S obzirom na to da sam radila u polju fizikalne rehabilitacije preko 35 godina, prisustvovala sam mnogim promjenama medicinske prakse. Neke su bile na bolje, neke na gore.
Modernom medicinom dominira uporaba terapijskih lijekova. Unosan posao. Veliki profiti za tvrtke koje pronađu pravu nišu na tržištu. Zato je na djelu konstantna utrka za proizvodnjom novog magičnog lijeka koji bi liječio sve moguće ljudske tegobe, da ne spominjem lijekove za prevenciju bolesti, poželjno upakiranog i promoviranog za uporabu što većeg broja ljudi kroz što duži period.
Dobra strana je da se mnogo odmaklo u kontroliranju bolesti poput ospica. Loša strana je da mnogi lijekovi imaju nuspojave koje izazivaju sekundarne probleme, od kojih neki mogu biti opasni ili čak fatalni; a pretjerano je korištenje antibiotika dovelo do stvaranja infekcija koje su otporne na lijelove, poput MRSA i C.Diff te porast bolesti koje bi lijekovi trebali liječiti, poput, na lijekove otporne, tuberkuloze.
Mnogi terapijski lijekovi mogu se danas nabaviti na šalterima i na internetu. Postoje različita pravila propisivanja lijekova. U Ujedinjenom Kraljevstvu, osim registriranih liječnika, neke sestre, patronažne sestre, fizioterapeuti i podolozi imaju pravo propisivati određene vrste lijekova, kao i stomatolozi. Kad god se za pacijenta brine nekoliko praktičara, postoji rizik pretjeranog propisivanja lijekova. Još gore, ako praktičari nisu koordinirani, lijekovi suprotnog učinka mogu se primijeniti, a to može dovesti do blaže smetnje ili katastrofe.
Na neki način naglasak na terapiju lijekovima poremetio je principe medicinske njege. Mnogi doktori i pacijenti očekuju da lijek može iskočiti iz boce ili kesice i da je „znanstvena medicina“ jedini način nošenja sa zdravstvenim problemima. Kad sam se obrazovala za fizioterapeuta prije svih tih godina, bila sam nesklona liječiti pacijente s tuberkulozom jer su mi oba roditelja patila od nje, a najstariji brat je umro od iste bolesti. Strahovi su mi odagnani na sljedeći način: „Nije problem dobiti tuberkulozu ovih dana jer se jednostavno uzimaju lijekovi i onda sve bude dobro“. U duhu ovog lažnog samopouzdanja, tijekom narednih godina, većina izolacijskih bolnica za infektivne bolesti u UK je zatvorena. Ovo je, naravno, bilo prije tuberkuloze otporne na lijekove, sad najvećeg razloga za zabrinutost u svjetskom zdravstvu, pored uspona tzv. superbakterij, spomenutih iznad, koje se nalaze u gotovo svim bolnicama u UK. Američki izvještaj „Prijetnje otpornosti na antibiotike u SAD-u, 2013“ koji izdaje Centar za kontrolu i prevenciju bolesti utvrdio je da se „većina smrti povezanih s otpornosti na antibiotike događa u uvjetima zdravstvene skrbi, poput bolnica ili staračkih domova“.
Iz ugla pacijanata, očekivanja da se bolesti liječe čudima moderne medicine stvorila su osjećaj nepobjedivosti. Ljudi se ne osjećaju odgovornima za prevenciju bolesti i promociju vlastite dobrobiti. Promocije zdravlja dođu i prođu, a konstantno se se u medijima mogu primijetiti poruke, ponekad kontradiktorne, o tome što znači „živjeti zdravo“.
Zdrav život ovisi o mnogo faktora, koji si fizički, mentalni i emocionalni. Okoliš isto igra važnu ulogu. Ne postoji jedinstvena formula za zdrav životni stil. Mnogo ovisi o pojedincu. Prehrana, vježbanje i životni stil imaju utjecaj na zdravlje pojedinca i moraju se razmatrati holistički u relaciji s pojedinčevim kapacitetima, preferencijama i aspiracijama. Vrhunski sportaš ima drugačije potrebe od radnika koji sjedi u uredu, ali da bi bili zdravi, obojica moraju paziti na prehranu, tjelovježbu i životne navike. Za sve je higijena od primarne važnosti u preveniranju i kontroliranju infekcija i unakrsnih infekcija.
Godine iskustva u rehabilitaciji specijaliziranoj za traumu i sportske ozljede su me, naravno, naučile mnogo. Osnovni principi mog djelovanja su bili konstantni cijelo vrijeme:
- jednostavna rješenja
- sloboda izbora
Preferiram prirodne lijekove za ozljede i bolesti, kad god je moguće. Ljudsko tijelo ima moćne kapacitete da ozdravi samo sebe, u ispravnim uvjetima. Na praktičaru je da pomogne stvoriti prave uvjete. Pacijent (ili osoba odgovorna za pacijenta u slučaju djeteta ili osobe nesposobne da donosi razumne odluke) trebala bi biti informirana o prirodi ozljede ili bolesti, mogućim tretmanima i njihovim efektima (uključujući rizike) te metodama samopomoći. Onda je na pacijentu da odluči koji smjer djelovanja je najbolji u određenoj situaciji. Vrlo često, osjećati kontrolu u nekoj situaciji je važan dio pacijentove sposobnosti oporavka.
Ovo je pozadina stvaranja ECO HVARA za zdravlje, neprofitne organizacije koja promovira razumijevanje zdravih životnih stilova, prevencije problema i njihovih rješenja.
