Bobi, pas koji nije morao uginuti

Objavljeno u Ljubimci

Bobi je već nekoliko godina slobodno lutao Jelsom. Njegovu iznenadnu smrt moramo shvatiti kao upozorenje.

Bobi, slobodni duh Jelse Bobi, slobodni duh Jelse Foto: Vivian Grisogono

U Jelsi se uvijek tolerirao određeni broj pasa, koji su se slobodno kretali ulicama. Ljubitelji pasa ih primaju, dok ih ostali toleriraju, pod uvjetom da se pristojno ponašaju, ne ometaju mir i ne rade nered. Povremeno psi lutalice nemaju vlasnika, no ljudi ih smatraju kao da pripadaju svom mjestu. Većinom ali imaju vlasnika (to je bio i Bobijev slučaj), no i tako im je dopuštena sloboda da žive svoje živote. Neki, poput prekrasnog mješanca retrivera Lorda patroliraju mjestom sa dozom autoriteta.

Bobi se igra sa novim prijateljem na Pjaci u Jelsi, Badnjak, 2016. Foto: Vivian Grisogono

Između muških pasa, koji su slobodni većinom nema puno agresije. Kada naiđu jedno na drugo, najvjerojatnije će se skupa poigrati sve dok se ne umore i ne odu svaki svojim putem.

Bobi se igra sa Abby u jelšanskom kafiću Toni, prosinac 2016. Foto: Vivian Grisogono

Bobi je bila nježna duša koja je vrlo lako nalazila prijatelje kako sa dvije tako i sa četiri noge.

Karnevol u Jelsi, 09. veljače 2016. Foto: Vivian Grisogono

Često bi pronašao svoje prijatelje u jelšanskim kafićima nakon što je obišao lokalni park i šira područja Jelse. Tiho bi sjedio u blizini svojih prijatelja sa dvije noge i bio bi zahvalan za svaku pozornost, znak pažnje ili poslasticu, koja bi se našla za njega. Četveronožci su bili prilika za igru.

Polli (lijevo) i Bobi na Pjaci u Jelsi. Foto: Susanne Pieper

On je bio oduševljen kad je upozano Polli, kujica koja je bila lutalica u Hrvatskoj, a je našla novi dom preko jedne Udruge za životinje u Austriji. Sad živi ižmeđu Beč i Hvar.

Abby je ponekad pobrkala lončiće. Foto: Vivian Grisogono

Njegova posebna prijateljica Abby je bila dominantnog duha, koji je očito vjerovao u ženski pokret za jednakost za pse. Kada su se zajedno igrali, uvijek bi završila naskakivanjem na Bobija ali on se nikad nije naljutio zbog toga, iako je to bila njegova uloga kao snažnog mužjaka da naskakuje na nju. Ne, bio je to toliko drag pas, koji nikada ne bi naudio ženki, čak ni u samoobrani. Bobi je bio privilegiran da bude Abbyjin prijatelj, jer Abby je inače, za razliku od Bobija bila vrlo izbirljiva oko toga sa kim se družila - kako sa ljudima tako sa psima. On je bio samo ulični pas za razliku od njezine njegovane patricijske elegancije. To samo još dodatno pokazuje kakav je Bobi bio poseban pas.

Bobi čeka svoju prijateljicu ispred njene kuće, veljača 2017. Foto: Vivian Grisogono

Bobi je bio jako snažan mužjak i kako je bio slobodan, uvijek je bio tamo gdje je bila akcija i gdjegod se upravo u Jelsi tjerala kuja. Strpljivo bi čekao svoju najnoviju "curu" ispred njene kuće. Ponekad bi se jako zaprljao, bio je cijeli blatnjav, ali se činilo da ga je to samo činilo još privlačnijim. Svako ljeto bi na otok došla njegova dvojnoga najbolja prijateljica Irena i počela mijenjati njegove puteve redovitom njegom i posebnim namirnicama, koje je volio. Bobi bi je slijedio na posao i ostao blizu nje većinu dana kako bi se zajedno vratili doma. Samo ljubav ili prije požuda bi promijenili ovu zacrtanu rutu.

Bobi, veljača 2017. Foto: Vivian Grisogono

Ljeto 2017. počelo je kao i prethodne godine. U srpnju je tjerala jedna kuja. Bobi je odlazio vani i vraćao se kući u pravilnim intervalima za malo spavanja, hrane i vode prije povratka objektima svoje želje. Ovaj uzorak se ponavljao tijekom nekoliko dana sve do srijede 12. srpnja. Tada se to promijenilo. Kada se vratio kući u četvrtak 13. srpnja, Bobi je očito bio bolestan. Bio je mlitav i nije mogao normalno jesti ni piti. Sljedećeg dana, kada je njegovo stanje bilo još gore, odveden je u veterinara, koji je rekao da "boluje samo od iscrpljenosti" i da će to proći. U subotu, treći dan njegove iznenadne promjene, Bobi je jedva mogao prošetati nekoliko koraka do lokalnog parka. Nije mogao niti jesti niti piti. Sljedećeg dana, u nedjelju 16. srpnja, Bobi je samo mirno ležao i uginuo.

Što se dogodilo?

Tijekom noći između srijede 12. i četvrtka 13. srpnja su bile ulice Općine Jelsa prskane insekticidom. Točnije, insekticidima. Sustav prskanja otrovne magle u okoliš iz ručnog spreja ili vozilima sa raspršivačima poznati kao "Fogging" na engleskom, "zamagljivanje" na hrvatskom. Eco Hvar smatra da je praksa manjkava i opasna. Jelšansko Općinsko Vijeće je nekoliko godina zanemarivalo naše izražaje zabrinutosti.

"Zamagljivanje" od krećući se vozila se već nekoliko godina prakticira u zemljama u kojima se endemično pojavljuje Denga Groznica i Nilska Groznica od ugriza komaraca. Koristi se vrlo mala koncentracija otrova a ljudi se potiču da dopuste da magla prodre u njihove domove. Na Salomonskim otocima je Svjetska Zdravstvena Organizacija (WHO) uvjerila građane da je ova praksa sigurna. Prskanje se obično vrši kada su komarci najaktivniji, u ranim jutarnjim satima i ranim večerima.

"Zamagljivanje" preko noći u gradu Hvaru, 2012.god. Foto: Vivian Grisogono

Groznica Denge i Nilska Groznica su vrlo rijetki u Dalmaciji. Nikada nisam čula niti za jedan slučaj na Hvaru. "Zamagljivanje" se radi prema totalno drukčijim načelima od onih, koje je propisala WHO. Skoro uvijek sa radi  preko noći i prskaju se ceste uključujući mjesta gdje je vrlo mala pojava komaraca. Ljudi se upozoravaju da ostanu u zatvorenom prostoru i da zatvore grilije ako imaju ikakvih problema sa disanjem. Pčelari trebaju zatvoriti košnice.

Za zamagljivanje je korišten proizvod koji se zove Permex 22E, čije moguće nuspojave su izuzetno opasne za ljude, životinje i okoliš. Detalji: aktivni sastojci su permetrin i tetrametrin. Permetrin: Vrlo otrovan za pčele, ribe, divlje životinje i mačke. Može utjecati na imunitet i endokrini sustav kod ljudi. Razvrstan kao mogući karcinogen u Sjedinjenim Državama. Tetrametrin: Vrlo toksičan za pčele, ribe i vodene organizme; mogući karcinogen kod ljudi; obično se koristi u malim količinama na ograničenim područjima (američki EPA revizijski dokument). (Tetrametrin je zabranjen u Europi već nekoliko godina kao pesticid prema Bazi Europske Unije, ali u 2022.godini je u procesu ponovnog odobravanja kao biocid, pri ECHA-u.)

Bobi je ljudima mnogo davao. Foto: Vivian Grisogono

Je li Bobi uginuo od "zamagljivanja"?

Dokazi su snažni. Bobi je bio normalan zdravi pas do srijede 12. srpnja, ponašajući se prema svojem uobičajenom načinu života. Bio je na ulici i one noći kada se dogodilo "Zamagljivanje". Slijedećeg je dana počeo biti loše. Nije imao simptome trovanja gutanjem ili druge pasje bolesti, koju bi veterinar identificirao. Njegovi simptomi su odgovarali nekim opisanim za trovanje piretidom. Njegova propast i smrt su bili nepopustljivi i relativno brzi.

Bobijeva smrt - nije uzaludna? Foto: Vivian Grisogono

Bobijevo naslijeđe.

Bobi je imao dobar život i mnogi njegovi prijatelji za njime tuguju. Okolnosti njegove smrti mogu navesti ljude da počnu primjećivati da se "zamagljivanje" u svom sadašnjem obliku u našoj regiji provodi na opasan i neprihvatljiv način. Ova prakse nema dokazane koristi. Njene potencijalno štetne posljedice su očigledne. Ako dovoljno ljudi zapamti, osobito među donositeljima odluka, mogli bi se zauzeti da se ta praksa zaustavi. Ako se to dogodi, Bobijeva smrt neće biti uzaludna.

Kombi za prskanje otrova, 2022.god. Nažalost ta opasna praksa se nastavlja.

© Vivian Grisogono MA(Oxon) 2017, ažuriran 2022.

Prijevod: Ivana Župan

Eco Hvar je primio sa zahvalnošću ovaj komentar u Inboxu na Feisu: "Prekršen je Pravilnik kod zamagljivanja otrovima: obavezna je primjena propisanih mjera opreza i zaštite (NN 128/2011)nadležni zavod za javno zdravstvo izrađuje i Provedbeni plan koji obvezno mora sadržavati: 1.4.10. definiranje i osiguravanje načina obaviještavanja i suradnje izvoditelja s građanima, npr.: – pravovremeno obaviještavanje građana o provedbi DDD mjera na unaprijed definiranim obrascima obavijesti te definirati način obaviještavanja (javni mediji ili lijepljenje obavijesti na oglasnim pločama stambenih zgrada ili ubacivanje obavijesti u poštanske sandučiće i sl.) – definiranje ponašanja ovlaštenih izvoditelja tijekom provedbe mjera (poštivanje prava vlasništva obveznika provedbe, nenanošenje štete i izbjegavanje nesavjesnog rada, zaštita zdravlja pučanstva i kućnih ljubimaca) – izrada informativno – edukativnih naputka koje će ovlašteni izvoditelj putem letaka distribuirati pučanstvu tijekom akcije s podacima o: – obvezama pučanstva tijekom provedbe mjera (omogućavanje pristupa izvoditelju u podrumske, suterenske i gospodarske prostore u zgradama i dvorištima, a obavljene poslove ovjeriti potpisom na anketnom listiću) – koje postupke pučanstvo mora poduzeti radi sanitacije površine, prostora i objekata te uklanjanja građevinsko – tehničkih nedostataka koji pogoduju razvoju i razmnožavanju štetnika suzbijanje mjerama dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije od javnozdravstvene važnosti za Republiku Hrvatsku." E.V., Zagreb, 08.09.2017.

Nalazite se ovdje: Home Knjige Ljubimci Bobi, pas koji nije morao uginuti

Novosti: Ekologija.hr

  • Cut in electric vehicle sales targets could add millions of tonnes of CO2 to emissions in UK, say green campaigners

    Andy Burnham has been criticised for moving to cut electric vehicle (EV) sales targets and accept North Sea drilling at a time of devastating wildfires caused by the climate emergency.

    The prime minister for the first time acknowledged on Friday that the climate crisis was behind hundreds of wildfires that have ripped across the parts of the UK.

    Continue reading...

  • Social media and Shazam-like birdsong apps drawing young people to hobby as they seek a gentler connection to the outside world

    Sorry Elon, but they’re not your kind of tweets. Social media users are flocking to TikTok to join a burgeoning trend for birding videos as the hobby attracts a younger demographic.

    With the internet ever more cluttered with polarising, shouty and AI content, evidence is emerging of Britons preferring a gentler, more melodic window on the world in the shape of footage of the nation’s feathered friends.

    Continue reading...

  • The Guardian travelled 100 miles along the EU’s longest river, where some residents are struggling to secure drinking water

    For centuries, the rock was seen as a warning. When it began to emerge from the Danube, beneath Gellért Hill in Budapest, it meant the river had fallen so low that floating mills could no longer operate, crops were probably failing, and hunger would almost certainly follow. That is why, in the Hungarian capital, where over time the boulder became little more than a legend, it was named Ínség-szikla – the Rock of Starvation.

    Today, amid record-low water levels on the Danube, the rock has not only emerged from the water, but surfaced almost in its entirety, along with the sandy riverbed on which it rests, astonishing geologists and government scientists sent to examine it. And, much as the rock was said to warn, Hungary is now facing an unprecedented energy crisis that has forced the country to shut down all but one of its Danube-cooled nuclear reactors for the first time in 44 years.

    Continue reading...

  • We learn what to fear and reject from those around us. But if disgust can be learned, it can also be unlearned

    Vote for your favourite invertebrate of the year

    It was the summer of 2021 and I was standing in Hyde Park, London, trying to persuade passing tourists to come bug hunting with me. I was working on a campaign to increase public appreciation of invertebrates and, while I adore bugs, this job was teaching me how differently other people see them.

    A woman and her young daughter stopped to chat. Grateful for a few minutes of respite, the woman turned to her phone while the child followed me to a nearby log. We lifted it to reveal one of the largest earthworms I’ve ever seen.

    Voting is open for invertebrate of the year and will close at midnight BST on Sunday 16 August; vote here

    Continue reading...

  • South Queensferry, West Lothian: The Burryman procession is one of Scotland’s most remarkable customs – and a changing of the guard is about to occur

    While the Edinburgh festival grabs the headlines, just 10 miles away, one of Scotland’s most remarkable traditions takes place every August – the Burryman procession.

    In this, part of the Ferry Fair, a local volunteer is covered in thousands of hooked burdock seedheads, which are attached in dense patches like Velcro. He spends up to 10 hours perambulating a seven-mile route around town, accompanied by two attendants, pausing at some 20 stops to collect charitable donations and accepting a libation of unmeasured whisky through a straw. This year’s procession is especially significant, as the identity of the Burryman is changing.

    Continue reading...

  • Delay to rainy season in forest already damaged by human-driven heating could trigger powerful ‘Godzilla’ El Niño

    As a supercharged climate scorches Europe with wildfire and deluges Asia with floods, the Amazon is bracing for a drought that strikes fear into the hearts of forest defenders and food producers alike. But it should worry even more of us.

    Scientists are predicting that the peak of El Niño will occur at the worst possible time for the world’s biggest tropical rainforest: the end of the dry season between October and December, when rivers are at their lowest and undergrowth is most likely to be tinder dry. This will be a period of extreme vulnerability for the forest, which plays a globally important role in stabilising the climate and irrigating crops.

    Continue reading...

  • Marine conservationist says deliberate attack would be ‘act of extreme cruelty’ against endangered population

    Spanish officials have launched an investigation after the matriarch of an orca pod known for jostling and ramming boats off the Iberian Peninsula was spotted with wounds suggesting she had been shot by a pellet gun.

    On Friday, Spain’s environment ministry said Toñi, the oldest living member of the pod, had been seen swimming in the Strait of Gibraltar with markings on her dorsal fin that were “consistent with shots from a pellet gun”.

    Continue reading...

  • Most people associate the insects with filth, but they are vital to the food cycle and sometimes even pretty

    Every spring, billions of flies commute thousands of miles in a huge web around the world. They may begin life in Iran and then spend the rest of it in the UK. They may hatch in India but undertake seasonal migrations to the fertile regions of Mongolia, China and Siberia.

    Most of us assume that bees carry out pollination. But look closely at the creatures flitting around our gardens and parks, and you will see that many of those “bees” aren’t bees at all. They fly differently, sound different and, indeed, on closer inspection, look a bit different.

    Continue reading...

  • As wildfires rage across Europe and Britain swelters through its hottest summer on record, literary fiction has a vital role to play in capturing the severe consequences of climate crisis

    Earlier this summer, I travelled through Europe on a book tour. Everywhere I went, the heat broke records. In Italy, Germany and Spain, I sought refuge from the afternoon sun in air-conditioned hotels. In normally temperate Zurich, it averaged 37 degrees. I jumped into the Limmat for relief. On my final day in Warsaw, Poland had never been hotter – one of 14 countries to hit a historic high. In June, when I left to return to the US, Europe was scorching. At the end of July, as I write this, it is burning.

    Since the heatwaves began, there have been more than 10,000 excess deaths. Yet for many, myself included, the high temperatures brought nothing more than inconvenience – uncomfortable commutes, heat rash, less time outdoors. This seems to be a defining feature of today’s climate crisis; deadly for some, banal for others. Even when the world is on fire, it somehow doesn’t feel like an emergency for everyone.

    Continue reading...

  • As parts of Beth Chatto’s visionary drought-tolerant gardens in Essex turn brown, the head gardener offers advice

    Her debut book, in 1978, was titled The Dry Garden. Since then, the late Beth Chatto created a rich legacy with her expertise as a plantswoman and by setting up one of the oldest unwatered public gardens in England.

    Once a car park but transformed in 1992 into an experiment to test what plants were drought-tolerant in Essex, the driest county in the UK, Chatto’s gravel gardens south of Clacton are being visibly tested this year.

    Continue reading...

Novosti: Cybermed.hr

Novosti: Biologija.com