Ispiši ovu stranicu

Sretan ishod: lovački pas spašen iz jame!

Objavljeno u Ljubimci

Sezona lova na Hvaru traje od listopada do siječnja. Nedjeljom i srijedom lovci izađu na teren sasvojim psima, koji laju neprestano kad nađu tragove plijena.

Dijana: prljava i umorna poslije traume Dijana: prljava i umorna poslije traume Foto: Vivian Grisogono

U listopadu 2020 godine kod Gornjih Pitava na otoku Hvaru događala prava drama, ali na kraju se ipak dogodio happy end. Susanne P., inače članica udruge "Eco Hvar" koja živi u Austriji a ima kuću u tom pitoresknom selu, spasila je odbjeglog lovačkog psa iz jame uz pomoć vatrogasaca. A taj pas je prije toga više od tjedan dana lajao na tom šumskom području, početno se činilo da je tamo nakon nedjeljnog lova ostavljen bez nadzora, kako se to ponekad zna dogoditi, osobito s mladim lovačkim psima.

 

Međutim, kad je pas nastavio lajati s istog mjesta, danju i noći, posumnjalo se da je možda zapeo ili da je za nešto privezan bez odgovarajućih uvjeta. Sretna okolnost je da udruga "Eco Hvar" ima sjedište baš u Gornjim Pitvama, pa je Susane odlučila potražiti psa kad ode u šetnji sa svojom kujicom Poli. Inače, Poli je prava 'Hrvatica', usvojena preko udruge N & N Helping Dogs u Grazu, koja je spasila nju, njezinu mamu, braću i sestre kad su bili odbačeni negdje kod Dubrovnika. Inače, spomenuta udruga se istaknula pomažući životinjama u istočnoj Europi.

Susanne i Poli u Jelsi. Foto: Vivian Grisogono

Potraga za psom trajala je dva dana, jer je prvog dana kad je Susanne išla prema spomenutom području lajanje prestalo, i to na nekoliko sati. No, drugog dana su ona i Poli uspjele locirati mjesto otkud se lajanje čulo.

Pas zarobljen u jami. Foto: S.P.

Bilo je izuzetno teško doći do psa - kroz potok, po strmom terenu u gustoj šumi, a daleko od puta.... Ali bile su uporne, išle su sve dok nisu pronašle psa koji je zapravo upao u jednu jamu. Nije bila previše duboka, svega 1,50 metara, ali dovoljno da pas nije mogao vani, niti čovjek unutra bez nekakvih ljestvi.

Susanne je čekala više od sat vremena da bi pokazala lokaciju gdje se nalazi pas. Foto: Vivian Grisogono

Austrijanka je odmah o događaju obavijestila predsjednicu udruge “Eco Hvar”, Vivian Grisogono, i poslala joj fotografije mobitelom. Naravno, uslijedila je brza reakcija, informacija je prenijeta Tončiju Batošu, lovočuvaru LU otoka Hvara, koji je angažirao vatrogasce da krenu u akciju spašavanja životinje. Zapovjednik DVD-a Jelsa, Roman Radonić, se bez puno razmišljanja s ljestvama uputio do Susanne i Poli, da bi mu ona pokazala gdje je ta jama. Pomoć je čekala više od sat vremena, jer su prilike bile takve da se bojala ako s tog mjesta ode da ga naknadno možda neće ni naći.

Roman krene u akciju spašenja. Foto: Vivian Grisogono

Ni Romanu nije bilo baš lako doći do njih makar je mlad i spretan čovjek, a kad je ipak stigao za čas se spustio u jamu i iznio psa vani. Bila je to jedna kuja, dugodlaki istarski gonič, sva prljava i šokirana, ali što je najvažnije bez vidljivih ozljeda. Nekako se s tim lajanjem spasila od smrti, ali tamo zasigurno ne bi mogla biti još dugo, niti preživjeti.

Sloboda! Foto: Vivian Grisogono

Bila je mirna i očito zahvalna da je spašena. Odmah je smještena na sigurno, dobila je hranu i vodu. Drugog dana članica udruge "Eco Hvar", Sara Radonić, koja ima grooming certifikat, krenula je očistiti kuju od guste bujne dlake, jer od nje gotovo nije mogla otvoriti usta.

Čišćenje je trajalo 4 sata! Foto: Vivian Grisogono

Ubrzo se javio njen vlasnik (podatci poznati redakciji), kazavši da je traži već deset dana nakon što je nestala nakon lova i bio je sav sretan da je njegova Dijana napokon pronađena. Po dogovoru, nakon četiri sata čišćenja, kuja mu je vraćena sva čista i uredna, bez vidljivih posljedica od opisane traume.

Dijana izrazi sreću i zahvalnost. Foto: Vivian Grisogono

To nije prvi put da je Dijana nestala, ona je često bježala čim bi joj se ukazala prilika, potvrdio je to i lokalni veterinar rekavši "... Znamo da je kuja sklona bježanju i vrlo se teško vraća doma. I ranije smo bili svjedoci da je nije bilo i po nekoliko dana. Jednom prilikom pobjegla je dok smo cijepili ostale pse kod njenog vlasnika, svi psi su se u vrlo kratkom vremenu vratili, a ona je opet bila pronađena tek nakon 10-tak dana. Smatramo da vlasnik nije uzrok, jer da je onda bi se na isti način ponašali i drugi njegovi psi, prema svemu sudeći kod nje je naglašena lovačka genetika, ona uvijek nešto traži i samo gre naprijed, njoj su potrebne kilometarske šetnje i bez njih jednostavno ne može."

Susanne i Dijana. Brdo gdje se dijana izgubila iza njih. Foto: Vivian Grisogono

Članovi i simpatizeri udruge "Eco Hvar" presretni su da se i ova saga dobro završila, jer je zaista mogla imati tragičan kraj. Preporuka je da je dobro da psi imaju GPS, jer ih se tako puno lakše može naći kad se izgube. Čest problem je da lovački psi lutaju poslije odrađenog lova, pogotovo ako su tek nedavno dovedeni na škoj, ali istini za volju to se može dogoditi i kućnom ljubimcu kad ide u šetnju sa svojim vlasnikom.

Spasiteljice Susanne i Poli. Foto: Vivian Grisogono

© Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija 2020.