Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Hoću li se zateći vozeći se kroz toksičnu maglu kemikalija ako uhvatim trajekt u 20:30 iz Splita? To je bilo moje pitanje u srijedu 27. rujna 2017. godine. Akcija 'zamagljivanja' za suzbijanje insekata se trebala provoditi na području Općine Jelsa s početkom u 22 sata i trajati do 4 sata ujutro.

Ubijanje nije riješenje. Ubijanje nije riješenje. Vivian Grisogono

Dolazeći u Stari Grad u 22:30 te večeri, mogla sam se naći direktno iza vozila za "zamagljivanje" ako bi smo se slučajno našli na istom putu za Pitve. Znajući kakvo sredstvo je bio korišten 2017. godine, pomisao na to, da bi se u njemu trebala zateći nije bila ni malo privlačna. Jedne večeri 2012. godine, vraćala sam se prema svom autu na parkiralištu u Hvaru, kada sam iznenada začula snažan zvuk šištanja i opazila ogroman kombi, kojem je iz oba prozora izlazio magloviti oblak. Iza kombija je bio automobil i motocikl, kao i skupina pješaka. Budući da je vozilo za 'zamagljivanje' napuštalo grad, u koloni iza njega vozilo se još nekoliko automobila. S obzirom da na ovom djelu ceste nije moguće pretjecati, svi su se vukli za njim uzbrdo u tužnoj koloni 'kupajući' se u vrtlogu toksina. Budući da se točna ruta i vrijeme kretanja vozila za "zamagljivanje" ne objavljuju, nije moguće isplanirati gdje ćemo se nalaziti kako bi izbjegli prskanje ako se zateknemo vani tijekom te noći.

'Zamagljivanje', grad Hvar 30. srpnja 2012. Foto: Vivian Grisogono

Program za suzbijanje insekata je definitivno uzaludan

Ujutro nakon ovog rujanskog 'zamagljivanja' imamo u Pitvama lijep sunčan dan. Vrabac sjedi na mojoj ogradi i izgleda nekako bez volje. Jesu li mu možda poubijali doručak? Kad bolje pogledam, vidim svugdje naokolo rojeve insakata. Mnogo mušica i komaraca najnormalnije nastavljaju svoje aktivnosti u punoj snazi. Očigledno je pokušaj suzbijanja propao. Ali kolika je kolateralna šteta? Osobna iskustava iz programa suzbijanja insekata pokazuju, da su komarci koji prežive otporni, ljuti i sve virulentniji. Otrov neizbježno stvara promjene u njihovim sustavima. I da ne zaboravimo neželjene posljedice na insekte, koji nisu ciljana skupina, posebice pčele.

Ugriz komaraca je OK?

U Hrvatskoj je godišnje od komaraca ugrizeno nekoliko tisuće ljudi. Prema službenim statistikama, bolesti uzrokovane ugrizom komaraca nisu nikakav problem. Na primjer onih nekoliko izoliranih slučajeva malarije i denga groznice su uglavnom uvezene, obično od pomoraca, koji se vraćaju iz tropskih zemalja. U zemljama u kojima su bolesti uzrokovane ugrizom komaraca endemske, iskustvo je pokazalo, da je pokušaj suzbijanja insekata insekticidima nedjelotvoran i kontraproduktivan jer brzo postaju otporni na svaki otrov, koji se koristi.

Komarac u akciji. Foto: Vivian Grisogono

Ugrizi komaraca su iritantni, ali velika većina ne uzrokuje bolest. Iritacija nije razlog za uklanjanje cijele vrste, čak i ako bi to bilo moguće. Svakako i nije moguće i upotreba pesticida jednostavno samo povećava broj štetnika, nikako ih ne smanjuje. Prije sam bila vrlo osjetljiva na ugriz komaraca, sada više nisam. Promjena se dogodila kada sam počela uzimati vitamin B kao dodatak prehrani. I dalje me grizu komarci, ali ugriz ne uzrokuje značajnije iritacije i mjesto ugriza zacijeli vrlo brzo. Možda to neće biti rješenje sa svih, ali zasigurno je pomoglo mnogim ljudima, koje poznajem.

Ugriz komaraca, Pitve, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

'Zamagljivanje' na Hvaru

Rute 'zamagljivanja' se ne objavljuju. Ono što možemo reći mi u udruzi Eco Hvar, jer smo to vidjeli vlastitim očima je, da vozilo odlazi iz grada Hvara po cesti uz policijsku postaju; prolazi cestom kroz Vitarnju između Jelse i Vrboske; prolazi kroz Gornje Pitve prema tunelu za Zavalu. Kako prolazi kroz gornje Pitve, ide vrlo blizu kuća, koje se nalaze uz cestu, prskajući otrov na određenoj visini. Otrovi stoga dospiju do parkiranih automobila, kontejnera za smeće, terase na kojima se igraju djeca i obitelji uživaju u zajedničkom ručku, u vrtove sa voćem, povrćem, sa pilićima i kozama, u vinske podrume, trgovine sa hranom, kuhinje, dnevne boravke i spavaće sobe. S obzirom, da upozorenje objavljeno na oglasnoj ploči Općinskog Doma u Jelsi obično nitko ni ne primijeti i ljetne večeri su vruće, mnogi ljudi ne zatvaraju svoje grilje.

Ulaz u Gornje Pitve
Put kroz sredinu Gornjih Pitava
Cesta koja vodi prema tunelu Pitve-Zavala

Čak i ako izbjegnemo izravan kontakt sa vozilom za 'zamagljivanje', ne možemo izbjeći kontakt sa otrovima. Udišemo ih, ulaze u naša tijela kroz dodir sa našom kožom. Jednostavno, otrovi ne nestanu tek tako nakon što obave svoj posao na ciljanim insektima preko noći. Ostaju na površinama prskanih područja i uz pomoć vjetra mogu se proširiti i puno dalje. Utjecaj otrova se produžuje još neko vrijeme, vjerojatno nekoliko dana nakon provedbe 'zamagljivanja'. Ne donosi štetu samo komarcima, koji su glavna meta.

Ujutro nakon rujanskog prskanja 2017. godine odlazim prema svom auto, koje je parkirano uz cesto i dobilo je znatnu dozu otrova. Hodajući niz cestu, sigurno sam pokupila otrov i nosim ga na svojim cipelama. Na vratima svog automobila pronalazim bogomoljku, koja izgleda kao da se bori sa svojim vlastitim sjenama: jesu li je izludili otrovi? Otvaram vrata automobila, moja ruka je vjerojatno kontaminirana. Unutrašnjost automobila vjerojatno isto: koliko otrovnih ostataka dišem ili dodirujem dok vozim? Svjesna ovoga svega, osjećam se uznemireno, što je svakako puno gore od nelagode, koju donosi običan ugriz komaraca.

Bogomoljka, 28. rujna 2017. Foto: Vivian Grisogono

Došlo je vrijeme za promjenu

Suzbijanje insekata kroz kemikalije ne postiže svoj cilj ni u Hrvatskoj ni u drugim zemljama. Prema zakonu, trebalo bi postojati odgovarajuće upozorenje o 'zamagljivanju'. Ono se obavlja tijekom ljetne sezone, kada se stanovništvu otoka Hvara pridružuju mnogobrojni gosti iz različitih dijelova svijeta. Mještani su loše informirani, za strance niti ne postoji nikakvo upozorenje. Živjelo blaženo neznanje, ali držati ljude u mraku o očito opasnoj praksi je neprihvatljivo i neoprostivo. Dva dana nakon 'zamagljivanja' na našem području, šokirana prijateljica iz Vrisnika reagirala je na vijest o prskanju na ovaj način: "Jučer su me pojeli komarci!" Na upit (e-mailom) zna li, da je njeno područje bilo prije dvije noći prskano, građanka grada Starog Grada je s užasom reagirala: "J...e, nisam imala pojma!!!"

Zakon i praksu je potrebno hitno razmotriti i revidirati.

© Vivian Grisogono MA(Oxon), 2017., tekst ažuriran 2022 Prijevod: Ivana Župan

Više na tu temu:

Kemijski pesticidi su svugdje oko nas - i u našim tijelima. Ulaze u našu prehranu kao opasan koktel. Mi smo svi izloženi njihovim nuspojavama. Ja sam osobno dala uzorak svoje kose na analizu u veljači 2021., testiranje u laboratoriju Kundzu Science u Francuskoj pokazalo je da u sebi imam tri opasne tvari - fungicid azoksistrobin, herbicid glifosat i insekticid permetrin. Budući da ja uopće ne koristim pesticide, ta kontaminacija je očito došla iz prehrane i/ili okoliša. 

'Zašto trujemo naš raj? Poziv za buđenje' (2019., ažuriran 2021.)

'Insekti nam trebaju' (2018., ažuriran 2021.)

'Insekticid, raticid, pesticid: rat koji je nemoguće dobiti' (2018., ažuriran 2021)

'Pesticidni proizvodi u Hrvatskoj' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi, njihove moguće nuspojave i status odobrenja' (ažuriran 2021.)

'Pesticidi: zakoni i dozvole' (ažuriran 2021.)

Bobi, pas koji nije morao uginuti (20.07.2017., ažuriran 2021)

Prskanje otrova - za i protiv (2014, ažuriran 2017)

Komentar preko Feisa:

ŽB: nikome nije na pamet palo da su konobe pune vinskih mušica jer je upravo sada vrijeme vrenja mošta, ljudi od toga žive (30.09.2017.) Sad

Eco-Hvar Nažalost, baš tako! (30.09.2017.)

Nalazite se ovdje: Home Knjige Opasni otrovi! Prskanje protiv insekata: praksa 'zamagljivanja'

Novosti: Ekologija.hr

  • As Cop17 kicks off, records since 1921 show more bee species declining than increasing in all parts of Europe except the Alps

    Most of Europe’s wild bee species and about half of its hover fly species have declined over the last century, a study has found, as a UN biodiversity summit begins in Armenia.

    Records since 1921 show more bee species are declining than increasing in all parts of Europe except the Alpine region. The richness of bee and hover fly species suffered a persistent drop in the Atlantic and Continental regions, the study found, though trends in other regions were mixed or even positive.

    Continue reading...

  • Amateur wildlife photographer Rhys Morgan has caught extraordinary footage of one of the largest whale species on Earth.

    While sailing off the Pembrokeshire coast in Wales, Morgan and his friends spotted the blowholes of a fin whale in the distance, recognisable by the hooked fin near its tail, a dark grey upper body, white belly, and an asymmetrical jaw that is dark on the left and white on the right.

    People who have enjoyed the video online are trying to raise awareness of fin whales being hunted in Iceland and calling on government ministers to take action

    Continue reading...

  • Researchers say almost 90% of participants in unconditional basic income scheme in Peru adopted environmentally beneficial practices

    A pioneering project to provide Indigenous people in the Peruvian Amazon with an unconditional basic income has contributed to the protection of the rainforest, according to a study.

    The analysis from the University of Bath is expected to contribute to a growing debate about the role of direct payments to communities that maintain globally important ecosystems.

    Continue reading...

  • Saudi Arabia, Russia and China among those claiming developed countries have skewed findings of IPCC review

    The Intergovernmental Panel on Climate Change suspended an important meeting on Friday in Addis Ababa without setting out a firm timetable for its next report. The world’s governments are due to meet in less than a month for the Cop31 climate summit, and this leaves the future of scientific advice to governments on the climate in doubt.

    Continue reading...

  • Ouse Fen, Cambridgeshire: The great egret’s story is remarkable, as is the conversion of this low-grade agricultural land into one of the richest wetlands in Britain

    In keeping with this region’s summer of torrid heat and drought, the field by the path was an expanse of burnt, dead thistles. What was totally unexpected were the 13 great egrets among it. Ironically, the birds may well be here as a consequence of the climate crisis, but their appearance in a parched brown expanse felt strange.

    First, they are creatures of freshwater marsh and routinely hunt fish. Second, great egrets are the size of grey herons, but pure white, aside from lemon eyes and dagger-like beaks of pale autumnal orange. What was weirdest of all was the gestalt whole; the way they threaded through that horizon of brown, long necks extending and retracting like winding snakes, and all this gleaming intensity focused on catching voles. Then a bird would fly, the white rope of its neck rising, followed by a ragged cloak of wings, turning eventually to the stolid beat of heavy flight.

    Continue reading...

  • Elk, bear, frogs and other animals have used the overpass, which connects 39,000 acres of habitat, since its completion

    Colorado officials have tracked herds of elk, bears, pronghorn and even northern leopard frogs ambling across its new wildlife overpass. According to a newly released report, the overpass, which acts as a bridge over a busy stretch of interstate, has helped cut wildlife-vehicle collisions by 91% since its completion 10 months ago.

    The overpass is the centerpiece of a larger system built by the state to assist wildlife crossing the highway, which also includes miles of 8-ft-tall fencing and five large wildlife underpasses.

    Continue reading...

  • Failed rains and a dire El Niño threaten the waterway that sustains the country, with farmers selling cattle to survive

    The cattle should be ambling, grazing contentedly, through Robert Delgado’s fields. Instead, the animals slump in the shade, tongues lolling, in futile attempts to avoid the blistering heat. Soon it will matter little whether their appetite returns, for there will be no grass left to graze.

    In Azuero, an agricultural region in Panama’s Arco Seco (Dry Arc), the summer is generally relentless and unforgiving. But this year, the crucial rainy season that precedes it – typically from May to December – has brought little rain to parched fields. The watering holes, streams and rivers that farmers rely on have not been replenished, and pastures – the vital source of animal feed during the dry months – have not regenerated themselves.

    Continue reading...

  • These yachts are highly popular with the ‘super-bourgeoisie’ – and getting bigger. Can anything be done to stop them destroying our seas?

    Who knew? Apparently everyone did, apart from me: you don’t wear shoes on a superyacht. Now, about to step on to my first teak deck at the Monaco Yacht Show, I’ve got to take my trainers off, and I’m having a sock panic. Have they got holes? Do they even match? Do they smell?

    To be honest, I’ve come dressed all wrong for Europe’s big annual superyacht trade exhibition. The code for men seems to be crisp and tucked in, blazers and chinos, navy and white, sculpted hair and designer sunnies. (I went colourful, loose, casual). For women, it’s something like Riviera elegance. Everyone – whether they’re Italian, French, English, German, American, exhibitors, buyers, brokers, charterers – seems to know each other. The international superyacht community seems to be a close-knit one, and I’m not part of it. Yet.

    Continue reading...

  • Every sun-dappled object is an instrument as composer Dom Coyote and sound designers Elena Peña and Dave Price conjure trip-hop-inspired rhythms in the Mendips for a new stage adaptation

    The woodland is stuck to our skin. Sound designers Elena Peña and Dave Price are hunched next to me, burying a microphone into mossy ground. Composer Dom Coyote is listening on headphones, crunching out a rhythm with his boot before shucking his shoes for a subtler sound. “It’s got to be socks off, Dom,” says Price. Coyote obliges, the balls of his feet soon covered in dead conifer needles. “Do you wish you’d had a pedicure now?” Peña asks.

    It’s a short drive from Bristol to this patch on the Mendip Hills, where pine cones and rowan berries scatter at the entrance to the trees. We’re on the hunt for sounds to orchestrate a staging of Max Porter’s novel Lanny. The adaptation by Somerset-based Bea Roberts moves the spectral story of a lost boy and a mulch-guzzling creature from commuting-distance-to-London to commuting-distance-to-Bristol, with director Nancy Medina wanting the show’s sound to exist within the city’s historical music scene. “A kind of trip-hop world,” says Coyote, who is exploring this idea by replacing electronic beats with those of the natural world. “So we need to go and play the forest.” Every sun-dappled object becomes an instrument. Up on his feet, Price tests out a rhythm on a deep-timbred trunk. He points to the tree. “Any notes for the snare drum department?”

    Continue reading...

  • So far not a single target of the plan has been met. As negotiators convene for Cop17, the pressure is on to find a way to honour the commitments made at previous summits

    Passersby could smell the dead fish before they saw them. In August, more than 3,000 pike, roach, carp and rudd were found lifeless along the River Wensum in Norwich. Some gasped for air in their final moments, desperate for the oxygen that heatwave conditions had depleted in the water. Investigators believe that the die-off was triggered by heavy rainfall that flushed through high concentrations of pollution at a time when wildlife were already struggling.

    The 45-mile (70km) chalk river is one of about 250 in the country. They are a geological accident almost unique to Britain – and one of Earth’s rarest habitats. They emerge from chalk aquifers and are home to species such as freshwater shrimp, otters and stoneflies, also providing drinking water for millions of people. But just 11 have formal protection, with many ravaged by sewage pollution and overextraction. The Norfolk river is one of the few that does have legal protection, but it is in poor ecological health.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com