19
:: Citanje knjige proroka Izaije
Gle uspjet ce Sluga moj, uzvisit ce se, podignuti i uzdici veoma! Kao
što se mnogi nad njim uasnuše.
Zato cu mu mnoštvo dati u baštinu, i s mogucnicima plijen
ce dijeliti, jer sam se predao na smrt
i medu zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze
se za zlocince.
20 :: Citanje poslanice Hebrejima
Braco! Imamo velikog svecenika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina
Bojega.
Zato se cvrsto drimo vjere.
I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što
prepati, naviknu slušati i,
postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju zacetnik
vjecnog spasenja.
21 :: Evandeoski pripjev
Krist postade poslušan do smrti, do smrti na kriu. Zato ga
Bog preuzvisi i darova mu ime
koje je nad svakim imenom.
Muka Gospodina našega Isukrsta
po Ivanu
P: U ono vrijeme: izade Isus s ucenicima svojim preko potoka Cedrona,
gdje bijaše vrt,
u koji ude on i ucenici njegovi
A Isus znajuci sve, što ce biti od njega, stupi naprijed i rece
im
I: Koga traite
P: Odgovoriše mu
Z: Isusa Nazaranina
P: A kad ovo rece, jedan od prisutnih momaka dade mu zaušnicu govoreci
:
J: Tako li odgovaraš velikome sveceniku?
P: Vojnici dakle, kad ga propeše, uzeše haljine njegove (i
naciniše cetiri dijela: svakome vojniku po dio)
i odjecu. A odjeca ne bijaše šivena, nego istkana sva od vrha
do dna. Rekoše dakle medu sobom:
Z: Ne razdirimo je nego bacimo kocke za nju, cigova da bude.
P: Da se pismo ispuni koje govori: Razdjeliše medu sobom haljine
moje, i za odjecu moju baciše kocke.
P: Uzeše dakle tijelo Isusovo, i obaviše ga platnom s mirisima,
kao što je obicaj u idova ukopavati.
A biješe na mjestu, gdje ga propeše vrt, i u vrtu grob novi,
u koji još nitko ne biješe bio poloen.
Ondje dakle radi petka idovskoga, jer bijaše blizu grob,
poloiše Isusa.
22 :: Otkrivanje kria
Evo drvo kria, na kome je visjelo spasenje svijeta.
Dodite poklonimo se.
23 :: Puce moj
Puce moj, što ja ucinih tebi? Ili u cemu oalostih tebe odgovori
meni.
Puce moj, ja tebe hranih manom kroz pustinju: a ti si mene bio zaušnicama
i bicima.
24 :: Pocimje molitva Jeremije
proroka
Spomeni se, Gospodine, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu
našu.
Nasljedstvo naše prešlo je tudincima; kuce naše inostrancima.
Koa naša sprena je kao pec od ljute gladi.
ene u Sionu oskvrnuše, i djevice po gradovima Judinim
Jeruzolime, Jeruzolime, obrati se Gospodinu Bogu svojemu.
|