Ekologija.hr

  • Analysis shows how heatwaves are making atmosphere thirstier, damaging water supplies, food production and power generation

    Extreme heat supercharged by the climate crisis is sucking Europe dry in summer and intensifying the drought hitting the continent, a scientific analysis has found.

    Record-breaking heatwaves meant the hot atmosphere strongly evaporated water from rivers, lakes, soils and plants – conditions made 80 times more likely by global heating in western Europe and 40 times more likely in eastern Europe, the study showed. The level of soil dryness in the west was made five times more likely by the pollution from fossil fuels in the west, and 11 times more likely in the east.

    Continue reading...

  • Scientists believe sunfish-smashing behaviour could be form of entertainment or to help younger whales feed

    Orcas have been observed ramming into giant fish so hard that the prey explode, possibly as a form of gory entertainment.

    On several occasions, orcas were observed to hold sunfish in their jaws while a second whale smashed into the target at high speed, causing it to break into thousands of pieces. Since the fish had already been killed, scientists suggested the behaviour may represent a form of play.

    Continue reading...

  • In Guatemala’s Maya biosphere reserve local people are making a living from trees at the same time as increasing forest cover, showing nature is best protected by those who depend on it

    The low rumbling grows louder until a huge harvester crashes into the open, dragging a 15-metre trunk of mahogany in its wake. The tractor manoeuvres before releasing its load and shovelling it like a matchstick on to a growing pile of lumber at the edge of the clearing. Then, with a crunch of gears and a belch of diesel, it turns and lurches back into the forest.

    This is sustainable forestry at its most brutal, yet in a few weeks’ time silence will return to this pocket of tropical forest in Guatemala’s Maya biosphere reserve (MBR). Nature will be left to reclaim the land and chainsaws won’t return for at least four years, as part of a strict management plan that is helping to buck the trend of rampant deforestation.

    Continue reading...

  • While many people in the UK recognise the need to preserve water, others are furious and planning to flout the ban in their area. The target of their anger? Failing water companies and frighteningly thirsty datacentres

    ‘Plants are like your babies,” says Harry. And accordingly, he argues, most people would do anything to keep them alive, including break the law. This is what he plans to do this week – defying a hosepipe ban in place across large parts of England, to ensure his shrubs maintain a steady pulse.

    He may not be alone. On Tuesday, Thames Water became the latest company to ban hosepipes – a restriction that will affect more than 10 million people. Since mid-July, Welsh Water, Anglian Water, Affinity Water (serving Bedfordshire, Berkshire, Buckinghamshire, Hertfordshire and Surrey), Southern Water and Cambridge Water have all announced hosepipe bans. And earlier this week, South East Water extended its existing ban to cover an additional 1.5 million.

    Continue reading...

  • Shipping routes opened by climate change mean more industrial pollutants in the air

    The gradual reduction in Arctic ice has started to open up new shipping routes, with marine traffic increasing by about 40% over the past 12 years. All these ships leave trails of pollutants in the air, which are already having a measurable climate effect.

    Aerosol particles in engine exhaust act as nuclei for water droplets, promoting cloud formation. Like aircraft, ships may leave contrails behind them in the sky.

    Continue reading...

  • The Marches, Shropshire: Eyebrights are ancient herbs used to cure eye problems, but they also penetrate grass roots to siphon off water and nutrients

    A sight for sore eyes. Eyebrights flower in the short turf of Old Racecourse Common as sunlight burns a hole through rowan trees to cast sunset colours on the grass. The eyebrights are annuals with tiny flowers, 4mm-11mm long with a violet vibe, a white corolla with purple marks and a central flash of yellow.

    There are about 20 British eyebright species, some of which are endemic. Their genetic complexity makes them an arcane group of plants and a taxonomic puzzle to all but their most dedicated acolytes. “Life’s too short to key out [make a precise identification of] eyebrights,” one botanist told me.

    Continue reading...

  • Up to 25 tonnes of nurdles, the raw material for plastic manufacturing, have spread further than initially feared

    Approximately a billion tiny plastic nurdles have entered the River Tyne after a “devastating spill”, with the pellets thought to have spread much further than first thought.

    Nurdles, which are usually 1mm-5mm in size, act as the raw material to manufacture most plastic products.

    Continue reading...

  • Experts weigh in on wellness culture’s obsession with natural fibers and the growing trend of people shunning plastic-based clothing

    A few months ago, Lane Koch made a decision: she would purge her family’s closets of all plastic-based fabrics and replace them with natural fibers, such as cotton and linen.

    Koch, a longtime Republican political strategist who was a senior staffer on Robert F Kennedy Jr’s presidential campaign, has long avoided processed foods and rid her kitchen of plastic cookware about a decade ago. But, for all that she cared about what she put in her body, she told me she had paid little attention to what she put on her body.

    Continue reading...

  • A ‘personal cooling booth’ that promises to chill you out in 10 minutes has launched in Japan, with its makers claiming it beats air-conditioning or a fan

    Name: The human fridge.

    Age: Brand new.

    Continue reading...

  • Despite official claims that the São Francisco River project supplies 12m people, many of those who had to make way for its construction in 2007 still have no water at all

    A concrete canal cutting through the Caatinga scrubland feeds a surface reservoir two and a half miles from Maria de Fátima Ferreira da Silva’s home in rural Brazil. The canal passes Sertânia and continues until it reaches Monteiro, the next town along, where it spills its precious cargo into the bed of the Paraíba River – a human-directed inflow into the seasonally dry waterway.

    Such proximity to a reliable water source would usually be considered a blessing in the sertão, a vast outback in Brazil’s north-east known for its punishing droughts. But not for Ferreira, who was displaced nearly 20 years ago by the construction of the canal and now lives in a house without any water supply, despite the nearby reservoir.

    Maria de Fátima Ferreira da Silva in her maize crop at Salão productive rural village. She bathes at the reservoir and collects water there for her smallholding and donkey, and pays to fill her barrel with drinking water each month

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com